Turski DNK projekt, internetski pothvat za praćenje genetike Turaka, bijesan je na popularni genealoški sajt Ancestry.com i pozvao je na bojkot zbog iznošenja neugodne istine: mnogi su, a možda i većina modernih Turaka, potomci Grka koji su svojedobno sačinjavali ogromnu većinu populacije zemlje koja je danas Turska. U ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, istina boli, ali to je ne čini manje istinom.
Greek City Times izvijestio je o tweetu Turskog DNK projekta: “AncestryDNA prioritizira demoniziranje turskog naroda i delegitimizira njegovu prisutnost u Turskoj, umjesto davanja informacija o genetskoj strukturi relevantne populacije.” Turski DNK projekt pozvao je “sve Turke da bojkotiraju ovu kompaniju: Ancestry”.
Nakon što je Greek City Times skrenuo pozornost na tweet, Turski DNK projekt ga je izbrisao, ali i dalje drži aktivnim retweet koji poziva na bojkot Ancestry.com, kao i tweet koji je bjesnio protiv šefa atenskog ureda Greek City Timesa, Paula Antopoulosa, kojeg je nazvao “bijelim supremacistom”. Vrlo originalan napad, momci.
Greek City Times je objasnio da je turska skupina bijesna “jer je Ancestry.com ispravno istaknuo da su mnogi turski građani doista uglavnom nepovezani s turskim narodima iz Srednje Azije i da su točnije domaći anatolski narod koji je poturčen… Ancestry.com je istaknuo da su nakon osmanskog osvajanja Pontosa na današnjoj turskoj jugoistočnoj obali Crnog mora, “Pontijski Grci usvojili turski jezik i kulturu, a mnogi od njih su se preobratili na islam kako bi imali veće mogućnosti u turskom društvu. Ancestry.com je također istaknuo da se drugi krug poturčivanja Pontijskih Grka dogodio nakon drugog Rusko-turskog rata (1828.-29.).”
To nije nimalo iznenađujuće, niti je blizu lažne tvrdnje. Tijekom povijesti, kad su muslimani osvojili područje, oni su degradirali nemuslimane u drugorazredni status, uskraćujući im mnoga prava i obvezujući ih na plaćanje poreza, džizije, za privilegiju prakticiranja svojih religija bez da budu ubijeni. Pokornih dhimmijima preostao je samo jedan jednostavan način za bijeg iz ovog ponižavajućeg i degradirajućeg stanja: mogli su se preobratiti na islam.
To je dovelo do masovnih preobraćenja i do činjenice da u brojnim zemljama koje su svojedobno osvojile muslimanske vojske, većina muslimanskog stanovništva ima nemuslimanske pretke. Egipat je bio 99% kršćanski prije nego što je osvojen, a sad je samo 10% kršćanski. Kamo su otišli svi kršćani? Oni su još uvijek tamo. Oni su muslimani te nacije. Isto vrijedi i za Iran: perzijski zoroastrijanci su još uvijek uglavnom u zemlji. Oni su muslimani. Isto tako i u Turskoj, većina Turaka su etnički Grci koji su prisilno preobraćeni na islam ili su se dobrovoljno preobratili kako bi pobjegli od institucionaliziranog uznemiravanja i progona dhimituda.
Turski me novinar Uzaay Balut obavijestio da je i sam turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan iz grada Rize, čije je grčko ime Rizounta. Bulut mi je rekao: “Njegova obitelj je iz dijela Potamija. Njihovo selo je Pulihoz. To su izvorna grčka imena tih lokacija, ali ih je kasnije poturčila Turska Republika. Sam Erdogan selo naziva Potamijom. To je prilično kontroverzna, tabu tema u Turskoj.”
Ne bi trebala biti, kad bi Erdogan bio dosljedan. On je nedavno izjavio: “Mi smo održavali ove zemlje i učinili ih svojom domovinom svojom krvlju, svojom zastavom i zvukom molitve iz džamija. Zbog toga je važno ponovno otvaranje Aja Sofije kao džamije, jer je to naslijeđe osvajanja.” Ako može slaviti to “naslijeđe osvajanja”, zašto onda on i Turci sličnog mišljenja ne mogu slaviti činjenicu da su djeca i nasljednici Grka koje su osvojili turski napadači? To je također “naslijeđe osvajanja”.
Bulut je primijetio: “Zašto su turski nacionalisti toliko prestrašeni istinom? Jer ako se suoče s njom, laži koje su izmislili smrskat će se o zemlju. Kroz ove laži rasla je mržnja koja ih je navela na počinjenje tolikih zločina protiv Grka, Armenaca, Asiraca, Židova i drugih. Tada će shvatiti da su, uništavajući te narode, zapravo uništavali svoje vlastite pretke i kulturno naslijeđe. Istina će nas sve osloboditi i dovesti toliko nužan mir u regiju.”
Možemo se samo nadati.
