Osuđeni seksualni prijestupnik iz države Michigan odlazi u zatvor na 10-20 godina nakon što je uhvaćen u posjedovanju dječje pornografije na svom računalu. Ono što ovaj slučaj čini zanimljivim jest obrana koju je 45-godišnjak Joseph Gobrick ponudio na sudu. U razgovoru sa sucem na saslušanju prilikom izricanja presude, Gobrick je tvrdio da je gledanje dječje pornografije pod zaštitom Prvog amandmana. Također je tvrdio da se identificira kao 8-godišnja djevojčica.
“Oduvijek sam bio osmogodišnja djevojčica”, tvrdio je Gobrick. “Čak i na svojim crtežima i u fantazijama, uvijek sam osmogodišnja djevojčica. … Postoje odrasli ljudi koji sa mnom imaju seks na internet forumima kao s osmogodišnjom djevojčicom.”
Sudac očito nije smatrao ovaj argument uvjerljivim. Niti jedna razumna osoba ne bi. No, ovdje se postavlja očigledno pitanje. Zašto se točno Gobrick ne može identificirati kao mlada djevojčica? Na temelju čega možemo poreći ili diskvalificirati njegovu samoidentifikaciju?
Opet, razumni među nama znaju odgovor. On se ne može identificirati kao jedna jer nije jedna. Prema svim raspoloživim pokazateljima, on je 45-godišnji perverznjak, a ne učenica trećeg razreda. On ne može odabrati drugu dob. On ima godina koliko ima i to je to. Tvrdnja koju iznosi za sebe potaknuta je ili ludilom ili je namjerna obmana. Stoga smo u potpunosti opravdani kad demantiramo njegov identitet i odbijamo ga prihvatiti. I više nego samo opravdani, mi smo zapravo moralno dužni inzistirati na istini zbog štetnih fantazija i zabluda.
Ali propagatori ljevičarske rodne teorije nisu razumni. Umjesto toga, oni inzistiraju na nerazumnosti. Oni tvrde da muškarac može biti žena — ne samo simbolično ili pravno, već zapravo doslovno — usprkos dokazima njegovog vlastitog biološkog i kromosomskog sastava. U slučaju muškarca koji se identificira kao žena, jedina stvar koje je važna, kažu, jest kako se on osjeća u vezi sebe. Objektivne činjenice su irelevantne. Biologija je sporna stvar. On ne mora pružiti nikakve dokaze. Mi ga jednostavno moramo držati za riječ i to je sve.
Pa, ako biologija i fizička stvarnost nisu bitni za pitanje spola, zašto bi odjednom bili relevantni za pitanje dobi? Ako se Gobrick može identificirati kao žensko, zašto se ne može identificirati kao žensko bilo koje dobi? Muškarac koji se “osjeća kao dijete” barem može s pravom istaknuti da je jednom bio dijete, tako da ima određeni referentni okvir u smislu prosuđivanja tih osjećaja. I barem ima smisla, u slučaju određenih mentalnih oštećenja, reći da odrasla osoba “ima mozak djeteta”. Ništa od ovog nimalo ne opravdava Gobricka, ali moja poanta jest da je transdobnost zapravo vjerodostojnija i ima više smisla od transrodnosti. Još uvijek je lažna, ali ipak nešto manje. Dob se ipak mijenja. Ja neću biti 33-godišnjak zauvijek. Ali ću zauvijek biti muškarac. Ako je moj spol fluidna karakteristika, koliko fluidnija mora biti moja dob?
Još nismo stigli do točke u kojoj će ljevica otvoreno braniti muškarca poput Gobricka i njegovo pravo da u društvu bude prihvaćen kao dijete koje navodno vjeruje da je. Ali doći ćemo do te točke. Moramo. Već su iznijeli argumente u njegovu korist, čak i ako to ne priznaju ili možda još ne shvaćaju.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
