Nakon stravičnog masovnog ubojstva 50 muslimanskih vjernika u novozelandskom gradu Christchurchu, došlo je do široko rasprostranjenog izvještavanja i bujice mainstream medijskih kuća koje su razmatrale prijetnju bijele supremacije. Ti razgovori, u potpunosti razumni i nužni u sučeljavanju s nasilnim napadima rasističkog napadača, ubrzo su se počeli pretvarati u politički motivirane i prividne tvrdnje koje su navodile da je “bijela supremacija” postala dominantna teroristička prijetnja u svijetu.
Pa, koordinirane eksplozije usmjerene protiv kršćanskih vjernika na Uskrsnu nedjelju, koje su ubile najmanje 290 ljudi i ranile stotine više, demonstriraju vrstu minucioznog planiranja, financiranja, resursa te podrške koja je još uvijek isključivo domena radikalnog islamskog terorizma. Ne radi se samo o činjenici da je čin planiran kako bi se maksimizirao broj poginulih, već da je to nastavak dugogodišnjih napora islamista da unište preostale kršćanske zajednice u Aziji.
Oni koji ubijaju u ime islama dio su globalnog, povijesnog, ideološkog i političkog pokreta koji uključuje, u različitim razinama i iz različitih razloga, radikalizirane muškarce i žene iz obje velike frakcije vjere. Ali opet, terorističke skupine — kao i njihove jedinice za regrutiranje i propagandu — često djeluju u islamskim režimima, koji ili aktivno podupiru teror, toleriraju te skupine ili ih plaćaju kako bi se upustili u terorističke radnje na nekom drugom području.
Kršćani koji ostaju u islamskom svijetu često su potlačeni na druge načine. U velikom broju tih zemalja, javna molitva u bilo kojoj drugoj vjeri osim islama je zabranjena i, u mnogima, preobraćenje na kršćanstvo još uvijek se kažnjava smrću. “Islamski ekstremizam ostaje globalni, dominantni pokretač progona, odgovoran za poticanje ugnjetavanja i sukoba u 35 od 50 zemalja na popisu”, prema Open Doors, globalnoj kršćanskoj skupini.
Ideja da slična prijetnja postoji na Zapadu je smiješna. Ne postoji niti jedna jedina zemlja Zapada koja muslimanskim građanima ne daje ista prava kao i svim svojim ostalim građanima. Nijedna vlada na Zemlji ne podržava bijelu supremaciju.
Ne postoji infrastruktura za one koji podržavaju bijelu moć. Ne postoji kršćanska ili židovska denominacija ili bilo koja druga istaknuta politička frakcija u tim nacijama koja je prožeta bijelom supremacijom s bilo kakvom teološkom ili ideološkom legitimnosti. Ne postoji bijelo supremacistička vlada koja se pokušava domoći nuklearnog oružja i niti jedna ne šalje svoje teroriste u druge zemlje. U slobodnim zemljama svijeta, u kojima bilo koja politička stranka može sudjelovati u vlasti, moć rasističkih skupina je minimalna.
A opet, američka ljevica nastavlja umanjivati opasnost, najprije tvrdnjom da islam nema nikakvih veza s islamskim terorizmom, uvlačeći potom svaku osobu bijele kože koje počini teroristički čin u nekakav imaginarni koherentni pokret u svrhu kontrasta. Istina je da su Amerikanci bili pošteđeni većine islamskog terora od 2002. godine — godine koju, začudo, koristi gotovo svaki grafikon u medijima kako bi izmjerio domaći terorizam — ali samo zato što svake godine trošimo milijarde dolara i ogromne resurse, kako u životima tako i u bogatstvu, kako bi ga zadržali izvan zemlje i borili se protiv njega u inozemstvu.
Još jedan razlog zbog kojeg većina Amerikanaca možda ne može shvatiti doseg islamskog radikalizma jest iskrivljeni intenzitet medijske pokrivenosti. Politička korektnost i strah od prozivanja “islamofobom” otežava iskreno izvješćivanje o terorizmu diljem svijeta.
Uz masakr ovog Uskrsa na Šri Lanci, najmanje 200 kršćanskih civila ubijeno je ove godine u Africi od strane islamskih militanata — od kojih su mnogi ubijeni mačetama, neki bombama — Mnogo više kršćana ubijeno je tijekom prošle kalendarske godine.
Na primjer, u studenom 2018., 42 osobe ubijene su u napadu na katoličku misiju u Srednjoafričkoj Republici. U listopadu je skupina islamista u Nigeriji ubila 55 kršćana. Još njih 29 ubijeno je kad je prošlog ljeta u Etiopiji spaljeno 10 crkava. Još sedam koptskih kršćana ubijeno je u Egiptu — dok su ostali pošteđeni zbog dobrog rada policije.
Postoje džepovi rasista u svijetu i pojedinci koju se upuštaju u strašne činove nasilja protiv nevinih ljudi. To su opasni ljudi, sposobni učiniti ogromnu štetu. Ali niti jedna skupina ne prijeti globalnom miru na isti način kao što to čini politički islam. Nitko nema njegov doseg i teološku potporu. Nitko nije stvorio više nereda i smrti u svijetu o kraja Hladnog rata. Masak na Šri Lanci samo je još jedan strašan podsjetnik na tu činjenicu.
