Iako to možda nije popularno izjaviti u jeku nedavnih socijalnih nereda, istinske neprilike crnih ljudi imaju malo ili gotovo nikakve veze s policijom ili onim što se naziva “sustavnim rasizmom”. Umjesto toga, moramo usmjeriti pogled na odgovornosti onih koji vode naše velike gradove.
Neki od najopasnijih velikih gradova su: St. Louis, Detroit, Baltimore, Oakland, Chicago, Memphis, Atlanta, Birmingham, Newark, Buffalo i Philadelphia. Najčešća karakteristika ovih gradova jest to što gotovo svima njima već desetljećima vladaju liberalni demokrati. Neki od gradova — kao što su Detroit, Buffalo, Newark i Philadelphia — nisu izabrali republikanskog gradonačelnika već više od pola stoljeća. Povrh toga, u mnogim od tih gradova, gradonačelnici su crnci ili oni često dominiraju gradskim vijećima i šefovi su policijskih uprava te nadzornici škola.
Godine 1965., u američkom Senatu nije bilo crnaca, niti je bilo crnih guvernera. A samo šestorica članova Zastupničkog doma su bili crnci. Od 2019. godine, u nekim područjima postoji daleko veća zastupljenost — 52 članova Doma su crnci. Devet crnih Amerikanaca služilo je u Senatu, a među njima su Edwarda W. Brooke iz Massachusettsa, Carol Moseley Braun i Barack Obama iz Illinoisa, Tim Scott iz Južne Karoline, Cory Booker iz New Jerseyja i Kamala Harris iz Kalifornije. U posljednje vrijeme, u saveznim državama izabrana su tri crna guvernera. Poanta je u tome što današnji crni Amerikanci imaju značajnu političku moć na svim razinama vlade. A opet, što je to značilo za veći dio crnačke populacije?
Gradovi koje kontroliraju demokrati imaju javno obrazovanje najlošije kvalitete usprkos njihovih ogromnim i sve većim školskim proračunima. Razmotrite Baltimore, u državi Maryland. Godine 2016., u 13 od 39 srednjih škola u Baltimoreu, niti jedan učenik nije dobio zadovoljavajuću ocjenu na državnom ispitu iz matematike. U šest ostalih srednjih škola, samo 1% zaradilo je zadovoljavajući ocjenu iz matematike. Samo 15% baltimorskih učenika položilo je državni ispit iz engleskog jezika. Te iste godine, u Philadelphiji je samo 19% osmoškolaca dobilo zadovoljavajuću ocjenu u matematici, a 16 posto zadovoljilo je u čitanju. U Detroitu, samo 4% osmoškolaca zadovoljio je u matematici, a njih 7% u čitanju. Ista priča akademske katastrofe ponavlja se i u ostalim gradovima kojima vladaju demokrati.
Nasilni zločini i loše obrazovanje nisu jedini problemi u gradovima pod kontrolom demokrata. Zbog visokih stopa kriminala, loših škola i manje ugodnog okruženja, gradovi u velikim brojevima gube svoju ekonomsku bazu i svoje najproduktivnije ljude. Po završetku Drugog svjetskog rata, populacija Washington D.C.-a iznosila je oko 800.000; danas to iznosi oko 700.000. Godine 1950., stanovništvo Baltimorea dosezalo je gotovo 950.000 ljudi; danas je to oko 590.000. Populacija Detroita 1950-ih godina bila je blizu 1,85 milijuna; danas je pala na 673.000. Populacija Camdena u državi New Jersey iznosila je 1950. godine gotovo 125.000; danas je pala na 74.000. Populacija St. Louisa 1050. godine bila je više od 856.000; danas je manja od 294.000. Slične priče o padu stanovništva mogu se pronaći u većini naših nekada velikih i prosperitetnih gradova. U nekim gradovima, pad stanovništva od 1950. godine iznosi više od 50%, a to uključuje Detroit, St. Louis, Cleveland i Pittsburgh,
Akademski liberali, zagovornici građanskih prava i ostali su za taj egzodus okrivljavali rasizam — “bijeli bijeg” u predgrađa kako bi izbjegli crnce. Ali crnci bježe iz nekih gradova u većim stopama od bijelaca. Pet gradova čija predgrađa imaju najbrže rastuću populaciju su Miami, Dallas, Washington, Houston i Atlanta. Ispalo je da crnci, baš kao i bijelci, žele bolje i sigurnije škole za svoju djecu i ne žele biti opljačkani ili se suočiti s uništavanjem svoje imovine. I baš kao i bijeli ljudi, ako imaju sredstva, crni ljudi ne mogu dočekati napuštanje problematičnih gradova.
Bijeli liberali i crni političari usredotočuju većinu svoje pozornosti na ono što radi policija, no koliko je to relevantno za ovu cjelokupnu tragediju? Prema Statista, ove godine je od ruku policije umrlo 172 bijelaca i 88 crnaca. Kako bismo policijske pucnjave stavili u malo perspektive, samo u Chicagu je 2020. godine već bilo 1.260 pucnjava i 256 ubojstava s crncima kao glavnim žrtvama. To ispada jedna žrtva pucnjave svaka tri sata i jedno ubojstvo svakih 15 sati. U Chicagu je policija ubila tri osobe. Ako je netko doista zabrinut o crnim smrtima, policijske pucnjave bi se trebale naći na samom kraju liste — što ne opravdava loše ponašanje nekih policijskih časnika.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima.
