18. lipnja 2012. Islamistički kandidat, Mohamed Morsi, pobjeđuje na izborima u Egiptu, uz financiranje i podršku Baracka Obame i Hillary Clinton. To je prvi korak u smjeru demokracije, rekli su, dok su istodobno hvalili umjerene “pobunjenike” u Siriji. Zajedno s Angelom Merkel, poslat će milijune dolara “umjerenim” pobunjeničkim skupinama koje će kasnije formirati JAN (Jabhat Al Nusra) i HTS (Hayat Tahrir El Sham). Ova je skupina optužena za činove mnogih odsijecanja glava i zaklela se da će isto učiniti nevjernicima i sirijskom “diktatoru” Basharu al-Assadu.
Vratimo se u Egipat. Nekoliko mjeseci nakon Morsijevog preuzimanja vlasti, njegovi pristaše su zajedno sa salafistima počeli otvoreno pozivati na uništenje drevnih egipatskih kipova, navodeći ih kao paganske simbole koje treba uništiti. Kasnije, pozivali su na uništenje svih crkava u Egiptu zbog svog vjerovanja da su kršćanski Egipćani nevjernici koji bi trebali biti kažnjeni zbog svojih vjerovanja. Godinu i 12 dana nakon Morsijevog izbora, egipatska vojska ga je svrgnula s vlasti. Vojska je dugo čekala taj trenutak. Uostalom, oko 30 milijuna ljudi izašlo je na ulice tražeći Morsijev odlazak.
Nekolika dana nakon vojnog udara, Barack Obama uskratio je Egiptu ključno naoružanje koje mu je bilo potrebno za borbu protiv islamističkih militanata na Sinaju. EU kritizira odluku Egipta nazivajući je nedemokratskom i pogrešnom. Odbijaju ih podržati i osuđuju egipatsku vojsku.
Skočimo brzo do 2015. godine u kojoj islamistički pristaše odlaze na poznati trg Rabaa u Kairu te ga koriste kao mjesto okupljanja ne planirajući ga napustiti. Nakon višednevnih upozorenja, egipatska policija obrušila se na trg. Liberalni mediji poput Guardiana, Telegrapha, Timesa, NYT-a i Washington Posta izražavaju svoj negodovanje. Oni kritiziraju egipatsku odluku borbe protiv tih islamista. Velika Britanija, Turska i EU prihvaćaju nekoliko visoko kotirajućih islamista koji uspijevaju pobjeći od progona u Egiptu. Ti islamisti će sad uživati pod statusom izbjeglica u EU- Tako je. Dobro ste čuli. Status izbjeglica.
Podsjeća li vas to na nešto? Milijuni ljudi o kojima nitko ništa ne zna prelaze u Europu? Neki su pobjegli od brutalnog rata u Siriji. Ali zašto su pobjegli u Europu? Mogli su otići u područje pod kontrolom Bashara al-Assada gdje bi bili sigurni. Uostalom, islamizam u Europi nije ništa novo. Nekoliko egipatskih analitičara reklo je da su zemlje poput Francuske, Velike Britanije i Njemačke utočišta mnogih islamista. Neke od tih izbjeglica možda su doista ljudi koji žele preživjeti ratne strahote, ali prema izvješću BBC-a, većina sirijskih muških izbjeglica koje trenutačno borave u Europi i susjednim zemljama boji se povratka u Siriju jer se plaše da bi mogli biti regrutirani u Assadovu vojsku koja se tehnički bori protiv islamista.
Izbjeglice u Europi djelomično se sastoje od Sirijaca, ali uglavnom su iz drugih zemalja koje trenutačno nemaju aktivnih sukoba, poput Maroka i Etiopije. Neke su iz zemalja u kojima rat bjesni već desetljećima, poput Somalije, Iraka i Afganistana. A opet, svi oni su uspjeli ući u Europu kroz Tursku, koja je otvorila svoja vrata te kroz ratom zahvaćenu Libiju. Nemojte se zavarati, samo manjina od milijuna koji su ušli u Europu zapravo bježe od ratova. Ostali praktički vrše invaziju.
Do 2018. godine, konzervativnim nacionalističkim desničarskim strankama je dosta islamista koji pokušavaju nametnuti svoju zaostalost Europi. Oni prisiljavaju svoje kćeri da nose burke i podvrgnu se ženskom obrezivanju. Prosvjedi bijesne u zemljama poput Njemačke i Poljske, a ankete odražavaju promjene. Uostalom, ti migranti nisu donijeli ništa drugo u Europu osim povećanja stope silovanja i kriminala. Ipak, Sadiq Khan smatra da su dva dnevna napada kiselinom i nožem u Londonu normalna i da je sve u najboljem redu.
SJW (ratnici socijalne pravde) i liberali branili su islamiste još od 1990-ih. Te ljude štiti EU i HRW (Human Rights Watch) od njihovih izvornih većinski muslimanskih zemalja koje ih progone zbog njihovih radikalnih terorističkih sklonosti. Unatoč tome, EU je otvorila svoja vrata islamistima i sad isto čini i za migrante. Islamiste nije briga za Europu. Njih nije bilo briga ni za vlastite zemlje, zašto bi onda brinuli o Europi? Oni žele uništiti društva i ponovno ih izgraditi u skladu sa svojom korumpiranom vizijom. U tome se neo-marksisti, liberali i islamisti svi slažu. Svi žele uništiti zasebne kulture. Svi žele uništiti vrata i zidove koji štite zemlje prvog svijeta od njihovih barbarskih susjeda iz trećeg svijeta. Islamisti i liberali nikada neće tolerirati autentični Oktoberfest festival ili europsku djecu u njihovoj tradicionalnoj odjeći. Oni su ispunjeni izrazitom mržnjom prema svemu onome što ne žele ili ne vole. To objašnjava ekstremni etnički mazohizam koji prožima “bijele” liberale zajedno s činjenicom da pristojan dio tih liberala nije čak ni bijeli. Međutim, oni se identificiraju kao bijeli i potom oslobađaju pakao na izvorne bijele ljude koji nisu učinili ništa loše, osim što žele manje džamija u svom susjedstvu i ne žele izumrijeti u desetljećima koja slijede.
Sad je činjenica da su bijeli konzervativni ljudi ili možda konzervativci općenito , oni koji predvode borbu protiv islamizma i neo-marksizma te se zlostavljaju više od svih iz jednostavnog razloga što su SJW-i otvoreno pozvali na izumiranje bijele rase. To je maoistički oblik rasizma koji se tolerira, prihvaća i promiče od strane liberala. Osim toga, liberalni mediji neće prestati kritizirati lidere koji zauzimaju oštar stav prema islamistima ili liberalima, bilo da je to Bolsonaro, Salvini, Bashar (previše brutalan!), Trump ili Sisi (egipatski general koji je vojnim udarom svrgnuo islamističkog predsjednika).
Populizam se globalno nalazi pod opsadom. Patrioti posvuda se nalaze pod opsadom, od medija koji ih svakodnevno posramljuju i napadaju, do cenzuriranja na društvenim medijima. Twitter je ugasio na desetine tisuća pro-Trump računa, a ljudi napadaju GAB-ovog (alternativa Twitteru – op. a.) izvršnog direktora i pozivanje na gašenje njegove platforme.
Liberali u Europi i Sjedinjenim Državama nisu samo štitili islamiste, primili ilegalne imigrante i u nekim slučajevima, u Kaliforniji, stvorili zone utočišta. Oni su također financirali, pomagali i vokalno podržavali vlade koje podržavaju terorističke skupine. Oni su financijski pomogli terorističkim skupinama, gdje je stalni tok novca od američkih i EU poreznih obveznika u Siriji doveo do izravnog uništenja crkava jedne od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu.
Liberali su rutinski dokazali da su nesposobni vođe i političari koji nisu ništa drugo do živa verzija Orwellove 1984.; od zabranjivanja pjesama zbog toga što su “uvredljive” u Kanadi, do štićenja islamista u Europi, do “Glasaj za mene” aplikacije demokrata (aplikacija više orvelijanska od bilo koje druge). Zahvaljujući njima, islamisti, koji su izbačeni iz svojih većinski muslimanskih zemalja sad nalaze utočište u Europi, gdje otvoreno prakticiraju svoju brutalnost i barbarstvo dok usput igraju ulogu žrtve.
