Sadistički tretman Paula Manaforta ilustrira nešto u što vjerujem otkako sam pohađao postdiplomski studij 1970-ih godina i vidio ponašanje ljevičarskih studenata: ljevičarstvo čini ljude zlobnijima.
Postoje ljubazni i zli konzervativci te ljubazni i zli liberali. Ni liberalizam, a ni konzervatizam ne čini ljude ljubaznijima ili zlobnijima. No to nije slučaj s ljevičarstvom. Uz nekoliko iznimaka koje prate svaku generaciju, ljevičarstvo čini ljude zlobnijima, pa čak i okrutnijima.
Uzmite premještaj Manaforta, svojedobno Trumpovog voditelja kampanje, iz saveznog zatvora u newyorški zatvor na otoku Rikers. Otok Rikers se univerzalno smatra bijednim mjestom. Kao što je profesor prava Alan Dershowitz napisao:
“Odluka o premještanju Paula Manaforta … iz pristojnog saveznog zatvora za koji mu je izrečena presuda u samicu opasne rupčage na otoku Rikers u New York Cityju, čini se izopačenom, a vjerojatno i ilegalnom.
“Poznajem Rikers prilično dobro jer sam tamo proveo dosta vremena posjećujući brojne optuženike optužene za ubojstvo i druge nasilne zločine. To je užasno mjesto na koje nitko ne bi trebao biti poslan.”
Masovni ubojice i mučitelji su među populacijom zatvorenom na otoku Rikers.
Štoviše, Manafort, koji je proglašen krivim isključivo za zločine “bijelih ovratnika”, bit će smješten u samicu — “zbog vlastite sigurnosti”.
Gotovo svatko tko je pisao o samici, kako na desnici, tako i na ljevici, smatra je mučenjem. Manafort će stoga biti mučen nakon što je osuđen na sedam godina zatvora zbog prijevare i, prema riječima Daily Wire-a, na temelju “malo poznatog zakona koji od lobista zahtijeva da prijave da rade u ime strane vlade (u Manafortovom slučaju, Ukrajine).”
Bijesan zbog mogućnosti da bi Manafort mogao biti pomilovan od strane predsjednika Trumpa, okružni tužitelj iz Manhattana, Cyrus Vance (sin nama dobro poznatog Cyrusa Vancea – op. a.), optužio je Manaforta za dodatne zločine na temelju državnog zakona. Na taj način, ako se proglasi krivim za državna kaznena djela, Trump ga ne može pomilovati, budući da se predsjednikova moć pomilovanja primjenjuje samo na savezne — ne državne — zločine.
Svi znaju da je progon politički motiviran. Vance mrzi predsjednika i želi iskoristiti samicu u paklenoj rupčagi s nasilnim kriminalcima kako bi pritisnuo Manaforta na svjedočenje protiv predsjednika.
Kao što mi je Dershowitz rekao u mojoj radio emisiji, ono što Vance radi podsjeća ga na Staljina i Beriju — zloglasnog državnog tužitelja, čovjeka kojeg je Staljin nazivao “mojim Himmlerom”. Dershowitz, doživotni liberalni demokrat i pristaša Hillary Clinton, ne koristi olako Staljinove analogije.
Na njezinu čast, Alexandria Ocasio-Cortez je tweetala: “Zatvorska kazna nije dozvola za mučenje i kršenje ljudskih prava, To je ono što je samica. Manafrot bi trebao biti pušten, zajedno s ostalim ljudima koji se drže u samici.”
Mogao bih dodati da moje protivljenje Manafortovom tretmanu nije stranačko ili novo. U nekoliko navrata tijekom godina pozitivno sam citirao članke u New York Review of Books koji su opisivali užase samice.
Unatoč svojoj povijesti protivljenja kazni samice, članak New York Timesa koji je izvijestio o planu preseljenja Manaforta nije rekao ništa protiv nepotrebnog transfera, ali je komentirao skupa odijela koja je Manafort nosio.
Samica je “u osnovi smrtonosna zamka”, napisao je bivši načelnik newyorške policije Bernard Kerik nakon što je Manafort strpan u samicu u njegovom saveznom zatvoru. Manafort nikada nije trebao biti osuđen na samicu. No, Robert Mueller (i sutkinja Amy Berman Jackson) tražili su tu kaznu iz istog političkog razloga kao i Vance: da slome čovjeka.
Kao što je bivši savezni tužitelj Sidney Powell napisao: “Kad svjedok ili optuženik od kojeg tužitelji zahtijevaju ‘suradnju’ ne radi ono što traže, oni ga stavljaju u samicu. I to funkcionira. To doslovno slama ljude.”
“Samica ima mjesto u našem zatvorskom sustavu, ali samo za one ljude koji su jednostavno preopasni da se stave u društvo s drugim osobama. Međutim, mučenje koje predstavlja samica nikad se ne bi trebalo koristiti za slamanje ljudi po volji tužitelja — njihovo mučenje dok ne kažu ili učine bilo što samo da izađu iz nje.”
“Samica se također naziva ‘rupa’. To je mali prostor, jedva dovoljno velik za stajanje uspravno, s prorezom kroz koji ulazi svjetlo, u kojem su zatvorenici zatvoreni/zatočeni 23 sata dnevno. …”
“Paul Manafort, star sedamdeset godina, preživio je osam mjeseci ovog mučenja. Sad je vezan uz kolica, dok se sutkinja Amy Berman Jackson izruguje njegovom sve lošijem zdravlju. Gdje je sad vapaj ACLU-a?”
Dakle, što omogućava Vanceu, Muelleru i Jackson upuštanje u takvo zlo?
Jedini odgovor jest njihova politika — politika ljevice koja mrzi Trumpa. Cyrus Vance, Robert Mueller i Amy Berman Jackson možda su dobri roditelji, voljeni supružnici, lojalni prijatelji i dobrotvorni pojedinci. Ali ljevičarstvo im je dalo dozvolu da djeluju okrutno i nemilosrdno, dok istodobno drže mišljenje o sebi samima kao o pristojnim osobama — baš kao što su to zle doktrine činile kroz povijest.
Kao što je zabilježeno na početku ove kolumne, kad sam pohađao Sveučilište Columbia svjedočio sam ovoj ljevičarskoj zluradosti iz prve ruke u osobnoj okrutnosti ljevičarskih agitatora protiv profesora i ostalih s kojima nisu dijelili mišljenje.
Evo pitanje na koje će vjerojatno milijuni roditelja moći odgovoriti: Ako se vaše dijete s koledža vratilo kao ljevičar, je li on ili ona ljubaznija ili zlobnija osoba od one prije odlaska na koledž?
Pitanje je, naravno, retoričko.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
