Do ljeta prošle godine, Glasgow je imao najviše smještenih izbjeglica u Velikoj Britaniji. Poplava izbjeglica, od kojih su mnogi iz Pakistana, Iraka i Afganistana, donijela je vladin novac, ali također i nasilje i kriminal. Izbjeglice čiji su zahtjevi za azilom odbijeni, odbijaju otići i ostaju u Glasgowu.
Glasgow je bio spreman unovčiti na tražiteljima azila i u posljednja dva desetljeća iz temelja ga je transformirala plima migranata koji su napunili njegova susjedstva. Dok su Pakistanci postali najveća manjinska skupina u Škotskoj, 42% posto muslimanske populacije u zemlji nastanilo se u Glasgowu.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, petina stanovnika Glasgowa nisu bili Škoti. U Pollokshieldsu, četvrtina populacije su Pakistanci. Pollokshields je također mjesto gdje je u proljeće 2004. godine pakistanska banda otela, po čitavom tijelu izbola nožem i zapalila 15-godišnjeg škotskog tinejdžera po imenu Kriss Donald.
“Njegova nasilna smrt bila je rezultat političke korektnosti koja je zahvatila policiju u Škotskoj”, upozorio je viši dužnosnik policije Mike Liddell. “Kriminalu unutar azijske zajednice u Glasgowu već se godinama dozvoljava nesmetani rast. Zašto? Jer se policija boji boriti protiv njega kako ih ne bi optužili za rasizam.”
Ayub Khan, član viševjerske koalicijske skupine u Pollokshieldsu, se složio: “Ljudi znaju da se policija previše plaši ulaska na to područje i optužbi za rasizam.”
To je bilo prije 15 godina.
Prošle godine, odbačena je žalba Mohammeda Maqsooda. Masqood je bio optužen za ubojstvo Krissa Donalda, ali je ostao na slobodi sve dok nije silovao 18-godišnju djevojku koja je ušla u ono što je smatrala taksijem u Glasgowu, prije nego je brutalizirana i napola gola ostavljena na ulici.
Mohammed je potom velikodušno bacio njezinu odjeću u dobrotvornu kantu kako bi sakrio dokaze.
Napad je bio jedan od brojnih koji su uključivali taksije i rastuću muslimansku zajednicu u Glasgowu. Tabu tema bila je predmet višestrukih policijskih istraga nakon što su u medijima počela kružiti izvješća.
Izvješće Evening Timesa iz 2011. godine dokumentiralo je priču o tinejdžerki koju je zlostavljao i prostituirao muškarac po imenu Nasir.
“Jedne minute bila sam normalna tinejdžerka, a sljedeće su me tjerali na seks s tim starim muškarcima”, otkrila je. “Nikad prije nisam čak ni poljubila dječaka — u potpunosti su mi oduzeli nevinost.”
Nasir ju je silovao pred očima članova svoje bande dok su ovi svojim mobitelima snimali napad. Nakon što je prostituirana, maltretiranje bande prisililo je njezinu obitelj na bijeg od imigranata iz Glasgowa.
U 2011., pokrenuta je Operacija Cotswold s ciljem usredotočavanja na muslimanske izbjeglice koji su zlostavljali mlade djevojke u starateljskim domovima, objektima za djecu iz razbijenih obitelji.
Policija je identificirala 26 potencijalnih žrtava, ali nitko nije procesuiran.
Godine 2013., Operacija Dash pratila je ulogu muslimanskih taksi službi i restorana brze hrane u seksualnom zlostavljanju mladih djevojaka. Usredotočila se na Strathclyde područje, središte pakistanske populacije u gradu koje seže desetljećima unazad. To je mjesto na kojem je policija pokrenula i potom zatvorila Operaciju Gather desetljeće prije, jer se njezina usredotočenost na muslimanske bande smatrala politički nekorektnom.
Operacija Dash pronašla je da su zlostavljane djevojčice u dobi od 10 godina naviše. Identificirano je 84 žrtava i prijavljeno 27 osumnjičenih. Samo tri osobe su navodno poslane u zatvor.
A imenovana je samo jedna, Javaid Akhond, izbjeglica iz Afganistana koji je radio u restoranu brze hrane.
Akhond je zaradio samo 6 godina zatvora zbog zavođenja i seksualnog zlostavljanja 12-godišnje djevojčice, zavođenja i seksualnog zlostavljanja njezine 13-godišnje prijateljice, seksualnog zlostavljanja 15-godišnje djevojčice i zatim silovanja 16-godišnje djevojčice koja je pokušala intervenirati. Potom je, nakon što je zatvoren, pokušao izvršiti pritisak na 15-godišnjakinju iz zatvora da ga službeno imenuje ocem svoga djeteta kako bi izbjegao deportaciju iz Škotske.
Muslimanski izbjeglica, poput mnogih stranih kriminalaca, želio se osloniti na EU pravila koja sprječavaju deportaciju čak i onih najgorih zločinaca ako iza sebe ostavljaju dijete u europskoj zemlji.
Bande muslimanskih silovatelja djece nisu samo silovali mlade djevojke, već su ih koristili i u svojim zahtjevima za azil.
Prema poznatom obrascu, Cotswold i Dash otkrile su preko 100 žrtava, ali donijele vrlo malo opipljivih rezultata.
Operacija Cerrar, najnoviji nasljednik tih operacija, identificirala je 56 članova silovateljske “grooming” bande iz Glasgowa. Počinitelji su pakistanski, irački, egipatski, turski i marokanski izbjeglice.
Te izbjeglice zlostavljale su 44 djevojaka. Mnoge su zlostavljane u više navrata. Uključujući jednu koju je zlostavljalo 28 počinitelja i drugu koju je zlostavljalo njih 23.
Četrnaest zlostavljača je deportirano. Samo jedan je u zatvoru.
Policija je istragu i njezine rezultate držala u tajnosti. S rezultatima poput ovih, lako je zaključiti zašto.
Nakon tri istrage koje su se dogodile tijekom desetljeća, sa 154 identificirane žrtve i najmanje 71 počiniteljem, čini se kako su izrečene samo tri stvarne zatvorske kazne.
A samo jedna objavljena u javnosti predstavlja packu po prstima.
Kad bi britanske vlasti procesuirale muslimanske bande jednakom žestinom kao što to rade s “islamofobijom”, nebrojene tisuće djevojaka zlostavljanih diljem velikih gradova mirno bi spavale noćima u svojim krevetima.
Poput mnogih takvih gradova, Glasgow je otvorio svoja vrata muslimanskim migrantima zbog ekonomskih i političkih razloga. Laburistička i Škotska nacionalna stranka (SNP) potom su se žestoko borile za te muslimanske glasove.
154 zlostavljane djevojke platile su cijenu britanske migrantske politike, žudnju Glasgowa za ekonomskim beneficijama koje su se otvarale primanjem migranata i izbjeglica te želju Škotske nacionalne stranke da postigne neovisnost Škotske, iako bi se za postizanje tog cilja morala pokoriti EU i islamu te zamijeniti svoju domaću populaciju s pouzdanijom glasačkom bazom za svoju socijalnu pravdu i zelenu energiju.
Godine 2007., Bashit Ahmad postao je prvi muslimanski član Škotskog parlamenta za SNP iz Glasgowa. Njega je slijedio Humza Yousaf, njegov bivši pomoćnik, koji je postao prvi muslimanski ministar koji je držao portfelj pravosuđa i položio zakletvu na vjernost u Škotskom parlamentu na urdu jeziku. Jahangir Hanif, vijećnik SNP-a u Glasgowu, uhvaćen je kako podučava svoju djecu pucanju iz AK-47 u kampu za obuku u Pakistanu, u blizini Kašmira.
Islamski odred SNP-a došao je iz lokalne podružnice Muslimanskog bratstva, Škotske islamske fondacije (SIF). A SNP je velikodušno usmjerila novac SIF-u u znak priznanja za njihovu podršku.
Šef SIF-a, Osama Saeed, koju je pozdravljao povratak Kalifata, bio je savjetnik bivšem Prvom ministru Alexu Salmondu, prljavom vođi SNP-a, koji je upropastio Škotsku.
Salmondu se trenutačno sudi zbog napada na 10 žena.
Odgovor Škotske nacionalne stranke na Weinsteina čak je optužen za pokušaj silovanja žene u Bute House, službenoj rezidenciji Prvog ministra i u Škotskom parlamentu.
Je li doista ikakvo čudo da su škotske vlasti uspjele napraviti još gori posao u rješavanju slučajeva muslimanskih silovateljskih bandi od svojih kolega u Manchesteru, Rotherhamu i Oxfordu?
Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.
