“Trebaju li Amerikanci klimatizaciju?”, pitalo se u članku New York Timesa u srpnju. Klimatizacija je, tvrdio je, loša za okoliš i čini nas manje ljudskima. Navodio je citate sugerirajući da su “neugodnosti prvog svijeta priučeno ponašanje” i potičući “određenu razinu samonametnute patnje”.
Kad bi environmentalisti vladali svijetom, klimatizacija ne bi postojala. A takvo mjesto postoji.
90% američkih kućanstava posjeduje klima uređaj. Kao i 86% Južnokorejaca, 82% Australaca, 60% Kineza, 16% Brazilaca i Meksikanaca, 9% Indonezijaca i manje od 5% Europljana.
Viši postotak indijskih kućanstava ima klima uređaj nego njihovi britanski kolonijalni vladari.
Temperature su u Parizu dosegle 42,6 stupnjeva Celzijusa. Očajni Francuzi odjeveni su ronili u fontane u Gradu svjetlosti. Pariške vlasti najavile su da uspostavljaju plan upravljanja toplinskim udarima treće razine, što znači postavljanje sustava za raspršivanje vodene maglice i distribuciju pribora za pomoć pri toplotnom valu. Pribor se sastojao od letka koji je obavještavao ljude da odu u knjižnice koje imaju klima uređaje.
France24, državna televizija, savjetovala je ljudima koji teško podnose temperature, koje su se penjale čak do 43 stupnjeva Celzijusa, da odu pod hladan tuš i drže noge u lavorima napunjenima hladom vodom.
Toplinski val 2003. godine ubio je 15.000 osoba u Francuskoj. A kao odgovor, vlasti su uvele Chalex, bazu podataka ranjivih ljudi koji će primiti poziv sa savjetima za hlađenje.
Savjet je glasio tuširajte se hladnom vodom i držite noge u lavoru s hladnom vodom.
Pokušaj ulazaka očajnih Francuza u bilo koju vodenu masu koja im je bila na raspolaganju dovela je do 30 postotnog povećanja u utapanjima. Deseci mrtvih su žrtve environmentalističke mržnje prema klima uređajima.
Samo 5% francuskih kućanstava posjeduje klima uređaj. Čak i u odgovoru na nastalu krizu, vlasti su reagirale postavljanjem samo privremenih klima uređaja u vrtiće.
Toplinski val 2003. godine u Njemačkoj ubio je 7.000 ljudi. I danas samo 3% njemačkih kućanstava posjeduje klima uređaj. Njemačko ministarstvo okoliša odbilo je podržati klima uređaje kao odgovor na globalno zagrijavanje.
Temperature u Düsseldorfu dosegle su 40 stupnjeva. Dužnosnici u Düsseldorfu nedavno su odbili prijedlog instalacije klimatizacijskih sustava jer su štetni za okoliš.
Šef klimatske akcije njemačkog Instituta za primijenjenu ekologiju objasnio je da klimatizacija ne bi funkcionirala jer nema dovoljno vjetra tijekom toplinskih udara, a zemlja ne može istodobno okončati svoje oslanjanje na ugljen i pokretati klima uređaje. Možete imati klima uređaje ili spasiti planet.
Ali ne i jedno i drugo.
U pitanju nije siromaštvo. U Grčkoj, jednoj od najsiromašnijih zemalja Europe, 99% kućanstava ima klima uređaje. Ono na što se svodi jest spremnost odabiranja komfora nad ekološkom dogmom.
U Europi, ljudi umiru jer im se govori da će njihove žrtve spasiti planet.
Toplinski val 2003. godine ubio je više od 70.000 ljudi u Europi. To je više nego što su ubili islamski teroristi.
Dok ekolozi govore da je globalno zatopljenje veća prijetnja od islamskog terorizma, oni su samo napola u pravu. Globalno zatopljenje nije stvarno, ali mjere koje su poduzete u borbi protiv njega ubijaju tisuće ljudi.
A to ne mora biti tako.
Godine 2007., samo 2% indijskih kućanstava imalo je klima uređaj. Taj broj se do sad više nego udvostručio. Očekuje se kako će Indija do 2050. godine ugraditi milijardu klimatizacijskih uređaja.
“Ja nisam bogat”, rekao je neodobravajućoj Agence France-Presse indijski perač rublja koji zarađuje 225 dolara mjesečno i koji je upravo ugradio klima uređaj, “ali svi mi težimo udobnom životu.”
Neki od nas.
Toplinski val 2003. godine ubio je 2.000 Britanaca. Trenutačni toplinski val doveo je do uvođenja zdravstvene prismotre treće razine u Londonu. No, klimatizacija u Velikoj Britaniji još uvijek se kreće oko 3% kućanstava. A svakog ljeta lokalni mediji drže predavanja Britancima o zlima klimatizacije.
Svaki toplinski val se tretira kao uvjerljiv argument za smanjenje potrošnje energije kako bi se spasio planet. Vrućina i patnja koja je prati tretiraju se kao glasnici apokalipse globalnog zatopljenja. Uskoro, kako nam govore, bit će cijelo vrijeme vruće, oceani će se uzdizati, ledenjaci otopiti, a život će nestati sa zemljine površine.
Kad je toplinski val 1540. godine pogodio Europu, dovevši do najtoplijih temperatura ikad izmjerenih, kao i do smrti tisuća ljudi, ljudi su okrivili višu silu. U Engleskoj, u kojoj je presušila rijeka Trent, za mega sušu su okrivili pljačkaški pohod Henryja VIII po katoličkim samostanima. Moderni Europljani imaju jednostavnije, racionalnije objašnjenje. Majčica Zemlja je ljuta jer koristimo klima uređaje.
Ili drugi ljudi.
Kina ima 569 milijuna ugrađenih klima uređaja. Više nego bilo koja druga država na svijetu. Južna Koreja ima 59 milijuna klima uređaja. To je više od Francuske, Njemačke i Velike Britanije zajedno.
Žrtva Europe nije samo nerazumna, već je i besmislena.
Vijetnam je postao cvjetajuće tržište klima uređaja. Danas 17% vijetnamskih kućanstava posjeduje jedan. Indonezija također predvodi vlastiti boom u klimatizaciji. Kao i većina Azije i Bliskog istoka.
Europa može pustiti da njezini ljudi umiru za okoliš, ali to neće značiti ništa.
Klimatizacija nije nekakav američki fetiš, kao što podrugljivo smatraju europski elitisti. To je pokret na svjetskoj razini. Svaka zemlja koja ima mogućnosti uvodi klima uređaje. U međuvremenu u Francuskoj umiru ljudi.
Dok se ostatak svijeta hladi, Europa robuje poganskom pseudoznanstvenom kultu.
Njegovi principi inzistiraju da je planet živi entitet, ali ne razumije stvarne posljedice takvog razmišljanja. Klima je dio živog entiteta koja se mijenja u vremenskom rasponu koji izaziva ljudsko poimanje. U tisuću godina zabilježene povijesti, Europa je prolazila naizmjenična razdoblja zagrijavanja i hlađenja. Srednjovjekovna klimatska anomalija bila je primjer koliko te cikličke promjene mogu biti komplicirane.
Toplinski val nije dokaz da smo griješili protiv Majčice Zemlje zagrijavanjem ili hlađenje naših domova. To je podsjetnik da okoliš djeluje na neizbježnoj skali koja je mnogo veća od ljudskih bića.
Mi možemo sjeći šume i graditi brane. Ali to mogu i dabrovi. Mi ne možemo promijeniti klimu.
Kosti vodenih konja pronađene su ispod Trga Trafalgar. Špilja Chauvet u Francuskoj uključuje slike nosoroga. Malo ledeno doba u 14. stoljeću uništilo je vinograde u Engleskoj. Temza se počela lediti u 17. stoljeću. Vikinška kolonizacija Amerike doživjela je propast pod valom hladnoće.
Klimatizacija i grijanje nisu način na koji mijenjamo klimu. Oni su način na koji se nosimo s njom.
Environmentalizam je toliko beznadno zapetljao ljudsku civilizaciju i okoliš da više nismo u stanju shvatiti planet po njegovim vlastitim pravilima djelovanja, već po ludditskoj eshatologiji u kojoj je klima božanstvo koje nas kažnjava zbog naše civilizacijske domišljatosti s vrućim vremenom i prirodnim katastrofama.
A to uzrokuje izuzetno tešku prilagodbu promjenama na zdrav način.
Prije jednog stoljeća, Amerikanci su se borili protiv vrućine gacanjem u fontanama, spavajući na krovovima i požarnim stepenicama te bježanjem iz grada. Klimatizacija nam je omogućila život i rad diljem čitave zemlje.
Godine 1896., toplinski val ubio je tisuće Amerikanaca. Dužnosnici New York Cityja pribjegli su istih mjerama kao i njihovi suvremeni pariški kolege, uključivanjem hidranata i dijeljenjem leda.
Te temperature iznosile su samo nekih 30-tak stupnjeva.
Godine 1902., Willis Carter izumio je klima uređaj u Brooklynu. On je zamišljao svijet u kojem će “prosječni poslovni čovjek ustati, ugodno osvježen spavanjem u klimatiziranoj sobi. On će putovati u klimatiziranom vlaku i raditi u klimatiziranom uredu.” Mi danas živimo u takvom svijetu.
Na Svjetskom sajmu u New Yorku, dok su temperature vani premašivale 30 stupnjeva, Carrier je predstavio Igloo. Dva divovska termometra uspoređivala su “prirodnu temperaturu” i onu “klimatiziranu”.
Prodavao se sam od sebe.
Klimatizacija je dozvolila Newyorčanima da zanemare vremenske prilike od 30-tak stupnjeva i nastave živjeti i raditi.
Danas je New York dom Green New Deal-a koji vjeruje u slijeđenje europskih trendova. Ako New York usvoji europski environmentalizam, otkrit će kako je bilo živjeti 1896. godine.
Environmentalisti su ubili na tisuće Europljana. Oni također mogu ubiti i na tisuće Amerikanaca.
Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.
