Ne možemo zamisliti savršeniji primjer zagušujuće nepodnošljivosti ljevičarske kulture od jednog specifičnog trenutka na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Emmy. “Crnkasti” glumac Anthony Anderson održao je bolno nesmiješan govor o crnom stradalništvu i potom zahtijevao od očigledno nelagodnog voditelja Jimmyja Kimmela da uzvikne ime marksističke terorističke organizacije Black Lives Matter. “Glasnije Jimmy, glasnije!”. Što je Jimmy poslušno i učinio.
To je isti onaj Kimmel koji je svojedobno vodio The Man Show (Muški show), veselu, politički nekorektnu emisiju macho idiotarija koja je sadržavala djevojke velikih grudi koje skakuću na trampolinima i šale poput: “Imamo ozbiljan problem u ovoj zemlji. Njezino ime je Oprah. Ona je ženama isprala mozak. Ona im govori što da rade. Mi smo ti koji bi im trebali govoriti što da rade, zar ne?”
Pretpostavljam da će sad, nakon javne predaje svojih testisa BLM-u, morati voditi emisiju “Uškopljeni show”, koja će sadržavati još jedan od njegovih suznih, nesmiješnih monologa o tome koliko mu je stalo do… čega god mu je rečeno da mu je stalo ovaj tjedan.
Usporedite to s drugim nekadašnjim voditeljem The Man Show-a, Adamom Carollom. Carrola je, sa svojim bespoštednim libertarijanskim stavom, okrenuo leđa Hollywoodu, uzeo svoju muškost i otišao kući. On je danas tvorac jednog od najpopularnijih podcasta u zemlji i pisac bestselera s naslovima u Man Show-stilu poput “Za pedeset godina ćemo svi biti koke”. I, usput, još je uvijek smiješan.
Drugim riječima, možete biti snažan, neovisan, politički nekorektan, hrabar američki muškarac sa svojim vlastitim razmišljanjima ili možete imati televizijsku emisiju — ali ne možete imati oboje. Velike korporacije tvornice zabave žele da puzite, ulizujete se i molite za oprost koju god već najnoviju ljevičarsku stradalničku klasu i držite se političke linije.
Ljevičarska kultura je duhovna kastracija i mentalno ropstvo.
To je razlog zbog kojeg ona umire. Filmska industrija je gotovo ugašena tijekom pandemije. Je li ikoga briga za to? Mislim da nije. Filmovi su umrli od ljevičarstva. Pandemija je privremeno zaustavila dugogodišnji pad televizije, ali čak ni privremeni porast gledanost zbog zatvaranja ne može je dovesti ni blizu razine njezinih slavnih dana iz dalekih devedesetih.
Gledanost sporta trebala je eksplodirati tijekom ovog razdoblja, ali ona u najboljem slučaju šepa. Zašto? Pa, ja — veliki obožavatelj NFL-a — ne želim gledati niti jednu jedinu utakmicu sve dok ta razmažena derišta prestanu omalovažavati zastavu. I kladim se da nisam jedini.
Vjerujem da je ono što gledamo smrt ljevičarske kulture. Neredi na ulicama. Drska neiskrenost informativnih medija. Histerične političke strategije lažnih skandala i neutemeljenih opoziva. Rasna patologija mainstream liberala i korporacija. To nisu znakovi snage. To su znakovi slabosti, praznine i kolapsa. To je sve što preostaje kad više ne možete uvjeriti javnost da prihvati vaše pokvarene ideje.
Ljevica već desetljećima drži u svojim rukama akademiju, informativne medije i zabavnu industriju. To su tri područja u kojima se loše ideje mogu uzgajati pod fantastičnim stakleničkim uvjetima bez da se testiraju u onoj strožoj atmosferi stvarnosti. Tiranija uspijeva u stakleniku. U stvarnosti: ne baš.
Propovijedanje radikalnog islama možda je zvučalo sjajno u džamijama, ali vladavina talibana i ISIS-a u Afganistanu, Siriji i Iraku pretvorila se u noćnu moru divljaštva, siromaštva i beskonačnog ratovanja. Isto tako, visoko intelektualne teorije socijalizma uvijek zaokupljaju umove mladih, ali istina socijalizma je siromaštvo i ugnjetavanje — ne samo ponekad, već uvijek, gdje god je isproban.
Isto tako, nakon što je američka ljevica napustila sveučilišta i filmska platna te izašla na ulice u obliku BLM i Antifa nasilnika, nakon što su preuzeli vlast u svojim CHAZ-ovima i CHOP-ovima, svako područje koje su kontrolirali pretvorili su u nasilnu rupčagu prekrivenu grafitima.
Jimmy Kimmel može vikati koliko god glasno mu govore da viče. Mi vidimo tko je ljevica.
U međuvremenu, Donald Trump je učinio više kako bi preokrenuo kulturnu plimu od bilo kojeg drugog republikanca od vremena Reagana. On je osudio tisak. On se bori protiv sportskih liga. On vodi rat protiv filozofskih užasa kritičke rasne teorije u školama. Drsko šakanje koje uzrokuje teturanje njegovih kritičara donosi rezultate u neustrašivom prkosu ljevičarskoj kulturnoj hegemoniji.
Sve ovo stvorilo je trenutak prilike. Mi na desnici već dovoljno dugo kukamo zbog ljevičarske kulture. Ovo je vrijeme za one koji vjeruju u slobodu da slobodno stvore vlastitu kulturu. Ako je stvorimo, ljudi će doći.
Imamo talent. Imamo volju. Pitam se samo imamo li hrabrosti.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
