Otkad su ušli u Bijelu kuću, Joe Biden i njegovi demokrati neprekidno govore o rasnoj “pravičnosti”. Biden je zapravo svog prvog dana na funkciji potpisao izvršnu naredbu o “Unaprjeđenju rasne pravičnosti“. Oni koji ne obraćaju pažnju mogli bi pomisliti da je ovaj pojam pravičnosti sinonim za jednakost. No, svakim danom postaje sve jasnije da pravičnost znači upravo suprotno od jednakog postupanja i mogućnosti — to je novi oblik rasne diskriminacije.
Lori Lightfoot, gradonačelnica Chicaga, pružila nam je najnoviji primjer demokratskog političara koji koristi “pravičnost” kako bi nagradio neke rasne skupine i kaznio druge. Prošli tjedan je rekla da neće davati intervjue bijelim novinarima. “Jedan-na-jedan intervjue ću davati isključivo novinarima od boje”, rekla je. Lightfoot je rekla da je to prosvjed protiv “nadmoćne bjeline i muškosti čikaških medijskih kuća, uredničkih odbora, političkog novinarskog zbora i da, osobito novinarskog zbora Gradske vijećnice”.
Političari koji odobravaju pristup povlaštenim novinarima nisu ništa novo. No, odobravanje pristupa specifičnim rasnim skupinama je nešto sasvim drugo. Što bi se dogodilo kad bi bijeli političar najavio da će razgovarati samo s bijelim novinarima? Svi bi se podigli na noge i to s pravom. Odvratno je misliti da bi boja kože trebala biti osnova našeg odnosa prema ljudima u društvu i profesionalnom životu. Ali zahvaljujućim demokratskoj promociji “pravičnosti”, rasna diskriminacija se vraća.
Još gore, mediji to pozdravljaju. Maudlyne Ihejirika, novinarka Chicago Sun-Timesa, branila je Lightfoot: “Ako gradonačelnica trećeg najvećeg grada želi istupiti u ovo doba u povijesti i reći: ‘Evo mog doprinosa, ovo je bila moja reparacijske mjere naspram medijskog sektora’, u čemu je problem? Ja kažem svaka joj čast.” TriiBE, medijska platforma sa sjedištem u Chicagu orijentirana prema crnim građanima, rekla je da je prava uvreda zapravo bilo kritiziranje Lightfoot. “S ovakvim kritikama, svi vi implicirate da crni i smeđi novinari nisu u stanju postavljati teška pitanja”, tweetali su.
Mogli biste pomisliti da će Lightfoot usredotočiti svoje napore na one veće probleme nego što je boja kože novinara, s obzirom na mučnu situaciju u Chicagu. Ubojstva su 2020. godine porasla za više od 50 posto, a do ovog trenutka ove godine ona ubrzavaju sličnim tempom. Prošli je tjedan u Chicagu ustrijeljeno najmanje 43 osobe, od kojih 12 smrtno. Među smrtno stradalima našao se i 15-godišnji dječak koji je ustrijeljen u glavu dok je sjedio na trijemu svog doma.
Iako je Lightfoot možda željna mijenjanja teme, ne bismo trebali sumnjati u njezinu iskrenost u promicanju pravičnosti. Uostalom, ona se pridružila mnogim demokratima koji koriste pravičnost kao oružje razdora, suprotstavljajući Amerikance različitih rasnih skupina jedne protiv drugih. U ožujku, kalifornijski je grad Oakland predstavio program koji obiteljima etničkih manjina daje mjesečne isplate u visini od 500 dolara u trajanju od najmanje 18 mjeseci. Siromašni bijelci su isključeni. Savezna država Vermont daje prednost ljudima od boje kod primanja COVID-19 cjepiva. Ne treba nam socijalni znanstvenik kako bi vidjeli da bi sve ovo samo moglo povećani rasne sukobe.
Znakovi reakcije mogu se vidjeti u sudskim tužbama podignutim protiv Bidenovih inicijativa pravičnosti. Bijeli poljoprivrednici iz Floride, Teksasa i drugih saveznih država tužili su Bidenovu administraciju zbog njezinog fonda od 4 milijarde dolara za oprost duga, za koji se mogu prijaviti samo “poljoprivrednici u nepovoljnom položaju” — to jest, ne-bijeli poljoprivrednici. U Teksasu je američki okružni sudac otkrio da je Fond za revitalizaciju restorana, koji daje prioritet tvrtkama u vlasništvu žena, manjina, veterana i drugih “socijalno i ekonomski ranjivih” skupina, oblik rasne diskriminacije.
Ali zaustavljanje plime ove diskriminacije temeljene na pravičnosti zahtijevat će više od pravnog protivljenja — zahtijevat će bitku ideja. Usprkos onome što govore zagovornici pravičnosti, nisu sve rasne razlike dokaz trajne diskriminacije. Da, postoje područja društvenog života u kojima su crni Amerikanci patili u prošlosti i u kojima su i danas u nepovoljnom položaju. Ali diskriminacija u korist crnih i drugih ne-bijelaca nije način na koji se to može ispraviti. Kolektivna krivnja i kolektivno stradalništvo su pogrešni i mogu samo dovesti do stvaranja politika bijelog identiteta. To je opasno.
Martin Luther King je sanjao o danu kad njegovoj djeci “neće suditi prema boji njihove kože”. Ali danas, gotovo 60 godina od čuvenog govor MLK-a, mi vidimo kako Biden, Lightfoot i ostali demokrati koriste vladu kako bi činili upravo to — sudili i tretirali ljude na temelju boje njihove kože. To je užasno regresivno. Umjesto da pokušavaju nadići rasu i krenu prema post-rasnom društvu, ovi političari koriste svoju moć kako bi stvorili i učvrstili rasne podjele.
Ako želimo ostvariti pravičnost, moramo se odreći jednakosti.
