Nove smjernice koje je prošli tjedan objavila Akademija filmskih umjetnosti i znanosti u suprotnosti su sa samim načelom izvrsnosti i osakatit će mnoge ljude, ali u konačnici su osuđene na propast, piše mađarsko-američki poduzetnik i odvjetnik George F. Hemingway u svom komentaru u konzervativnim mađarskom dnevnom listu Magyar Nemzet.
Zamislite domaću i međunarodnu reakciju kad bi mađarski Nacionalni filmski institut određivao iz koje bi etničke skupine protagonist filma trebao biti, koliki bi postotak glumaca trebao pripadati određenim, takozvanim, zanemarenim skupinama, poput LGBTQ+, osobama s invaliditetom ili manjinama ili koliko bi kreativnih suradnika trebalo biti bijelo.
Već vidim postupke koje bi Europska unija pokrenula protiv Mađarske, visceralni bijes u mađarskim kulturnim krugovima, ljudski lanac prosvjednika koji bi se formirao oko sjedišta filmaša i goleme prosvjede vodećih mađarskih vođa javnog mnijenja zbog novih pravila koja podsjećaju na najgora razdoblja u povijesti.
U Hollywoodu misle drugačije i također djeluju u skladu s tim mislima.
Na dan 8. rujna, Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS), vrhovno tijelo hollywoodskog svijeta, koja je također vlasnik Oscara, predstavila je nova pravila koja uključuju gore navedena načela. Filmska akademija definirala je četiri kategorije za filmaše koji teže nominaciji Oscara u kategoriji za najbolji film.
Bilo koji film nominiran za nagradu mora ispunjavati dva od četiri kriterija kako bi uopće mogao ući u konkurenciju. Usklađenost bi se provjerila ispunjavanjem prethodno podnesenog “povjerljivog upitnika”.
Prva kategorija je etnička pripadnost ljudi i teme viđene u filmu, s naglaskom na manjinske skupine i teme. Druga točka zahtijeva da umjetnici i tehničari koji sudjeluju u snimanju filma budu kvantificirani među skupinama spomenutima pod prvom točkom.
Treći se zahtjev odnosi ne samo na filmske producente, već također i na distribucijske i financijske kompanije, koje moraju subvencionirati manjinske uloge u filmu. Četvrta točka se odnosi na etnički sastav menadžmenta studija. Nekoliko viših čelnika trebalo bi pripadati takozvanim “zanemarenim manjinama”. Svaki prijavljeni film mora udovoljavati dvama od četiri gore navedena zahtjeva.
Hollywood je oduvijek bio raznolikiji i živopisniji od samih Sjedinjenih Država. U samim počecima, osnivači velikih studija bili su istočnoeuropski židovski izbjeglice, u kojima su dominirali mađarski, njemački i ostali europski redatelji i koji su zapošljavali veliki broj imigranata i Amerikanaca druge generacije. Oni su također natjerali društvo u cjelini da prihvati crne i ostale manjinske glumce.
Danas u Hollywoodu ima mnogo ljudi različite boje kože, homoseksualaca i ljudi iz drugih kultura. Međutim, National Basketball Association i američki olimpijski tim nikad nisu bili izloženi kritikama zbog toga što imaju daleko više crnih sportaša nego što bi to opravdao njihov broj u ukupnoj populaciji. Oni su tamo zato što su bolji, brži i napornije rade kako bi uspjeli.
Dakle, nitko ne misli da bi NBA trebala uspostaviti kvotu kako bi pomogla bijelim košarkašima. Sama ideja djeluje ludo. I ona to zasigurno jest.
U Sjedinjenim Državama, u prošlosti se koristila takozvana “pozitivna diskriminacija” na mjestima na kojima su je moćnici smatrali potrebnom zbog prošle diskriminacije. Nekoliko američkih sveučilišta, uključujući moju alma mater, osigurava, uz određenu kvotu, da će “adekvatni broj” manjinskih studenata ući u sveučilišni sustav. Ta praksa nije previše popularna.
Na primjer, u Kaliforniji, glasači su natjerali javna sveučilišta da ukinu kvote. Čak i nakon mjere, na našim sveučilištima još uvijek postoji široki spektar rasa, što naglašava bespotrebnost kvota.
Sjedinjene Države su oduvijek bile dom velikih prilika, uključujući izvanredne talente, umjetnike i sportaše koji su se mogli istaknuti i postići najveći uspjeh, ne samo u korist Amerike, već i u korist cijelog svijeta.
Sustav koji odabire suradnike na temelju spola, rase, seksualnosti i ostalih nebitnih podataka ne nagrađuje izvrsnost, već osakaćuje mnoge ljude i u konačnici je osuđen na smrt jer se darvinistička selekcija ne može ismijavati praznim glasovima.
