Kao što Live Action izvješćuje, istaknuti aborcionist/serijski ubojica Leroy Carhart, koji je u svojoj dugoj i krvlju natopljenoj karijeri počinio bezbroj kasnih pobačaja, nedavno je proslavio (pomalo ironično) svoj rođendan. Pažnju ljudi privukla je dekoracija na njegovoj rođendanskoj slici. Carhart se vidi kako pozira pokraj torte s malim natpisom na kojem piše: “Čak i na svoje najgore dane, ja ubijam.” (‘i’m killing it’ – fraza koja znači: obavljati svoj posao na najvišoj razini, rasturati — op. a.)
Možemo sa sigurnošću reći da bi ova dosjetka trebala podrazumijevati upravo ono što se čini da podrazumijeva. Doista, Carhart svakodnevno obavlja prilično ubijanja. A aborcionisti se ne ustručavaju zbijati šale o klanju kojeg provode. Prisjetite se, na primjer, rukovoditeljice Planiranog roditeljstva koja se šalila da bi mogla kupiti Lamborghini od silnog novca koji je zaradila prodajući dijelove pobačenih beba. Kad ste se odrekli svoje duše, čak su i mrtve bebe smiješne.
No, fraza “Ubijam” je u slučaju Carharta značajna iz jednog drugog razloga. On nije privukao previše pažnje nakon što je prvi put emitiran, no BBC je prije nekoliko mjeseci napravio intervju s aborcionistom u kojem je ovaj priznao da ubija bebe. To jest, nije se zamarao s uobičajenim eufemizmima poput “fetusa” i “terminacije”. On je svoje žrtve nazvao “bebama”, a čak je rekao da taj termin koristi i sa ženama koje ga posjećuju. Na pitanje “ima li problem s ubijanjem beba”, odgovorio je “apsolutno ne”.
U tom istom intervjuu — sve to se odvijalo u razmaku samo jedne minute — Carhart je također priznao da žene koje imaju “medicinsku potrebu” za pobačajem možda jednostavno pate od depresije. Kad zagovornici pobačaja tvrde da se pobačaji u kasnom terminu obavljaju samo kad je nužno zaštititi zdravlje majke, oni zaboravljaju napomenuti da možda govorimo o emocionalnom zdravlju. Lik koji zapravo izvršava ove zločine protiv čovječnosti barem toliko priznaje.
Kad je pritisnut pitanjem u vezi etike ubijanja potpuno razvijenih i održivih novorođenčadi, Carhart je objasnio da, što se njega tiče, “beba nema glasa u tome”. Iz bebine perspektive, kaže Carhart, “nema nikakve razlike je li rođena ili nije rođena.”
Carhart zna da je “fetus” samo drugi naziv za bebu. To je razlog zbog kojeg naizmjenično
upotrebljava termine. On zna da su žene koje traže njegove usluge već majke prije nego uđu kroz vrata. On zna da ubija ljudsko dijete. On zna da taj čin ubijanja nije medicinski nužan za majku. Zagovornici pobačaja nastavljaju sa svojim govornim točkama i sanitiziranim jezikom, ali lik koji zapravo upravlja skalpelom sigurno zna bolje. On zna što radi i čemu — ili bolje reći kome — to radi. Njegovo je opravdanje okrutno jednostavno: Beba nema pravo glasa. Život bebe jednostavno nije bitan.
Ovu bi jednominutnu ispovijest jednog od najplodonosnijih ubojica nerođenih ove nacije pro-liferi trebali konstantno ponavljati i neprestano joj se vraćati. U manje od 60 sekundi, Carhart je u potpunosti razmontirao neke od najčešćih i (na neki način) najuvjerljivijih argumenata u korist pobačaja. Njega ne zanimaju debate o tome kad započinje život. On zna da započinje mnogo prije nego što stavi forcepse u rodni kanal majke. Njega jednostavno nije briga. To je njegov jedini argument. I, na kraju, to je jedini iskreni i koherentni argument koji zagovornik pobačaja može iznijeti.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
