Izjava koja se naširoko pripisuje velikom britanskom misliocu G. K. Chestertonu, od svih pojedinačnih ideja najsavršenije opisuje moderno razdoblje: “Kad ljudi prestanu vjerovati u Boga, oni ne vjeruju u ništa; oni vjeruju u bilo što.”
Jedan od tih zamjenskih bogova je priroda.
Doista, od svih lažnih bogova, priroda ljudima vjerojatno predstavlja najprirodniji predmet obožavanja. Svaka religija prije Biblije imala je bogove prirode — sunce, mjesec, more, bogove plodnosti, bogove kiše i tako dalje.
To je razlog zbog kojeg se priroda, što Zapad dalje odmiče od biblijskih, tj. judeo-kršćanskih, religija, sve više obožava.
Svi na ljevici i desnici brinu o okolišu. Ali briga za okolišom nije isto što i environmentalizam. Environmentalizam, za većinu njegovih pristalica, predstavlja sekularnu religiju. Ti ljudi, od kojih se mnogi odnose i doista smatraju Zemlju boginjom (Geja, ime drevne grčke boginje Zemlje), obožavaju okoliš.
Čovjek koji je više nego bilo koji drugi započeo modernu environmentalističku religiju bio je James Lovelock, koji je 1970-ih godina razvio “hipotezu Geje”. Gotovo 50 godina kasnije, 2014. godine, Lovelock je rekao Guardianu: “Environmentalizam je postala religija.”
Kolumnist New York Timesa, Ross Douthat, opisao je film Jamesa Camerona iz 2009. godine “Avatar” kao “dugom Cameronovom apologijom za panteizam, vjeru koja izjednačava Boga s prirodom i poziva čovječanstvo u religiozno zajedništvo s prirodnim svijetom.” To izjednačavanje Boga s prirodom bio je glavni razlog popularnosti filma.
Douthat, jedan od rijetkih religioznih (kao onaj koji vjeruje i prakticira religiju) kolumnista New York Timesa, dodao je: “Prijetnja globalnog zatopljenja je, u međuvremenu, posudila kultu Prirode kvalitetu koja je potrebna svakoj drugoj uspješnoj religiji: križarski duh, rigorozan skup ‘ne čini ovo’ i užarenu apokalipsu.”
Kad pitate ateiste, kao što to ja činim već desetljećima, u što vjeruju, najčešći odgovor je “znanost”. U teretani u kojoj vježbam bio je jedan mladić, ateist, čiji je odgovor bio “Znanost!” (umjesto “Bog te blagoslovio”) kad god bi netko kihnuo. Za ateista ne postoji ništa veće od znanosti, budući da je prirodni svijet sve što postoji. Dakle, štovanje Zemlje, okoliša ili prirode je u sekularnom svijetu gotovo neizbježno.
Biblija zauzima potpuno drugačije stajalište. Kao što sam detaljno objasnio u svom komentaru Biblije, “Racionalna Biblija”, prvi stih Biblije — “U početku stvori Bog nebo i zemlju” — sadrži najradikalniju ideju u povijesti. Ona je iznijela tvrdnju, po prvi put u povijesti, da je Bog stvorio prirodu i da On nije dio prirode. To je jedan od razloga zbog kojih vjerujem da su prvih pet knjiga, Tora, Bogom dane. Niti jedno ljudsko biće prije 3.000 godina u kasnom brončanom dobu ne bi došlo do ideje koja bi bila toliko suprotna načinu na koji ljudski um prirodno djeluje — da smatra bogove dijelom prirode.
S gledišta sekularnog svijeta koji obožava Geju, Postanak postaje još gori kad, 27 stihova kasnije, Bog kaže ljudskim bićima: “Rađajte se i množite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi!”
Obje upute djeluju razjarujuće na štovatelje Zemlje. Što se tiče plodnosti, oni se protive ljudima koji imaju više od jednog djeteta, a mnogi od njih zagovaraju ne imanje djece kako bi minimalizirali ljudski utjecaj na Majku Zemlju. Ali drugi dio — vladanje nad prirodom — je ono što ih doista razbjesni.
Možda će koronavirus pobuditi mlade ljude, koje podučavaju učitelji štovatelji prirode i odgajaju isto takvi roditelji, da shvate idiotizam obožavanja prirode umjesto njezinog pokoravanja. Priroda, kako ispada, nije naš prijatelj, a kamoli bog. Da je do prirode, mi bismo svi bili mrtvi: životinje bi nas pojele: vrijeme bi nas smrzlo do smrti; bolesti bi dokrajčile one preostale od nas. Kad mi ne bismo pokorili prirodu, priroda bi pokorila nas. To je tako jednostavno.
Priroda je prekrasna i nadahnjujuća. Također je i brutalna i nemilosrdna. “Priroda, crvenih zubiju i kandži”, kao što je prikladno opisuje Alfred Tennyson. Priroda ne slijedi moralna pravila i ne pokazuje samilost. Osnovni zakon sveg biološkog života jest “preživljavanje najsposobnijih”, dok je osnovni zakon judaizma i kršćanstva suprotan: preživljavanje najslabijih uz pomoć najsposobnijih. Priroda želi da najslabije pojedu najjači. Bolnice su najneprirodniji entitet koji postoji.
Samo ljudska bića grade bolnice. Mi to ne radimo kako bismo obožavali prirodu, već kako bismo je ukrotili.
Ako COVID-19 uništi budalasto obožavanje prirode i potakne više ljudi, osobito mladih, na novo poštovanje prema judeo-kršćanskom svjetonazoru, to će možda predstavljati pozitivnu stranu u ovoj katastrofi.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
