Kao što je Daily Wire izvijestio, Mario Lopez se našao na meti ljevičara zbog neobično ispravne i očite tvrdnje da su trogodišnjaci psihički nesposobni odabrati svoj spol. U gostovanju na “Candace Owens Show” prije nekoliko tjedana, Lopez je objasnio problem dopuštanja mališanima da sami donose odluke koje mijenjaju život:
Gledaj, ja očigledno nikad nisam nikome govorio kako da odgaja svoju djecu i mislim da ako dolazite iz mjesta ispunjenog ljubavlju ne možete pogriješiti. Ali istovremeno, moj Bože, ako imate tri godine i ako kažete da se osjećate na određeni način ili mislite da ste dječak ili djevojčica ili što god, mislim da je kao roditelj opasno zaključiti, u redu, onda ćeš biti dječak ili djevojčica, bez obzira na to koji slučaj bio … To je pomalo alarmantno i, bože, samo razmišljam o budućim posljedicama.
Žalosno, ali još uvijek predvidljivo, Lopez je otada izdao duboku ispriku za nešto što bi svaka normalna osoba trebala prepoznati kao istinu. Pod pritiscima radikalnih ljevičarskih klevetničkih mašina poput Human Rights Campaign i suočen s neiskrenim medijskim napadima, Lopez se savio poput jeftine vrtne stolice i porekao svoje neosporne komentare, nazivajući ih “ignorantskim” i “štetnim”.
Istina doista može biti štetna za one ljude koji se očajnički drže zablude, ali ne postoji ništa ni blizu ignorantskog u opažanju da su trogodišnja djeca nezrela i neurološki nedovoljno razvijena. Ono što ćete primijetiti kod Lopezovih kritičara jest da nitko od njih ne može objasniti ili će čak pokušati objasniti zašto su njegovi komentari bili pogrešni. Čak i sam Lopez, u svojoj mea culpi, nije ulazio u detalje oko toga koji je dio njegove izjave zapravo bio netočan. Misli li on sada da trogodišnjaci doista mogu odrediti svoj vlastiti spol? Koje nove informacije su potakle ovaj preokret?
Evo stvarnosti: Trogodišnje dijete ne može pouzdano napraviti bilo koju odluku, u bilo kojem kontekstu. Odvedite trogodišnjaka u slastičarnu Baskin Robbins, pitajte ga koji okus preferira i on će vam dati 14 različitih odgovora prije nego brizne u plač. Prepustite trogodišnjaku odluku o tome kako će se obući i on će izaći iz svoje sobe s jednom cipelom, bez hlača i s pelenom na glavi. Dopustite trogodišnjaku da odabere svoju večeru i on će jesti zdjelu kečapa začinjenu gumenim medvjedićima i šlagom. Dijete u toj dobi nije razvilo kognitivnu sposobnost procjenjivanja raznih mogućnosti i ne može odlučiti koji je put ispravan, siguran i zdrav. Neće imati tu sposobnost još nekoliko godina. A ako odraste i postane ljevičar, neće nikada imati tu sposobnost.
Naravno, nitko ne može odabrati svoj spol. Ta pitanje nepovratno rješavaju naši kromosomi i reproduktivni organi. No, ljevičarsko stajalište je ovdje toliko glupo da čak i ako se usvoji pretpostavka mogućeg teoretskog odabiranja spola, ljevica bi i dalje bila u krivu misleći da ga trogodišnjaci mogu odabrati. Postoji razlog zašto se djeci ne povjeravaju nikakve zakonske ovlasti ili odgovornosti. Ne mogu glasati, voziti, dignuti kredit, kupiti pištolj, kupiti kartu za film s R-rejtingom, kupiti alkohol, kupiti cigarete ili kupiti bilo što drugo jer su jednostavno premlada za to.
Mala djeca ne mogu shvatiti razliku između fantazije i stvarnosti. Ako kažete malom djetetu da Batman nije stvaran, on će praznim pogledom zuriti u vas. “Nije stvarno” je prazna fraza u djetetovom umu. Moj najstariji sin, u to vrijeme star oko četiri godine, jednom je pokušao preskočiti ogradu stepeništa na drugom katu naše kuće. Zaustavio sam ga u posljednji trenutak i vrlo strogo upozorio da to više nikada ne smije učiniti. Rekao je da on to može, da će biti sasvim u redu, jer Spider-Man stalno skače s jedne stvari na drugu. Objasnio sam mu da Spider-Man nije stvaran. “Ne, u krivu si”, rekao je. “Vidio sam ga na televiziji.”
Moramo li vjerovati da se osobe toliko ignorantske i nezrele — toliko nevino odvojene od stvarnosti — mogu smisleno izjasniti o svom vlastitom spolu? Dječak koji kaže da je djevojčica ni sam ne zna što je djevojčica. Odrasli ljevičari također ne znaju što je djevojčica, ali dijete bar ima izgovor. Sljedeći put kad čujete da dječak izjavljuje ovakvu tvrdnju o sebi (što mnogi dječaci rade, prije ili kasnije, jer je to normalna faza u djetinjstvu), trebali biste reagirati sljedećim pitanjem: “Što je to djevojčica?” Ako ćete posluhnuti njegov odgovor, ubrzo ćete otkriti da “ja sam djevojčica” u stvarnosti znači nešto poput “kuća za lutke moje sestre izgleda cool i ja bih se htio igrati s njom”. Njegova izjava da “je” djevojčica, zapravo je izjava da ga zanimaju neke stvari koje njegov mali dječji mozak povezuje s djevojčicama.
Kao odrasli, naš je posao pomoći djeci da riješe ovu zbrku. Mi smo ti koji bi trebali biti utemeljeni u stvarnosti — oni koji razumiju razliku između fantazije i stvarnosti. To je poanta koju je Lopez želio artikulirati. I zastrašujuće je što se toliki broj odraslih u ovoj zemlji s tim ne slaže.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
