Za 12 godina svi ćemo biti mrtvi. Nezaustavljiva sila uništit će čitavo čovječanstvo, većinu životinja pa čak i neke žohare. Ta sila nisu klimatske promjene, već bahatost istinskih vjernika: mase milenijalaca ispranih mozgova koji će jednog dana biti u poziciji implementiranja apsolutno nenormalno ludih ideja koje danas zagovaraju.
Svi neće doslovno biti mrtvi, samo će željeti da jesu.
Započeo je “klimatski štrajk”, jeste li već pozvani na posao? Koliko ste vremena ovaj vikend proveli u bubnjarskom krugu okruženi tušom-izazvanim osobama? Jeste li sudjelovali u nekim dobrim mantrama?
Ako ste normalna osoba, šanse su da vjerojatno niste. Ali mi ovdje nemamo posla s normalnim ljudima.
Vodstvo klimatskog kulta sačinjavaju odrasli ljudi koji bi privatno mogli biti pametniji i djeca kojom manipuliraju ljudi kojima bi ona trebala vjerovati. Oni su kult sudnjeg dana koji neprestano pomiče vratnice.
Pisao sam o tome u svojoj knjizi, u poglavlju pod nazivom “Kult sudnjeg dana“. Oduvijek su postojali ljudi koji su predviđali propast i jad i oduvijek su postojali ljudi koji su im vjerovali. No, ako jedan od vođa takvih kultova kaže da će svijet skončati u nedjelju u ponoć, ta će osoba u ponedjeljak ujutro imati mnogo toga za objasniti. Nakon što su se muškarci kastrirali, vođa kulta Vrata raja imao je barem dovoljno razuma sve natjerati na samoubojstvo. To je pomoglo u izbjegavanju neprijatnih razgovora s hrpom eunuha dan nakon što bi ovi otkrili da se iza kometa Hale-Boop ne krije svemirski brod.
Aktualna skupina klimatskih kultista također je naučila tu lekciju. Nakon što su 50 godina iznosili 10-godišnja “svi ćemo umrijeti osim ako…” predviđanja, sve su promijenili. Sad rade 100-godišnja predviđanja, što je, iz strateške perspektive, mnogo pametnije. Desetogodišnja igra znači da će mnogo ljudi, koji su se zaklinjali da će se za 10 godina dogoditi X ako ne bude po njihovom, još uvijek biti živo kako bi primijetili da se nebo nije srušilo. Teško je održati sljedbeništvo ako se vaša središnja premisa pokazala očigledno lažnom.
Ljepota pomicanja tog vremenskog razdoblja na 100 godina nije u tome što se ne može dokazati, već u tome što se ne može opovrgnuti. Ljudi, osobito kad su vremena dobra, teško prihvaćaju činjenicu da nemaju stvarnih problema. Mi tražimo da nešto nije u redu, mi žudimo za tim. To je uvelike iz razloga što nam je nemjerljivo bolje nego u bilo kojem drugom razdoblju u povijesti. Mi se ne moramo svakodnevno boriti kako bismo imali dovoljno hrane za preživljavanje, samo da bismo to isto morali ponoviti sljedećeg dana. Mi smo debeli, imamo hladnjake, klima uređaje i grijanje i možemo se naći na drugom kraju planeta za manje od jednog dana.
Također imamo pristup akumuliranom znanju naše vrste u našim džepovima. Mislili biste da će nas to učiniti pametnijima. Nije.
Ali liberali su postali pametniji, barem što se tiče strategije. Mantra “10 godina i mi smo mrtvi” možda više ne djeluje na odrasle, ali izvrsno djeluje na djecu. Usvojili su model duhanske industrije — zgrabite ih dok su još mladi.
Pošto su doživjeli poraz u borbi uvjeravanja razumnih odraslih ljudi koji se sjećaju posljednjih 50 godina, oni su zabili svoje kandže u djecu. Kad im učitelji i političari, za koje se djeci govori da im moraju vjerovati, kažu da su njihovi životi osuđeni na patnju ili izumiranje, pa, to je mnogo lakša publika za uvjeriti.
Ta djeca sad postaju starija, postaju dovoljno stara za glasanje. Uskoro će biti dovoljno stara da samostalno glasaju.
Ona se ne sjećaju Hladnog rata, čak ih se nije podučavalo o strahotama kolektivizma — nije bilo vremena za to uslijed dodavanja satova na kojima su podučavani o korištenju odgovarajućih osobnih zamjenica. Činjenica da nikad nisu čuli za to čini ih savršenom publikom za najveći hit ljevice, dok je repeticija s pozicija povjerenja učinila ostalo.
Mnoga djeca su danas prestravljena da se njihovi životi nikada neće u potpunosti ostvariti; da će sve biti gotovo prije nego postanu dovoljno stara da uživaju u njemu. Ona su opljačkana od djetinjstva pred čitavim svijetom, iskorištavana u svrhu emocionalne ucjene kako bi prisilili njihove roditelje da prihvate volju ljevice.
Prije nego su postale klimatske promjene bilo je globalno zatopljenje, a politička rješenja bila su ista. Prije globalnog zatopljenja bilo je globalno zahlađenje, a politička rješenja bila su ista. Prije nego su koristili vrijeme kako bi zastrašili ljude, progresivci su zagovarali ista politička “rješenja”. Ideja “klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem” je uređaj za ostvarivanje toga, a ne stvarna kriza. Ali djecu se ne podučava povijest, ona nisu uvjetovanja da preispituju apsurdno. Ona su poput “Djece kukuruza” kojoj su isprani mozgovi u svrhu poslušnosti i koja će jednog dana, i to mnogo prije isteka 12 godina, početi biti birana u Kongres. Ako se ubrzo ne opamete, to će biti dovoljno da svi požele da su čitavo ovo vrijeme bila u pravu.
