Antropolozi će u budućnosti provesti mnogo vremena razgovarajući i raspravljajući o pitanju kad je točno svojedobno velika američka civilizacija poludjela, zašto se to dogodilo i kako? Mogu samo zamisliti kakve će zaključke izvući. Kao američki državljanin u današnje vrijeme, svjedočeći kolapsu zdravog razuma u realnom vremenu, nisam siguran da uopće mogu odgovoriti na ta pitanja. Možda će pogled unazad pomoći dati određenu jasnoću tom pitanju.
Ono što znam jest da će se na ovaj slučaj gledati kao na presudni trenutak u našem kolektivnom uranjanju u ludilo. Smatrat će se, barem s pravnog stajališta, točkom bez povratka. Prelazak nekakvog užasnog Rubicona. Govorim o slučaju 7-godišnjeg Jamesa Youngera, kojeg je njegov otac, Jeff Younger, očajnički pokušavao spasiti od prisilne rodne “tranzicije”.
Jeff se našao zarobljen u ogorčenoj sudskoj bitki sa svojom bivšom suprugom Anne Georgulas. Iako je medicinska profesionalka — još k tome pedijatrica, Bože pomozi — za koju pretpostavljamo da razumije osnovne činjenice o ljudskoj biologiji i dječjoj psihologiji, Georgulas je utuvila u svoju očigledno poremećenu glavu da je njezin sin James zapravo djevojčica.
Kao što je The Texas prethodno izvijestio, čimbenici koji su Georgulasovu uvjerili da je njezin sin zapravo njezina djevojčica uključuju njegovu naklonost prema filmu “Snježno kraljevstvo” i njegov zahtjev za “igračkom za djevojčice” u McDonald’su. Također je rekla da je počeo izražavati želju da se oblači u odjeću za djevojčice. Ali kako je Jeff Younger objasnio u nedavnom intervjuu, ako je James ikad imao želju nositi haljine, to je samo zbog toga što ga je majka počela oblačiti u haljine i bojiti mu nokte kad je imao samo 3 godine. On tvrdi da je koristila još nekoliko drugih metoda manipulacije, uključujući zatvaranje dječaka u njegovu sobu i govorenje da “čudovišta jedu samo dječake”. Jeff nagađa da je Georgulas Jamesu uskraćivala naklonost ako se nije ponašao kao djevojčica.
Sudski se slučaj vrtio oko Jeffovih nastojanja da spasi svoje sinove (Jamesa i njegovog brata blizanca) od zlostavljanja ove bolesne i poremećene žene. Međutim, jučer je donesena odluka i sud je presudio protiv oca. Gotovo sva kontrola nad Jamesom i njegovim bratom sad je predana Georgulas. Ona je slobodna nastaviti njegovu “društvenu tranziciju” u djevojčicu — proces koji je već uvelike u tijeku, pošto je usvojio ime “Luna” i pozira kao djevojčica u kući svoje majke i u školi. Naposljetku, ona može (i vjerojatno hoće) započeti Jamesovu terapiju kako bi ga kemijski kastrirala. Njegov otac ne može učiniti ništa kako bi to zaustavio, osim “oteti” dječaka i pobjeći iz zemlje (potez koji bi bio ne samo moralno opravdan, već i herojski).
Trebalo bi napomenuti da, prema Jeffu, James “nasilno odbija” nositi odjeću za djevojčice kad boravi u kući svog oca. Jednom oslobođen iz kandži svoje majke, kaže Jeff, Jamesu je laknulo ponašati se kao dječak, oblačiti se kao dječak i igrati se kao dječak. Majka tvrdi suprotno, inzistirajući da je James uzbuđen kad se vraća svojoj majci i svom identitetu “Lune”. Mislim da su obje tvrdnje u izvjesnom smislu vjerojatno istinite. Jadni dječak shvaća da njegovu majku zadovoljava kad je Luna i stoga “želi” igrati tu ulogu radi nje.
No, u svakom slučaju, pitanje kako se on stvarno identificira je nebitno. Poanta je u tome što je James, kratko i jasno, dječak. Od kakve god zbunjenosti on pati — zbunjenosti koju je njegova majka brižljivo usadila u njegovu glavu i koju bi, prema mom mišljenju, trebalo doživotno zatvoriti iza rešetaka — ona se može ublažiti savjetovanjem i terapijom. Postoji točno nula šansi da je James “stvarno” djevojčica zarobljena u tijelu dječaka, pošto je taj koncept besmislen. James je ono što je. A on je dječak.
U morbidnoj slučajnosti, danas su se pojavila izvješća o majci navodno smrtno bolesnog Make-a-Wish djeteta koja je sad optužena za ubojstvo 7-godišnje kćeri za koju je tvrdila da je bolesna. Istražitelji vjeruju da majka pati od Münchhausenovog sindroma preko posrednika, mentalnog poremećaja u kojem roditelji izmišljaju ili stvaraju bolest kod svoje djece. Iznosim ovaj slučaj jer vjerujem da je James Younger žrtva nove i sve češće vrste Münchhausenovog sindroma preko posrednika. Njegova poremećena majka je, u stvari, stvorila rodnu zbunjenost kod djeteta. Nadamo se da ovaj slučaj neće završiti ubojstvom, ali bi vrlo lako mogao završiti fizičkim sakaćenjem djeteta po nalogu njegove majke. A s obzirom na visoku stopu samoubojstava u transrodnoj zajednici, svakako se može tvrditi da ona dovodi njegov život u opasnost. Ona ga svakako, u najmanju ruku, upropaštava.
Napravili bismo veliku pogrešku kad bismo neprilike Jamesa Youngera tretirali kao nekakvu vrstu tragične anomalije. Živimo u vrijeme kad se ljevičarske rodne teorije mnogoj djeci guraju niz grlo. Ako većina ovih situacija ne rezultira žestokim pravnim sporovima, to je samo zato što su oba roditelja kriva za zlostavljanje i stoga nema nikoga u blizini tko bi mogao pokrenuti slučaj. A situacija će se samo pogoršavati ako ne počnemo obraćati pažnju. Djeca se iskorištavaju i manipuliraju na najpodmuklije moguće načine. Ne možemo više sjediti sa strane i gledati kako se to događa.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
