Izvješće publikacije pod nazivom Standpoint navodi neke zapanjujuće tvrdnje o ikoni građanskih prava Martinu Lutheru Kingu Jr.-u. Trebali bismo napomenuti da se taj članak nalazi u nečemu što se zove Standpoint, a ne, recimo, u New York Timesu, pošto američki mainstream mediji nisu imali hrabrosti to objaviti. Doista, David Garrow, višestruko nagrađivani biograf i autor članka koji se temelji na informacijama pronađenim u dokumentima FBI-a, nije mogao naći niti jednu medijsku kuću u Sjedinjenim Državama koja bi bila voljna objaviti detalje.
Evo što Garrow ima za reći:
Nedavno objavljeni dokumenti otkrivaju puni opseg FBI nadzora nad liderom građanskih prava dr. Martinom Luherom Kingom Jr.-om sredinom 1960-ih godina. Oni u grafičkim detaljima izlažu iznimnu usredotočenost FBI-a na Kingove opsežne preljubničke seksualne odnose s desecima žena, kao i njegovo prisustvo u hotelskoj sobi u Washingonu, kad je njegov prijatelj, baptistički svećenik, navodno silovao jednu od svojih “župljanki”, dok je King “gledao, smijao se i nudio savjete”. FBI-jeva snimka tog zločinačkog napada još uvijek postoji i leži zapečaćena sudskom odlukom u trezoru Nacionalnog arhiva.
Više:
U hotelu Willard, aktivnosti Kinga i njegovih prijatelja nastavile su se sljedeće večeri, kad je otprilike 12 osoba “sudjelovalo u seksualnim orgijama” za koje je puritanski [pomoćnik ravnatelja Williams C. Sullivan, čelnik Odjela domaće obavještajne službe] osjećao da su uključivale “degenerativne i izopačene činove … Kad je jedna od žena zazirala od upuštanja u neprirodan čin, King i nekolicina muškaraca razgovarali su o tome kako je treba podučiti i inicirati u tom pogledu. King joj je rekao da će sudjelovanje u takvom činu ‘pomoći njezinoj duši'”.
Izvješće Garrowa uključuje mnoge slične detalje. Oslikana je slika notornog alkoholičara i serijskog preljubnika koji je konstantno koristio svoj položaj navodnog Božjeg čovjeka i vođe građanskih prava kako bi seksualno iskorištavao žene. Također se navodi da je King navodno fizički napao brojne svoje seksualne partnere, uključujući jednu s koje je nasilno strgao odjeću i drugu koju je, prema Kingovom prijatelju Ralphu Abernathyju, u nastupu bijesa nokautirao na krevet.
Dakle, što ćemo učiniti s ovom informacijom?
Američki mediji su odlučili ne učiniti ništa. Pretpostavljam da će i mnogi drugi Amerikanci slijediti taj primjer. Oni će staviti prste u uši i praviti se da nikad nisu ništa čuli. King će se i dalje obožavati nesmanjenim žarom. Ove točke koje nam govore o njegovom životu i karakteru neće ući u udžbenike i o njima se neće raspravljati u učionicama. King je kanoniziran prije svoje smrti, deificiran nakon nje i vjerojatno ne postoji ništa što bi moglo preokrenuti taj proces u godini 2019.
Ali za one koji žele zadržati integritet i moralnu hrabrost — i koji se gnušaju licemjerja — čini se kako postoje samo dvije opcije:
1. Novi standardi koji se primjenjuju na Thomasa Jeffersona, Georgea Washingtona, Kristofora Kolumba, Roberta E. Leeja i mnoge druge (bijele) povijesne ličnosti mogu se također primijeniti i na Martina Luthera Kinga Jr.-a. Kako su ti ljudi od heroja postali zlikovci i kao rezultat toga ruše se njihovi spomenici, uništavaju njihovi murali, uklanjaju njihova imena, oskvrnjuju njihovi kipovi, tako se zaj isti tretman može udijeliti i Kingu. On nije dijelio iste grijehe s tim ljudima, ali njegovi grijesi nisu ništa bolji. Washington i kompanija se optužuju da su rasisti koji su ili sudjelovali u ropstvu ili su ga odobravali. King je bio, ako su ta vjerodostojna izvješća istinita, nasilni mizoginist koji je odobravao silovanje. Hoće li doista netko tvrditi da je jedan grijeh bolji od drugog? Rekao bih da su oboje odvratno zli. Doista, silovanje i ropstvo rastu na istom stablu. Robovlasnik iskorištava i dehumanizira svoju žrtvu. Baš kao i silovatelj.
Žalosno je što postignuća naših Očeva osnivača dolaze s golemim asteriskom jer se njihova revnost prema slobodi nije odnosila na ne-bijelce. Pa, sličan asterisk sad prati i Kinga, čija se revnost prema jednakim pravima nije odnosila na ženu čijem je brutalnom silovanju navodno pljeskao. Ako je asterisk dovoljan da sruši statuu, onda Kingova statua također mora biti srušena.
2. Druga opcije, ona koju ja preferiram, jest da razvijemo drukčiji standard, onaj koji se može jednako primijeniti na sve povijesne ličnosti. Umjesto kanoniziranja naših heroja s jedne strane ili njihovog demoniziranja s druge, možemo ih humanizirati. Počinjemo ih gledati kao stvarne ljude, a ne karikature te ih nastojimo razumjeti i cijeniti kao takve. Ne skrivamo naša lica od mračnijih elemenata njihovih osobnosti. Ne opravdavamo njihove grijehe i ne racionaliziramo ih. Razgovaramo o njima, otvoreno i iskreno. I ne želimo ih pretvoriti u zlikovce iz crtića. Vidimo ih kao ljude — ništa više ili manje od toga.
Ako ostvare velike stvari, ako bi uspjeli ostvariti ono što je malo komu uspjelo, ako su izmijenili tok ljudske povijesti, onda poštujemo ta postignuća i možda čak sagradimo statue u njihovu spomen. Ne brišemo nikoga iz povijesnih knjiga samo zato što su imali mane u svojoj osobnosti — čak i ako su one bile vrlo ozbiljne. Ali možda dodamo jednu ili dvije stranice. Mi čuvamo spomenike jer su spomenici dio naše povijesti i kulture, ali imamo na umu da je osoba u čiju je čast podignut spomenik, upravo to — osoba. I to je način na koji razmišljamo o njima i na koji ih pamtimo.
Ako je to mjesto na koje će nas ponovna procjena naših povijesnih heroja odvesti, mislim da će to biti pozitivna promjena. Konačno ćemo početi pamtiti i proučavati povijest poput odraslih osoba, a ne djece. I mislim da upravo kroz takvu nijansiraniju leću možemo nastaviti štovati Martina Luthera Kinga Jr.-a, usprkos užasnom zlu koje je možda učinio. Ako možemo proširiti svoju milost na MLK-a i njegovu ostavštinu, onda je moramo jednako proširiti na sve naše povijesne heroje. On nije poseban slučaj. On je bio čovjek poput svih njih i jednako manjkav. A to je i poanta.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
