Prije dvadeset i pet godina, D. James Kennedy i ja objavili smo knjigu pod nazivom Što bi bilo da se Isus nikada nije rodio? Naposljetku je postala bestselerom.
Poruka je vrlo jednostavna: Budući da se Isus rodio, pogledajte sve ove nevjerojatne blagoslove koje imamo diljem svijeta.
Na primjer, kršćanska crkva stvorila je fenomen bolnica i podigla bolnice posvuda u svijetu. Kršćanstvo je inspiriralo neka od najvećih muzičkih i umjetničkih djela na svijetu i proširilo obrazovanje od elita do masa — stvarajući čak i entitet sveučilišta.
Evo samo nekoliko primjera utjecaja kršćanstva, malo konkretiziranog: Prije dolaska Krista, ljudski život na ovoj planeti bio je potrošan. Čak i u današnje vrijeme, u dijelovima svijeta u koje Kristovo evanđelje ili kršćanstvo nije prodrlo, život je izuzetno jeftin. Kršćanstvo je premostilo jaz između Židova — koji su prvi primili božansko otkrivenje da je čovjek stvoren na Božju sliku — i pogana, koji su ljudskom životu pridavali malo vrijednosti. U međuvremenu, dok se mi na post-kršćanskom Zapadu nastavljamo odricati judeo-kršćanskog nasljeđa, život ponovno postaje jeftin.
U drevnom svijetu, žrtvovanje djece bila je uobičajena praksa. U drevnom Rimu, bebe su često ostavljane da umru ako ih njihov otac nije želio. Mnogi kršćani spašavali su te bebe i podizali ih u kršćanskoj vjeri i pomogli preokrenuti taj trend. Kroz Svoju crkvu, Isus je u konačnici donio kraj čedomorstvu u rimskom svijetu.
Kršćanstvo je također pomoglo u zaustavljanju gladijatorskih natjecanja — u kojima su robovi bili prisiljeni boriti se do smrti u svrhu zabavljanja publike. A kršćanstvo je također ukinulo ropstvo u drevnom svijetu, a zatim ponovno i u modernom svijetu.
Kršćanstvo je u Indiji uspjelo zaustaviti praksu spaljivanja udovica. Mnogo puta, djevojka bi se udala za starijeg muškarca. Kad je on umro, ona bi bila spaljena do smrti na njegovoj pogrebnoj lomači… sve dok misionari nisu potaknuli odustajanje od te prakse. Gdje god je evanđelje doista prodrlo, vrijednost ljudskog života se znatno povećala.
Evo još jednog primjera: Kršćanstvo i Biblija pomogli su rođenju moderne znanosti, počevši od kasnog srednjeg vijeka. Vjerovanje da je racionalni Bog stvorio racionalni svemir nadahnulo je toliko mnogo znanstvenika da se bave znanstvenim istraživanjem, u želji za katalogiziranjem zakona koje je Stvoritelj utisnuo na Svoju kreaciju.
Rani su znanstvenici razmišljali o sebi kao da “čitaju Božje misli” (riječima astronoma Johannesa Keplera).
Kraljevstvo društvo u Engleskoj bila je prva ključna znanstvena skupina — koja je najstarija znanstvena udruga još uvijek aktivna — i osnovana je na puritanskom koledžu 1660-ih godina. Čak sam snimio intervju u Kraljevskom društvu u Londonu (o samoj toj tezi).
Gotovo svi osnivači svake glavne grane znanosti bili su kršćani koji su vjerovali u Bibliju. To dugim popisom dokumentiramo u knjizi. Jedan od tih ljudi, Sir Isaac Newton, bio je jedan od najvećih znanstvenika koji su ikada živjeli — i bio je posvećeni vjernik koji je pisao više o Bibliji i teologiji nego o znanosti.
Evo još jednog primjera: Ameriku su kao naciju u velikoj mjeri naselili i utemeljili kršćani zbog vjerskih sloboda, koje su naposljetku proširili na ljude drugih vjera ili onih bez vjere.
George Washington, otac naše zemlje, rekao je da ako nećemo oponašati “božanskog autora naše blagoslovljene religije”, što znači Isusa, ne možemo se nadati da ćemo biti sretna nacija.
John Adams je napisao: “Mi nemamo vladu naoružanom moći sposobnom boriti se protiv ljudskih strasti nesputanih moralnošću i religijom… Naš Ustav je napravljen samo za moralne i religiozne ljude. On je u potpunosti neprimjeren vladi bilo koje druge vrste.”
Suština Amerike jest da naša prava dolaze od Stvoritelja, a naša vlada je uspostavljena na tom istom temelju. Kao što je JFK rekao u svom inauguracijskom govoru: “Prava čovjeka ne dolaze iz velikodušne ruke države, već iz Božje ruke.”
Ukratko, mi smo nasljednici velike civilizacije, velikim dijelom zahvaljujući kršćanstvu i Bibliji. Ipak, poput drevnog Ezava koji je prodao svoje pravo prvorodstva za jedan jedini obrok, čini se kako smo skloni zamijeniti naše nasljeđe za kruh i čorbu od sočivice.
Što ako nije bilo Isusa? Ne bi bilo spasenja, ne bi bilo Vojske spasa, Crvenog križa, YMCA-a. Mnogi jezici stavljeni na papir vjerojatno nikad ne bi bili kodificirani pošto misionari ne bi imali motiva za to. Mnogi barbari širom svijeta nikad ne bi bili civilizirani. Kanibalizam, žrtvovanje ljudi i napuštanje djece vjerojatno bi bilo naširoko prakticirano, kao što je to bilo prije kršćanskog utjecaja.
Da parafraziram C.S. Lewisa, da Isus nije nikada došao, bila bi “uvijek zima, ali nikad Božić”.
