Velika većina nas zna tko je bio Adolf Hitler. Čak i uz onu najnižu razinu povijesnog razumijevanja, znamo da je bio zli čovjek na čelu zle ideologije odgovorne za milijune smrti. Kao rezultat toga, svatko tko je optužen za držanje barem djelića Hitlerovih političkih stavova ocjenjuje se s razumljivom dozom prezira, a oni koji se otvoreno usklađuju s takvom ideologijom s pravom su protjerani iz mainstream društva.
To je jednostavna pozicija za razumjeti. Uostalom, trebamo samo pogledati nezamislivo nasilje koje je pokrenuo totalitarni fašizam nacističke Njemačke kako bismo znali da se takva ideologija temelji na potpuno nemoralnim načelima. Međutim, ako broj žrtava znači da su nacizam, fašizam i bijela supremacija zle ideologije, zašto se ista logika ne primjenjuje na politike krajnje ljevice?
Samo pod bezobzirnom komunističkom diktaturom Sovjetskog Saveza, prema Wall Street Journalu, “žrtve uključuju 200.000 ubijenih tijekom Crvenog terora (1918.-22.); 11 milijuna mrtvih od gladi i dekulakizacije; 700.000 pogubljenih tijekom Velikog terora (1937.-38.); još njih 400.000 pogubljenih između 1929. i 1953. godine; 1,6 milijun mrtvih tijekom prisilnih premještanja stanovništva; i minimum 2,7 milijuna mrtvih u gulagu, radnim kolonijama i specijalnih naseljima.”
Nakon ubojstva najmanje 16.600.00 civila, politička stranka koja tvrdi da se zalaže za mir i toleranciju svakako bi svim srcem odbacila one koji su čak i tangencijalno povezani s ovim režimom? Upravo suprotno! Bernie Sanders, koji je u više navrata veličao diktatore i ljevičarske režime — i čak proveo svoj medeni mjesec u Sovjetskom Savezu — sad vodi takozvano “progresivno” krilo Demokratske stranke, koja predstavlja bazu partije.
Ako uzmemo u obzir druge komunističke i socijalističke režime, uključujući Kinu, Sjevernu Koreju, Vijetnam, Kambodžu, Kubu i Venezuelu, procijenjeni broj žrtava raste na gotovo 100 milijuna ljudi. Ta je brojka više nego pet puta veća od one nacističke Njemačke, a opet je dopušteno neprestano objavljivanje politika komunizma, socijalizma i marksizma na način koji bi (srećom) bio nezamisliv kad bi se primijenio na nacizam i fašizam.
Šokantno prihvaćanje radikalnog ljevičarstva jednostano se mora okončati ako se nadamo da ćemo spriječiti daljnju štetu uslijed ove zle ideologije. Kad političari poput Bernieja Sandersa veličaju ili učinkovito pravdaju akcije ubojitih diktatora, trebalo bi ih izbaciti iz pristojnog društva s istim onim žarom kao kad bi netko izjavio: “Hitler je možda ubio mnogo Židova, ali njegove ceste su bile vrlo lijepe!”
Sanders je izjavio: “Kad je Fidel Castro stupio na vlast, znate li što je učinio? Imao je masivan program opismenjavanja. Je li to loša stvar? Iako je to učinio Fidel Castro?”
Ovaj problem postoji čak i na vrhu američkog ljevičarstva. Činjenica da potencijalna kandidatkinja za potpredsjednika odbija odbaciti marksizam — istodobno nudeći neiskrenu ispriku zbog veličanja Fidela Castra — trebala bi zastrašiti svakoga tko cijeni slobodu i slobodno društvo.
Broj grobova ispod krvožednih komunističkih i socijalističkih režima je zapanjujući.
Da nije bilo Sjedinjenih Država, te brojke bi se nastavile povećavati dok bi se radikalno ljevičarstvo širilo globusom. Sjedinjene Države moraju nastaviti postojati kao najveća pojedinačna svjetska sila protiv totalitarizma i tiranije. Ova ključna moralna bitka postati će nemoguća ako nastavimo dopuštati tim ideologijama rast unutar naših vlastitih granica.
Ian Haworth je britanski konzervativni pisac iz Silicijske doline.
