Prije tri godine napisao sam kolumnu u kojoj objašnjavam razlike između ljevice i desnice u 35 različitih tema. Bilo koja od njih uzrokovala bi veliku kulturnu podjelu. Trideset pet čini tu podjelu nepremostivom.
Kako sama teza nije zapravo diskutabilna, ono što je teže objasniti su korijeni ove podjele.
Ja vjerujem da je to privrženost istini.
Otkako sam počeo proučavati ljevicu kao student komunizma na Ruskom institutu Škole za međunarodne poslove Sveučilišta Columbia, za jednu stvar sam bio siguran: Istina nije ljevičarska vrijednost. To je liberalna vrijednost i konzervativna vrijednost, ali istina nikad nije bila ljevičarska vrijednost. Od Lenjina do današnje ljevice, laganje, osobito o protivnicima, moralno je prihvatljivo tako dugo dok služi ciljevima ljevice poražavanja protivnika i stjecanja više moći.
Kad jednom to shvatite, ta podjela postaje objašnjiva.
Zašto je YouTube uklonio videozapis dvojice liječnika hitne pomoći koji tvrde da zatvaranje možda nije najbolje rješenje? Zbog toga što ljevica ne raspravlja s protivnicima; ona ih ušutkava. A to radi zato što je ne zanima istina. To je razlog zašto ljevica vrši pritisak na YouTube i Facebook kako bi na svojim platformama zabranili što god se razlikuje s njezinim stavovima. Baš kao što su Sovjeti označavali sve u Zapadnom tisku kao “imperijalističku propagandu”, ljevica označava sve s čime se ne slaže “dezinformacijom”.
To je i razlog zbog čega gotovo svako sveučilište čini sve što je u njihovoj moći kako bi zabranili konzervativce od držanja govora na njihovim kampusima.
A zašto je New York Times upravo dobio Pulitzerovu nagradu za ono što su vodeći liberalni povjesničari označili kao “lažljivo” prerađivanje američke povijesti, poznatije kao “Projekt 1619“? Zato što je New York Timesu i odboru za dodjelu Pulitzerove nagrade istina daleko manje važna od ocrnjivanja Amerike.
Kad ne može ugušiti protivnika, ona ga ocrni. Svaki istaknuti konzervativni ili liberalni protivnik ljevice je oklevetan — što je samo još jedan način da se kaže “o kojem se lagalo” — kao seksist, netolerantan, ksenofob, homofob, islamofob, rasist, bigot, mizoginist, bijeli supremacist, transfobičan, itd.
Dozvolite mi da upotrijebim primjer koji dobro poznajem: sebe.
U razdoblju samo ove prošle godine, pisao sam o Newsweekovoj laži koja je tvrdila da sam se “rugao” Ani Frank. Na njihovu čast, Newsweek je ispravio svoju kolumnu i objavio ispravljeni naslov. Nakon toga sam pisao o “zamjeniku rektora za različitost i inkluziju” Sveučilišta Perdue koji je u sveučilišnim novinama izjavio kako sam u govoru održanom na njihovom sveučilištu rekao: “Ropstvo nije bilo loše.” Poslao sam toj osobi snimak svog govora dokazujući da nisam ni izbliza rekao bilo što nalik onome za što me optužio. Nakon što su mnogi slušatelji i čitatelji uputili svoje prosvjede zamjeniku rektora i predsjedniku Perduea, zamjenik rektora mi je napisao privatno pismo u kojem je rekao kako mu je žao što me “krivo shvatio”. Njegova optužba je bila javna, ali njegova isprika je bila privatna.
Ovaj prošli tjedan, jednaku laž kao i ove dvije prethodne proizveo je Media Matters — ljevičarska organizacija čija je jedina svrha laganje i klevetanje konzervativaca — a nju su prenijeli razni mediji.
Ovo sam rekao — riječ po riječ — u svojoj radio emisiji:
“Koliko su imena crnci promijenili tijekom mog života? ‘Obojeni’, ‘Negro’, ‘Afroamerikanci’, ‘crnci’. To su četiri različita naziva za isto ljudsko biće. Što nije bilo u redu s ‘Negro’? Što nije bilo u redu s ‘obojenima’? Nema nikakvog problema s bilo kojim od tih naziva. Znate li da NAACP još uvijek nosi naziv National Association for the Advancement of Colored People (Nacionalno udruženje za napredak obojenih ljudi)? A onda je tu i ‘Afroamerikanac’ — i to se promijenilo. Ima li crticu ili nema? Ne sjećam se što se sugeriralo s crticom ili bez nje.”
Media Matters je proglasio te komentare “rasističkim”.
A tu je optužbu poslušno pokupila publikacija New York Daily News, koja je objavila naslov: “Konzervativni radio voditelj Dennis Prager oplakuje gubitak rasnih uvreda, dobiva lekciju iz povijesti.”
I Daily Mail, koji je objavio naslov: “Konzervativni radio voditelj Dennis Prager, 71, oplakuje gubitak rasnih uvreda u društvu za opisivanje crnih ljudi.”
Članak pisca Daily Mail-a Jamesa Gordona, sljedbenika Media Matters (on je zapravo dodao poveznicu na Media Matters na kraju svoje kolumne), tvrdi:
“Prager… koristi svoju emisiji kako bi oplakivao društvo koje više ne koristi rasistički jezik iskovan tijekom doba ropstva i segregacije.”
Sve što se nalazi u ovim člancima je laž.
Niti jedan od ovih naziva za crnce nije rasistički. Stoga, ne postoji način na koji bih mogao “oplakivati” činjenicu da društvo više ne koriste te riječi.
Termin koji su Martin Luther King Jr., svi drugi crnački vođe i svi ne-crni antirasisti koristili tijekom 1960-ih godina za opisivanje crnih ljudi bio je “Negro”. Do dana današnjeg, velika crnačka organizacija nosi naziv United Negro College Fund.
Do dana današnjeg, liberali redovito koriste varijante termina “obojeni” — “ljudi od boje” — za opisivanje ne-bijelaca.
“Crni” koriste svi, uključujući većinu crnaca — osim liberala koji se boje da neće koristiti “Afroamerikanci”.
A “Afroamerikanac” ne samo da nije “rasistička uvreda”, već je također preferirani termin za crnce moderne ljevice.
Media Matters je stvorio potpunu laž o meni. A oni koji se oslanjaju na Media Matters — poput James Gordona u Daily Mail-u i Nancy Dillon u Daily News-u — ponovili su je, riječ po riječ. Pozivam njih oboje u svoju radio emisiji kako bi obranili točnost svojih članaka.
S obzirom na to koliko ljudi čita ili gleda ljevičarska izvješćivanja i studira pod ljevičarskim učiteljima, svijet bi bio daleko ljepše mjesto kad bi ljevica vrjednovala istinu.
Samo da se zna, svoj pogled na rasu preuzeo sam od Viktora Frankla. Postoje samo dvije rase: pristojna i nepristojna.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
