Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice procjenjuje da 30.000 Afganistanaca tjedno bježi iz svoje zemlje. Međutim, izvješće Guardiana navodi da je “posljednjih 10 dana zemlju svaki dan napustilo 30.000 afganistanskih građana”. To bi bilo blizu trećine milijuna migranata.
I dok se neznatna manjina može vidjeti kako se pokušava ukrcati na američki zrakoplov na aerodromu u Kabulu, velika većina se kreće pješice kroz Pakistan i Iran. Šijitska teroristička država naročito je idealno odredište jer im omogućuje lak pristup Turskoj, a zatim i Europi.
A budući da Iran, za razliku od Pakistana, nije učinio previše na jačanju granice s Afganistanom, iranske vlasti profitiraju od unosne afganistanske trgovine drogom, a dopuštanje afganistanskim migrantima pristup Europi također potkopava njegove neprijatelje u Europskoj uniji pod krinkom humanitarne pomoći.
Oko pola milijuna UN-ovih izbjeglica dodano je popisu ove godine. To znači da tok tek počinje, a s čak trećinom milijuna već u pokretu, moguće je da će Europa, Amerika i druge zapadne nacije vidjeti čak više afganistanskih nego sirijskih migranata.
UN već navodi 2,5 milijuna službeno registriranih izbjeglica, ali to je samo dio. Samo je Iran prethodno tvrdio da drži oko 3 milijuna afganistanskih izbjeglica unutar svojih granica. Pakistan službeno drži najmanje 1,5 milijuna, a neslužbeno čak do 3 milijuna.
Niti jedna muslimanska zemlja nije bila voljna trajno preseliti svoje muslimanske kolege. Pogotovo jer Pakistan podržava talibane, a Iran nastoji izgraditi bliže odnose s njima.
Potpora Pakistana talibanima stvorila je dvije generacije izbjegličkih kriza u Afganistanu, ali njegova vlada glasno zahtjeva da ih preuzmu zapadne vlade. Islamska teroristička država koja je pružila utočište Osami bin Ladenu alternativno je predložila da bi UN trebao financirati izbjegličke kampove unutar Afganistana. Izbjeglički kampovi UN-a unutar Afganistana mogli bi djelovati samo uz odobrenje talibana i doveli bi do toga da Sjedinjene Države financiraju terorističku skupinu.
To je upravo ono što Pakistan, koji stoji iza talibana, želi da Amerika i UN učine.
Izbjeglička kriza je trojanski konj političkih prilika za pakistanske, iranske, turske i druge islamističke saveznike talibana za financiranje terorista i potkopavanje zapadnih nacija.
Održavanje humanitarne krize u Afganistanu će dovesti do protoka strane pomoći talibanima.
Zapadne nacije, suočene s prijetnjom milijuna migranata koji dolaze na njihov kućni prag, bit će sretne, nakon nekoliko početnih prosvjeda, potplatiti talibane, otvoreno ili prikriveno, kako bi usporile tu poplavu. Dok se organizacije za pomoć kunu da ništa od tog novca ne ide talibanima, nemoguće je djelovati u terorističkoj državi bez plaćanja novca za zaštitu teroristima.
Obavljanje bilo kakvog posla u Afganistanu značit će poslovanje s talibanima.
Turska, most između muslimanskih izbjeglica i Europe, otvoreno je koristila migrantski tok kako bi ucjenjivala Europsku uniju. Nova poplava migranata pružit će Erdoganu, turskom vlastitom talibanskom vođi, još više municije protiv slabašnih europskih lidera poput njemačke Merkel.
Europske zemlje mogu odlučiti očuvati svoj legitimitet koristeći Tursku za tajno pregovaranje o aranžmanu s talibanima koje će usporiti protok afganistanskih izbjeglica.
Takvi se pregovori vjerojatno vode upravo ovog trenutka.
U posljednjih pet godina, 570.000 Afganistanaca već je podnijelo zahtjev za azilom u Europi. Iako su neki od tih zahtjeva odbijeni, talibansko preuzimanje vlasti znači da se Afganistanci više ne mogu deportirati. I oni će sad trajno ostati u Europi: legalno ili ilegalno.
Isti vrijedi i za Afganistance koji su ilegalno u Sjedinjenih Državama.
Čak i pod pretpostavkom da će ih talibani preuzeti, Sjedinjene Države neće deportirati Afganistance natrag u Afganistan. Svi afganistanski ilegalni stranci, prošli ili sadašnji, koji su dosegli Sjedinjene Države zapravo će zauvijek ostati ovdje, osim ako se u Afganistanu ne pojavi ne-talibanska vlada. Ili osim ako administracija koja će Ameriku staviti na prvo mjesto ne pobjedi na izborima u Sjedinjenim Državama, potrga prethodne izbjegličke sporazume UN-a i pronađe kombinaciju zemalja koje su spremne prihvatiti ih.
U Europskoj uniji, blok od šest zemalja koje su već prenatrpane s afganistanskim ilegalnim migrantima najavio je da će nastaviti deportacije.
Šest zemalja, od koji su neke konzervativne poput Austrije, a druge pro-izbjegličke poput Njemačke, imaju malo toga zajedničkog osim što su već preplavljene migrantima. No, pobuna protiv imigracijske politike EU-a pokazala se kratkotrajnom budući da su Njemačka, Nizozemska i Danska promijenile kurs. Samo Austrija još uvijek pokušava držati liniju deportacije afganistanskih migranata.
Sve ovo znači da se svi Afganistanci (ili migranti koji tvrde da su Afganistanci) koji dosegnu Ameriku ili Europu ne mogu deportirati. Oni će ostati i dobiti nekakav kvazi-legalni status.
Talibansko preuzimanje vlasti i brza evakuacija zapadnih diplomata i organizacija također će onemogućiti bilo kakvu provjeru identiteta čak onih legitimnih podnositelja zahtjeva. Usprkos milijardama dolara koje su se godinama ulijevale u Afganistan, velik dio zemlje ostao je ruralan i zaostao, a mnogi stanovnici, osobito oni izvan većih gradova, nemaju previše osobnih dokumenata. Turbulentna povijest Afganistana i promjene u administracijama, u kombinaciji s velikom neslužbenom populacijom izbjeglica u Pakistanu i Iranu, stvorili su konkurentski asortiman raznih identifikacijskih dokumenata, od kojih će mnoge biti nemoguće provjeriti.
Američka ili europska tijela nadležna za imigraciju neće moći izdvojiti islamske teroriste od izbjeglica. Niti će moći učiniti puno više od postavljanja onih najrudimentarnijih pitanja.
Sjedinjene Države trenutačno ugošćuju oko 100.000 Afganistanaca. Broj posebnih imigrantskih viza za Afganistance koji su u nekom svojstvu radili za Sjedinjene Države naposljetku će premašiti 100.000 ako se uračunaju članovi njihovih obitelji. Uz napredovanje talibana, uvedeni su novi blaži propisi koji stavljaju gotovo svakog Afganistanaca koji je radio za bilo koju američku organizaciju u gotovo svakom svojstvu prihvatljivim kao prioritet za izbjeglički status u Americi.
Afganistanci koji se prevoze iz zračne luke u Kabulu u američke baze će se nekamo preseliti, a arapske zemlje neće biti te koje će biti domaćini tih baza. Oni će vjerojatno završiti ovdje. Već su u toku planovi za njihov smještaj u baze u Teksasu i Wisconsinu.
Ubrzo bi se afganistanska populacija u ovoj zemlji mogla doslovno preko noći udvostručiti.
A onda nastavite udvostručavati sve dok se izbjeglički tok nastavlja, a naša granica ostaje otvorena.
Na tisuće Afganistanaca već je prevezeno u Virginiju. Ne bi trebalo bi spominjati da je malo vjerojatno da će Afganistanci koji su ušli u Ameriku ikad otići.
Iako nije nerazumno osjećati suosjećanje s ljudima, od kojih neki legitimno bježe od domaćeg terora, mnogi drugi jednostavno koriste priliku. Nedavni relativni prosperitet Afganistana hranio se milijardama dolara koje su Sjedinjene Države, Europa i druge savezničke zemlje ulagale u njegovu infrastrukturu, ekonomiju i vojsku. Neki Afganistanci se iskreno boje da će ih talibani mučiti, ubiti ili porobiti. Drugi se ne protive talibanima, već traže ekonomske mogućnosti koje pod njima više neće biti dostupne.
Protivnici talibana također spadaju u mnoge kategorije. Postoje predani islamisti koji odbacuju talibane iz različitih teoloških, političkih i plemenskih razloga. Afganistanski šijiti neskloni su talibanima, ali njihove veze s Iranom ih ne čine prijateljima Sjedinjenih Država.
Afganistan sadrži čitav niz različitih etničkih, plemenskih i vjerskih skupina koje se možda protive sunitskim talibanskim Paštunima, ali nisu prikladne za Ameriku ili Europu. To je dio razloga zašto su pokušaji izgradnje bilo koje vrste demokratskog Afganistana brzo propali.
Zagovornici neograničene migracije tvrde da smo dužni primiti afganistanske ljude. Ali ako postoji bilo kakav dug, to nije onaj Amerike prema Afganistancima, već onaj Afganistanaca prema Americi.
Sjedinjene Države, Europa i druge zemlje koje će uskoro opsjedati masivni izbjeglički talas potrošile su nebrojene milijarde i žrtvovale živote svojih mladića kako bi izgradile državu iz stijena i ruševina Afganistana. Oni su uzeli kruh iz usta vlastitog naroda i ispunili veteranske bolnice s ranjenima, iznutra i izvana, u žrtvi koju su Afganistanci protratili.
Igra krivnje oko pada Afganistana nastavit će se još godinama, ali jednostavna je činjenica da se većina afganistanske vlade predala talibanima ili pobjegla.
Bilo koji dug je onaj Afganistanaca prema nama. Mi smo svoje dugove platili krvlju i novcem.
Afganistanska izbjeglička kriza pokazuje da talibani još uvijek imaju mnogo načina na koje nam mogu naštetiti čak i kad napustimo Afganistan. Njihova sposobnost uključivanja i isljučivanja izbjegličkog prekidača omogućit će ne samo džihadistima, već i njihovim saveznicima u Iranu, Pakistanu i Turskoj, da ucjenjuju nas i naše saveznike u NATO-u koristeći afganistanske izbjeglice kao oružje. To je oružje koje moramo oduzeti.
Amerika već tetura pod ogromnom težinom ilegalnih stranaca koji dolaze s južne granice. Mi ne možemo smjestiti ilegalne strance koje trenutačno imamo, a kamoli stotine tisuća ljudi koji dolaze iz društva kamenog doba čije su vrijednosti temeljno u suprotnosti s onima našim.
Bidenova administracija je stvorila afganistansku izbjegličku krizu. Ne bi trebala očekivati da će Amerikanci u Teksasu, Wisconsinu, Virginiji ili bilo kojem drugom mjestu u koje planira istovariti novi val stranaca, na svoja leđa preuzeti teret krize koju je stvorila.
Kolaps Afganistana je jedna katastrofa. Nalet afganistanskih izbjeglica bila bi druga katastrofa. Mi možemo preživjeti kolaps Afganistana, ali ne možemo preživjeti kolaps Amerike.
Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.
