Prije više od 20 godina bio sam kriminalac. Znao sam slušati rap pjesmu NWA-a “F**k The Police”. No, prije nekoliko tjedana, govorio sam na skupu “Podržite plavce” na kojem sam predvodio novo skandiranje “Bless the Police” (blagoslovite policiju – op. a.) Ukidanje financiranja policiji nije samo glupa ideja, ona je smrtonosna, osobito za crnce.
Superzvijezda Los Angeles Lakersa Lebron James duguje crncima i policajcima ispriku zbog ugrožavanja naših života. Za razliku od NBA legenda Charlesa Barkleyja i Shaquillea O’Neala, koji su imali hrabrosti progovoriti o važnosti održavanja zakona i reda u crnim zajednicama, Lebronova propaganda o sustavnom rasizmu policije osuđuje mlade crne muškarce na smrt. Lako je kritizirati policajce kad živite u najsigurnijim i najluksuznijim četvrtima koje novac može kupiti. Lebron je bio milijunaš prije nego je završio srednju školu! On je izoliran od stvarnog svijeta.
Policajci su postavljeni od Boga. Rimljanima 13:3-4 kaže: “Vlasti nisu zastrašujuće kad se čini dobro, već kad se čini zlo. Hoćeš li ti ne bojati se vlasti? Čini dobro i primit ćeš njene pohvale, jer ona je u službi Boga za navesti te na dobro. Ali, činiš li zlo, tad strahuj. Jer, ne nosi ona mač uzalud: kažnjavajući, ona je u službi Boga za iskazati njegovu srdžbu spram zlodjelnika.”
Lebron je kukavica. To je razlog zbog kojeg nikad nije prihvatio izazov šerifa L.A. okruga Alexa Villeneuvea da ponudi nagradu za informaciju koja bi dovela do hvatanja Deontea Leeja Murrayja, koji je 12. rujna pokušao pogubiti dva zamjenika šerifa iz Los Angelesa u Comptonu, Kaliforniji. Da je ponudio nagradu, simpatizeri Black Lives Matter (BLM) bi ga se odrekli. Umjesto da riskira svoj brend, kredibilitet i svoju geto propusnicu, on je šutio, u osnovi odobravajući taj čin pucnjave.
Danas profesionalnim sportašima nije potrebna hrabrost kako bi klečanjem ponižavali našu zastavu i himnu ili prosvjedovali protiv policije. Hrabrost je potrebna kako bi se priznali stvarni problemi koji muče crnačke četvrti koji ne uključuju vanjske čimbenike, uključujući policijsku brutalnost. Policajci nisu krivi za domove bez očeva, zlouporabu droge, nasilje bandi, crni-na-crne kriminal, nesposobne vladine škole, siromaštvo i nezaposlenost, visoke stope pobačaja ili mentalitet žrtve koji sprječavaju neke crnce od dosezanja svog Bogom danog potencijala. Policajci jednostavno odgovaraju na 911 pozive kad ih nazovu žrtve.
Nikoga ne bi trebalo iznenaditi kad koriste silu za podčinjenje neposlušnog osumnjičenika. Da je Jacob Blake poslušao naredbe policajaca, on bi danas hodao. Isto tako, da dečko Breonne Taylor nije prvi pucao na policajce, ona bi danas bila živa.
Prestanite okrivljavati bijelu babarogu za crne probleme! Previše mladih crnih muškaraca odrasta bez pozitivne očinske figure u svojim domovima. Ako ne dobiju potrebnu afirmaciju od oca, oni će je naći na ulicama. Često su policajci prvi autoriteti s kojima se susreću i koji odbijaju njihovo loše ponašanje. Ali do tog je trenutka već kasno kako bi se preokrenula neka od ove djece.
Sjećate se “Fergusonovog efekta”? Počelo je u Fergusonu, državi Missouri, kad su mediji crnog nasilnika Michaela Browna prikazali kao crnog junaka. Browna je ubio tadašnji policajac Darren Wilson, nakon što je ovaj opljačkao trgovinu alkoholnim pićima, napao prodavača, odupirao se uhićenju i pokušao ubiti policajca Wilsona njegovim vlastitim oružjem. Mediji su iskrivili incident i prikazali ga kao “bijeli policajac ubio ‘nenaoružanog’ crnog muškarca”. Na ulicama su izbili neredi i pljačke, a laž “Ruke su gore, nemoj pucati” započela je svoj život.
Nakon što su mediji do posljednje kapi izmuzli taj narativ, spakirali su svoje kofere i otišli. Crni stanovnici koje su ostavili za sobom pretrpjeli su posljedice njihovog nepromišljenog izvješćivanja. Policajci su se počeli povlačiti iz crnačkih četvrti iz straha da će njihova reputacija i karijera biti uništeni. Nisu prestali raditi svoj posao, ali su postali neodlučni i manje proaktivni u manjinskim zajednicama.
Crni ekonomist i istraživač s Harvarda po imenu Roland Fryer otkrio je da više crnaca umire od ubojstava i kaznenih djela kad se policajci povuku iz crnačkih četvrti nakon medijski eksponiranih prosvjeda protiv policijske brutalnosti. Zaključio je da je nakon nereda u Fergusonu izgubljeno tisuću crnih života više.
Isto tako, stanovnici Minneapolisa doživljavaju povećana krivična djela nakon što je laž o Georgeu Floydu izazvala nerede, kao i stanovnici Baltimorea nakon laži da su policajci ubili Freddieja Graya. Isto se dogodilo i u Chicagu nakon što su policajci ubili Laquana McDonalda.
Za one od nas koji izgledamo poput Lebrona, ali ne možemo živjeti poput Lebrona, ovjekovječavanje mita o sustavnom policijskom rasizmu je smrtonosno. Evo činjenica:
U SAD-u postoji otprilike 666.000 policajaca. Godišnje se dogodi oko 55 milijuna interakcija između policajaca i civila. Od tog masivnog broja, 1.000 interakcija između policajaca i civila završi tako da policajci smrtno rane opasnog osumnjičenika. Od tih 1.000 interakcija u kojima su policajci koristili smrtonosnu silu, prošle je godine ubijeno 500 bijelaca, u odnosu na 250 crnaca. Od tih 500 bijelaca koje su ustrijelili i ubili policajci, njih 18 se smatralo “nenaoružanima”, za razliku od 9 “nenaoružanih” crnaca. Da budemo jasni, “nenaoružani” ne znači da osumnjičeni nije bio nasilan i da oružje nije bilo nadohvat ruke. Nadalje, unatoč tome što čine samo 13 posto američkog stanovništva, crnci počinjavaju otprilike 50 posto ubojstava te šezdeset posto pljački u naciji. S obzirom na te činjenice, policajci pokazuju nevjerojatnu suzdržanost prema crnim osumnjičenicima.
Kad im postave to pitanje, crnci žele više policijske prisutnosti u svojim četvrtima, a ne manje. Uz to, oni žele reformu policije i više obuke za deeskalaciju. Međutim, većina crnaca razumije da policija ima težak posao u kojem se u desetinki sekunde donose odluke o životu i smrti bez obzira na rasu osumnjičenika. Kao preživjeli iz dva nasilna zločina, uvjeravam vas da je rasa zadnja stvar na vašoj pameti kad se branite i doživljavate navalu adrenalina.
Sport je svojedobno bila stvar koja je ujedinjavala sve Amerikance. Jedine boje koje su bile važne bile su one timske. Danas, ratnici socijalne pravde koji naivno vjeruju da pomažu crncima, dijele nas i ubijaju.
