Malcolm X, kao pripadnik Nacije islama, propovijedao je antisemitizam i nazvao bijelog čovjeka “vragom”. Nakon ubojstva Johna F. Kennedyja, Malclom X zanemario je ubojstvo kao “kokoši su se vratile u kokošinjac” (inačica ‘sve se vraća, sve se plaća’ – op. a.).
U biografskoj drami Spikea Leeja, “Malcolm X”, bijela tinejdžerka prilazi ljutitom aktivistu i kaže: “Izvinite, gosp. X. Pozdrav. Pročitala sam neke vaše govore i iskreno vjerujem da je mnogo toga što imate za reći istina. I ja sam dobra osoba, usprkos onoga što su radili moji preci, i ja samo — željela sam vas pitati, što bijela osoba poput mene, koja nema predrasuda, može učiniti kako bi pomogla vašem cilju?” On se strogo zagledao u nju i odgovorio: “Ništa.” Ona odlazi u suzama.
Ali Malcolm X se promijenio. Posjetio je Meku, gdje je vidio ljude svih boja kako zajedno obožavaju. To je promijenilo način njegovog razmišljanja. Odbacio je svoj bijes prema bijelcima nakon što je otkrio da su ljudi više slični nego različiti. Odbacio je rasističku ideologiju Nacije islama i učinivši to svjesno potpisao svoju smrtnu presudu. Ubili su ga članovi Nacije islama.
Guverner Alabame George Wallace je 1963. godine na svojoj inauguraciji proglasio: “Segregacija danas, segregacija sutra, segregacija zauvijek” i kasnije stajao na ulaznim vratima Sveučilišta Alabama kako bi spriječio ulazak crnih studenata. Devet godina kasnije, Wallace je pogođen metkom atentatora, što ga je ostavilo paraliziranim. Stariji, mudriji i omekšan pokušajem atentata, Wallace se promijenio. Wallace je jednog dana, bez poziva, ušao u crnu crkvu u kojoj je 300 crnih svećenika održavalo konferenciju. Zamolio je za govor. Wallace je zatražio oprost. Rekao je crkvenim poglavarima: “Nikad nisam u svom srcu gajio mržnju prema bilo kojoj osobi. Ali žalim zbog svoje podrške segregaciji i boli koju je to nanijelo crnim ljudima naše države i nacije. … Naučio sam što je bol i žao mi je ako sam nekome drugome nanio bol. Segregacija je bila pogrešna — i meni je žao.”
Glasači u Alabami vratili su bivšeg guvernera u ured, ali ovaj put dobio je potporu crnaca i napravio nekoliko crnih imenovanja. Šteta koju je Wallace učinio svojim akcijama i retorikom bila je duboka, ali usprkos pokušaju atentata, on je živio dovoljno dugo da ispravi dio toga.
Čak se i konfederacijski general može promijeniti.
Konfederacijski general William Mahone, jedan od najsposobnijih zapovjednika generala Roberta E. Leeja, posjedovao je robove prije Građanskog rata. Ali nakon rata, vodio je međurasni politički pokret. Organizirao je i postao vođa Stranke ponovnog prilagođavanja (Readjuster Party), najuspješnijeg međurasnog političkog pokreta post-emancipacijskog Juga. Godine 1881., Mahone je izabran u američki Senat, koji je u to vrijeme bio podijeljen 37-37 između republikanaca i demokrata. Ali Mahone se priklonio republikancima, stranci koju su dva desetljeća prije osnovali Sjevernjaci kako bi pokušali zaustaviti širenje ropstva.
Od 1879. do 1883. godine, Mahoneova stranka dominirala je Virginijom, s guvernerom u državnom Domu, dva Readjustera u američkom Senatu i Readjusterima koji su predstavljali šest od 10 kongresnih okruga države. Pod vodstvom Mahonea, njegova je koalicija također kontrolirala državno zakonodavstvo, sudove i mnoge priželjkivane savezne urede.
Readjusteri su osnovali ono što je postalo Sveučilište Virginia State, prvi državni koledž za obučavanje crnih učitelja. Demokrati su mrske Readjustere i republikance opisali kao zagovornike “crne dominacije”.
A što je s general poručnikom Jamesom Longstreetom? Jedan od omiljenih Leejevih generala, Longstreet nije samo nakon rata postao republikanac i služio u republikanskoj administraciji, već se također borio protiv rasističke Bijele lige u New Orleansu.
Nakon Građanskog rata, Longstreet se preselio u New Orleans, gdje je pozvao Južnjake da podrže Republikansku stranku i podržao njihovog kandidata, Ulyssesa S. Granta, za predsjednika 1868. godine. Zapovijedao je crncima u policijskim snagama New Orleansa protiv anti-rekonstrukcijske Bijele lige (paramilitarnog krila Demokratske stranke) u Bitki kod ulice Canal 1874. godine. Bio je ranjen i nekoliko dana držan u zatočeništvu. Prihvatio je politička imenovanja od republikanaca i čak se usudio kritizirati generala Leeja. Zbog ove “izdaje”, bijeli su Južnjaci Longstreeta proglasili “nitkovom” i “gubavcem zajednice”.
Gdje završava ovo gledanje na povijest kroz prizmu suvremenih osjećaja? Dr. Martin Luther King jednom je dao savjet homoseksualnom mladiću, što bi se danas smatralo herezom. King mu je predložio da se bori protiv svojih osjećaja, snažno implicirajući da je mladiću potrebna terapija i seksualna reorijentacija. Danas bi zbog takvog savjeta osoba zaslužila oznaku neandertalca. Predsjednik John F. Kennedy, frustriran uglednim demokratom koji nije podržao njegov izbor, zaprijetio je da će ga izopćiti davši mu mjesto veleposlanika u jednoj od opskurnih, kako je to Kennedy rekao, “boogie republika” u Africi. Spomenite to Black Lives Matter.
Povijest je komplicirana. i povijest zahtijeva perspektivu i razumijevanje, nešto što nažalost nedostaje onima koji žele izbrisati povijest nametanjem današnjih standarda ispravnog i pogrešnog.
Larry Elder je američki konzervativni radijski voditelj, pisac i odvjetnik.
