Recimo da ste se upravo vjenčali. Vi i vaša mlada nevjesta želite otići nekamo gdje se možete osjećati kao kod kuće. Negdje gdje se možete opustiti s prijateljima i napiti se u ovoj najsretnijoj prigodi.
Bermuda, Acapulco, Rim, Grčka? Ma dajte molim vas. Želite se opustiti. A koje je bolje mjesto za pobjeći od stresa i ugnjetavanja u životu od Moskve 1988. godine? Postoji video Bernieja kako na svom medenom mjesecu, bez majice, cuga votku s ostalim drugovima i pjeva klasik Woodyja Guthrieja, “This Land is Your Land” (Ova zemlja je tvoja zemlja). Ta pjesma, naravno, govori o Americi, tako da je možda korišteno malo lirske slobode:
Ova zemlja je tvoja zemlja, Ova zemlja je moja zemlja
Od rudnika zlata Kolime do otoka Sahalin
Od šuma Pripjata do voda Bijelog mora
Ova zemlja je napravljena za tebe i mene.
Bernie se zasigurno osjećao vrlo veselo, jer su mu sva ta mjesta bila dobro poznata. Rudnici zlata Kolime osigurali su dobar dio bogatstva koje je pokretalo model socijalističke vlade koja je vladala rajem u kojem je odlučio provesti svoj medeni mjesec. Nitko nije siguran koliko je ljudi umrlo u ovoj maloj točkici Gulaškog arhipelaga; ono u što smo sigurni jest da su gotovo svi oni — muzičari, pjesnici, pisci i ostali nepoželjni — stavljeni tamo kao rezultat slobodnih izbora održanih tijekom 17. kongresa saveza Komunističke partije: Kongresa Pobjednika.
Pobjeda je, naravno, označavala završetak Prvog petogodišnjeg plana, a s njim, prisilne kolektivizacije sovjetske poljoprivrede. U osnovi, vlada je nacionalizirala, a zatim upravljala svim poljoprivrednim zemljištima u Rusiji i Ukrajini; nekim od najbogatijih tla na planeti Zemlji. Kako bi to postigli, morali su do smrti izgladnjeti nekih deset milijuna seljaka — ali tko smo mi da stojimo na putu napretka? Izbilo je na tisuće pobuna seljaka i tisuće njih pokošeno je pod mitraljeskom vatrom.
No, zašto se zadržavati na nužnim neugodnostima? Dana 10. veljače 1934. godine, glasao je Sedamnaesti kongres, a Josif Staljin izabran je za glavnog tajnika Centralnog komiteta. Sve ovo zvuči prilično civilizirano kad se opiše na ovaj način, da ne spominjemo činjenicu da je sve ovo 100% točno. Sedamnaesti kongres je glasao, a Staljin je izabran za vođu svoje stranke.
Ali Josif Staljin nije dobio najviše glasova sudionika Kongresa Pobjednika. Završio je na drugom mjestu. Pobijedio ga je šef lenjingradske stranke, zgodni i karizmatični Sergej Kirov. Kad je shvatio da su ljudi napravili užasnu pogrešku i nisu glasali ispravno, stiglo je nekoliko kasnih glasačkih listića — kao i u slučaju demokrata Ala Frankena i Lyndona Johnsona, da imenujemo samo dvojicu — i tako je napokon postignut ispravan rezultat, nakon čega su glasački listići prestali dolaziti, a time je završeno i prebrojavanje.
Nešto manje od dvije godine nakon toga, Kirov je upucan u potiljak dok je hodao hodnikom zgrade lenjingradske Komunističke partije na putu do svog ureda. Njegov osobni tjelohranitelj tajne policije NKVD odmah je priveden na svjedočenje, ali nažalost umro je od slomljenog vrata tijekom vožnje automobilom na ispitivanje. Staljin se nakon toga ozbiljno primio posla.
Evo grafikona koji pokazuje stvarne životne vjekove onih koji su glasali na 17. Kongresu:
Od 139 punopravnih članova i članova kandidata izabranih u toj velikoj socijalističkoj demokraciji, njih devedeset i osam umrlo je između 1936. i 1940. godine. Osamdeset posto njih bilo je mlađe od pedeset godina u vrijeme svoje smrti; 44 od 71 punopravnog člana i 55 od 68 članova kandidata Kongresa Pobjednika umrlo je u tom četverogodišnjem razdoblju.
Mnogi milijuni drugih poslani su u Glavnu upravu za popravno-radne logore i kolonije ili Glávnoe upravlénie ispravítelʾno-trudovýkh lageréĭ, obično skraćeno na GULAG. No, za razliku od Hitlerovih nacionalsocijalističkih logora istrebljenja, sovjetski socijalistički logori bili su radni i reedukacijski logori. Životni vijek osoba koje su iskusile reedukaciju u Kolimi iznosio je otprilike godinu dana. Oni politički zatvorenici koji su radili u pravim rudnicima zlata u Kolimi imali su životni vijek od otprilike četiri mjeseca.
Bernie Sanders je sigurno znao za Gulage i Bernie Sanders je bio, i ostaje, Židov. Pouzdano je procijenjeno da je u desetljećima koja su prethodila Berniejevom medenom mjesecu u paklu umrlo negdje blizu 800.000 ljudi. Oni nisu umrli u plinskim komorama — jer bi to bilo ubojstvo. Umjesto toga, hranjeni su s 200-300 kalorija dnevno i slani na razbijanje kamenja u uvjete u kojima je temperatura nerijetko dosezala onu točku u kojoj i Fahrenheitovi i Celzijevi termometri daju ista očitanja, naime 40 stupnjeva ispod nule.
800.000 ljudi ubijenih kod Kolime — najgorem od 423 otoka koje je bivši zatvorenik Aleksandar Solženjicin nazvao Gulaškim arhipelagom — nije to mjesto učinilo najgorim poprištem ubojstava u ljudskoj povijesti. No, Kolima svejedno zauzima mjesto na podiju, iza Auschwitza s 1,4 milijun žrtava i Treblinke s vjerojatno 830.000. Ova zemlja je napravljena za tebe i mene.
U noći 1. rujna 1983. godine, pet godina prije nego se Bernie otisnuo na svoj medeni mjesec, Korean Air Lines 747 — najveći i najprepoznatljiviji putnički zrakoplov na svijetu u to vrijeme — slučajno je zalutao u sovjetski zračni prostor. Tri lovca presretača Suhoj Su-15 vinula su se u zrak. Bojnik Genadij Osipovič vizualno je potvrdio karakterističnu grbu 747-ice i drugi red prozora. Jasno je istaknuo oznake Korean Air na repu. Nakon što je poslao te informacije sovjetskom zapovjedniku zračne baze Sokol na otoku Sahalin, generalu Anatoliju Kornukovu, primio je ovaj odgovor:
“Ponavljam zadatak, ispalite rakete, ispalite na cilj 60-65. Uništite cilj 60-65… Uništite cilj!… Izvršite zadatak, uništite ga!”
Osipovič je usporio do idealnog položaja za napad iza civilnog zrakoplova, koji je i dalje bio van svog kursa, nesvjestan čitave situacije. Potom je naoružao i ispalio dva zrak-zrak projektila K8. Oba su pogodila 747, poslavši 269 muškaraca, žena i djece s 10.000 metara visine u mrak Japanskog mora. Ova zemlja je napravljena za mene i tebe.
U subotu, 26. travnja 1986. godine, dužnosnik Komunističke partije nadglasao je žestoko protivljenje tehničara koji su kontrolirali reaktor #4 u nuklearnoj elektrani u Černobilu u Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Pri smanjenoj proizvodnji energije koju su zahtijevali dužnosnici, reaktori RMBK tipa korišteni diljem Sovjetskog Saveza mogu postati opasno nestabilni. Nuklearni reaktori korišteni na Zapadu nemaju ovu manu jer su skuplji. Također su skupe masivne betonske kupole dizajnirane kako bi zaustavile radioaktivne materijale u slučaju katastrofe. Kombinacija političke teorije koja nadvladava teorijsku fiziku i krajnji prezir prema ljudima Pripjata, doma ovih radnika i njihovih obitelji udaljenog samo nekoliko kilometara, dovela je do eksplozije reaktora broj 4. Procjenjuje se da je 4.000 ljudi umrlo od trovanja zračenjem u području najbližem černobilskoj elektrani i od 9.000 — 16.000 diljem Europe. Sovjeti nisu obavijestili one niz vjetar od incidenta o masovnim radioaktivnim padalinama, a kad su im se suprotstavili zapadni znanstvenici, nastavili su lagati tjednima, mjesecima i godinama nakon toga.
Da Bernie: ova Zemlja je napravljena za tebe i mene.
Dvojica organizatora Berniejeve kampanje uhvaćena su na snimci kako govore o tome kako bi, nakon što Bernie bude izabran, oni koji se ne slažu s njim trebali biti poslani u američke Gulage. Jedan od njih je također s ljubavlju govorio o velikom sovjetskom ostvarenju, Bjelomorsko-baltičkom kanalu, na kojem su se svi okupili kako bi, kao, radili, čovječe. Pa, nisu baš svi. Šef tajne policije Genrih Jagoda izgradio je kanal koristeći zatvorsku radnu snagu iz Gulaga. Bio je to glavni zadatak Prve petoljetke, stoga je Jagoda bio u žurbi. Iskopao je svih 227 kilometara kanala u samo dvadeset mjeseci — četiri mjeseca prije planiranog roka. Sad, naravno, kako bi to postigao morao je tjerati 126.000 robovskih radnika prilično žestoko. Dovoljno žestoko da ubije dvadeset i pet tisuća njih: to je 110 ljudskih života po kilometru. A pošto je žurio, kanal nije bio iskopan dovoljno duboko, što ga je učinilo bezvrijednim. Dana 5. ožujka 1938. godine, Jagodu je u potiljak upucao njegov nasljednik, Nikolaj Ježov. Dana 4. veljače 1940., Ježova je u potiljak upucao njegov nasljednik, Lavrentij Berija. Dana 8. prosinca 1953. godine, Beriju je u čelo pucao general Pavel Batitsky.
Bernie nije izustio ni riječi u vezi revolucionarne gorljivosti svog osoblja kampanje 2020. Međutim, povratnik s medenog mjeseca u zemlji milijuna smrti zbog prisilne kolektivizacije poljoprivrede i tisuća drugih zbog nehumanih i nesposobnih industrijskih politika je rekao, prije samo nekoliko dana, da će naša vlada, kad će njome upravljati na temelju svoje socijalističke filozofije, preuzeti svu proizvodnju električne energije u Sjedinjenim Državama. Zajedno sa svim ostalim. Osim, naravno, tri kuće koje posjeduje Križar Protiv Kapitalističke Nejednakosti Prihoda.
Bill Whittle je američki konzervativni politički komentator i YouTuber.
