Amerika je nakon smrti Georgea Floyda u Minneapolisu svjedočila mjesecima građanskih nereda u gradovima širom Amerike. Mnogi su prosvjednici osudili “nejednakost” u prihodima i bogatstvu. No, najozbiljnija “nejednakost” jest nejednaki postotak očeva u crnim kućanstvima, fenomen koji su potaknule vladine politike koje normaliziraju i nagrađuju izvanbračna rođenja.
Godine 1965., Daniel Patrick Moynihan, pomoćnik ministra rada predsjednika Lyndona Johnsona, objavio je knjigu “Crna obitelj: Slučaj za nacionalnu akciju”. U to je vrijeme 25% crnaca rođeno izvan bračne zajednice, brojka za koju je ovaj bivši savjetnik predsjednika Johna F. Kennedyja, budući savjetnik predsjednika Richarda Nixona, budući američki veleposlanik i budući demokratski senator iz New Yorka rekao da je katastrofalna za crnu zajednicu.
Moynihan je napisao: “Zajednica koja dozvoljava odrastanje velikog broja mladih muškaraca u razorenim obiteljima, u kojima dominiraju žene, nikad ne stječući bilo kakav stabilan odnos prema muškom autoritetu, nikad ne stječući bilo kakva racionalna očekivanja o budućnosti — takva zajednica traži i naposljetku dobiva kaos. Kriminal, nasilje, nemiri, nekontrolirano istresanje na čitavu društvenu strukturu — ne samo da je za očekivati, već je gotovo neizbježno.”
Moynihana su, prema njegovoj kćeri, “razapeli članovi ljevice”, od kojih su mnogi Moynihanovu knijgu smatrali rasističkom. Maura Moynihan je rekla: “Sve do dana današnjeg, članovi newyorške i washingtonske elite vrijeđaju me i napadaju na koktel zabavama zbog toga što sam njegova kći.” Ali od objave kontroverznog izvješća njezinog oca, postotak crne djece koja dolazi na svijet bez oca u kući gotovo se utrostručio.
Jedan od najistaknutijih, ako ne i najistaknutiji, liberalnih think-tankova u Americi je Institut Brookings. Na desnici, jedan od najistaknutijih, ako ne i najistaknutiji, konzervativnih think-tankova je Zaklada Heritage. A opet, usprkos njihovim ideološkim razlikama, oni se slažu u vezi najvažnijeg unutarnjeg američkog pitanja: Očevi su važni.
Godine 2015., Isabel V. Sawhill, starija suradnica u Brookingsu, napisala je “Svrhovito roditeljstvo” i rekla:
“O učincima porasta samohranih roditelja na djecu više se previše ne raspravlja. Oni postižu slabije rezultate u školi, manja je vjerojatnost da će završiti srednju školu i veća vjerojatnost da će biti umiješani u kriminal, tinejdžersku trudnoću i ostala ponašanja koja otežavaju uspjeh u životu. Neće svako dijete koje je odgajao samohrani roditelj pretrpjeti to iskustvo, ali, u prosjeku, usamljeni roditelj ima manje resursa — i vremenskih i financijskih — s kojima može odgajati dijete. Stope siromaštva za obitelji sa samohranim roditeljima su pet puta veće od obitelji s roditeljima u braku. … Porast takvih obitelji od 1970. godine povećao je ukupnu stopu siromaštva djece oko 5 posto (s 20 na 25 posto). …”
“Najnovija istraživanja pokazuju da su dječaci doista više pogođeni od djevojčica zbog nedostatka muškog uzora u obitelji. Ako je to istina, to stvara uvjete za ciklus siromaštva u kojem obitelji koje predvode majke proizvode dječake koji nastavljaju biti očevi svoje vlastite djece izvan braka.”
Godine 2014., Brookings je također objavio “Neravnopravan teret kriminala i zatvorskih kazni na siromašnima Amerike” bivšeg stručnjaka Brookingsa Benjamina H. Harrisa i vanjske starije suradnice Melisse Kearney. Oni su napisali: “Za afroameričko dijete čiji otac nema srednjoškolsku diplomu, postoji otprilike 50 postao šansi da će njegov ili njezin otac biti u zatvoru do djetetovog navršenog četrnaestog rođendana. Činjenica da toliki broj djece u našoj naciji — osobito siromašne, manjinske djece — odrasta s roditeljem u zatvoru čini njihove šanse za uspjeh mnogo težim.”
Robert Rector, stariji znanstveni suradnik u konzervativnoj Zakladi Heritage, napisao je 2012. godine knjigu pod nazivom “Brak: Najjače američko oružje protiv dječjeg siromaštva”, u kojoj je iznio isti slučaj kao i istraživači iz Brookingsa: “Dječje siromaštvo predstavlja tekuću nacionalnu brigu, ali malo njih je svjesno njegovog pravog uzroka: odsutnost oženjenih očeva u kući. Prema američkom popisu stanovništva, stopa siromaštva za samohrane roditelje s djecom u Sjedinjenim Državama 2009. godine iznosila je 37,1 posto. Stopa za vjenčane parove s djecom iznosila je 6,8 posto. Odgoj u obitelji vjenčanih parova smanjio je vjerojatnost djeteta da će živjeti u siromaštvu za oko 82 posto.”
“Neke od tih razlika u siromaštvu su zbog činjenice da su samohrani roditelji skloni biti slabije obrazovani od vjenčanih parova, ali čak i u slučajevima kad se vjenčani parovi uspoređuju sa samohranim roditeljima s istom razinom obrazovanja, stopa siromaštva vjenčanih će i dalje biti više od 75 posto niža. Brak predstavlja moćno oružje u borbi protiv siromaštva. Zapravo, biti u braku ima isti učinak u smanjenju siromaštva kao i dodavanje pet do šest godina na razinu obrazovanja roditelja.”
Reper T.I. je nedavno rekao: “Ako (crnci) čine 13% stanovništva ove zemlje, trebali bismo sudjelovati s 13% u vlasništvu zemlje. Trebali bismo biti zastupljeni s najmanje 13%, 14% u upravnim odborima financijskih institucija i tako dalje i tako dalje.” Da li se ovo pravilo od 13% odnosi na NBA, gdje su tri četvrtine igrača crnci? Da li se to odnosi na ubojstva, s obzirom na činjenicu da su gotovo polovica američkih žrtava ubojstva crnci? I još važnije, da li se to odnosi na postotak crne djece rođene izvan braka?
Larry Elder je američki konzervativni radijski voditelj, pisac i odvjetnik.
