Greta Thunberg je čuveno otplovila do Amerike u svom klimatskom križarskom ratu. Čovjek bi se mogao zapitati zašto nije otišla u Kinu. Čovjek bi se mogao zapitati zašto, općenito, zemlje Zapada moraju apsorbirati najveći teret moralnih predavanja klimatskih aktivista. U ponedjeljak, legije zabrinutih i brižnih klimatskih aktivista preplavile su ulice Washington D.C.-a kako bi tverkale i bacale smeće. Zašto ne premjeste svoj putujući show u Indoneziju ili Indiju?
Doista, u našem razgovoru o klimatskim promjenama postoji ogromna rupa veličine Azije. Uglavnom se slažem s negativnom procjenom Georgea Carlina u vezi retorike “spašavanja planeta”, ali ako planet doista treba spasiti i ako smo doista sposobni to učiniti, svi naši napori biti će uzaludni ako nam se u tom križarskom ratu ne pridruži Azija. Doista, Azija bi trebala predvoditi taj križarski rat, pošto oni stvaraju najviše problema. Daleko od toga da upirem prstom, ali većina zlostavljanja našeg planeta događa se na njegovoj istočnoj hemisferi.
Kao što Forbes primjećuje, samo Kina proizvodi više ugljičnog dioksida od SAD-a, Austrije, Belgije, Bugarske, Hrvatske, Cipra, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Njemačke, Grčke, Mađarske, Irske, Italije, Latvije, Litve, Luksemburga, Malte, Nizozemske, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Švedske i Velike Britanije zajedno. Ako u tu kombinaciju dodamo Indiju, Indoneziju, Pakistan, Bangladeš, Vijetnam i Japan, Azijsko-pacifička regija, sama, odgovorna je za 50% svjetskih emisija ugljika. Onečišćenje zraka u Kini je toliko dramatično da solarni paneli tamo ne funkcioniraju. Uostalom, teško je iskoristiti energiju sunca ako njegove zrake ne mogu u dovoljnim količinama prodrijeti kroz sve toksine i nečistoće u zraku.
Još gore je s onečišćenjem vode. Dok se Amerikanci prekoravaju zbog njihovih plastičnih slamki i pribora, Azija nastavlja odlagati milijune tona smeća u svjetsku opskrbu vodom. Pet azijskih zemalja baca više plastike u oceane od svih drugih država na Zemlji zajedno. Mnoge rijeke u Aziji služe kao glorificirane pokretne trake za smeće i ljudski otpad. Većina najprljavijih rijeka na planetu nalazi se u Aziji. Dovoljno je loše što je jedan ribar u Indoneziji nedavno pomislio kako je ulovio veliku ribu, samo da bi na drugom kraju najlona pronašao raspadajuće ljudsko tijelo. Ta rijeka, Citarum, apsorbira oko 20.000 tona smeća svaki dan. Sve to potom otplovi u ocean. Mogli bismo skupiti sve plastične slamke u Americi, staviti ih u ogroman top i ispaliti čitavi snop prema suncu i ne bismo uspjeli napraviti niti malo udubljenje u problemu onečišćenja vode. Sveukupno, 95% plastike nataložene u oceanima iz rijeka dolazi iz Azije ili Afrike. To ostavlja samo 5% da se podijeli između preostale trećine svjetskog stanovništva.
Sve ovo vraća nas na ono moje prvo pitanje: Zašto Greta Thunberg ne isporučuje svoje propovijedi u Kini ili Indiji? Zašto environmentalistički aktivisti usredotočuju gotovo sav svoj bijes na regije svijeta koje najmanje doprinose tom problemu? Odgovor je, naravno, optika. Mediji ne bi osjećali takvu toplinu i leptiriće kad bi bijela djevojčica vikala na ne-bijelu publiku. Američki environmentalist koji odlazi u Indoneziju kako bi prekorio njezine stanovnike zbog toga što sa svojim rijekama postupaju poput kanti za smeće, ne bi bio toliko naširoko slavljen kao onaj koji ostaje ovdje i bijesni protiv plastičnih čaša. I, na kraju dana, environmentalizam nema previše veze s okolišom. On ima više veze s novcem i moći za političare i samoveličanjem aktivista koji blokiraju promet u D.C.-u.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
