Progresivci vole prepravljati povijest. Od Projekta 1619 do preimenovanja cesta i taljenja kipova, ako mogu zaštititi svoju stranku brisanjem ili prerađivanjem svoje povijesti, oni svi su za to. No, ispod svega toga, ispod onoga što su svijetu dopustili da vidi, nalazi se jedna jednostavna istina: Demokratska stranka je bila, jest i uvijek će biti stranka rasizma. Oni su stvorili segregaciju, kao što je demokratski guverner George Wallace čuveno rekao: “Segregacija danas, segregacija sutra, segregacija zauvijek.” Progresivci su se javno odrekli svoje otvoreno rasističke povijesti, dok je njihov progresivni kolega Adolf Hitler razotkrio ono što je oduvijek bio krajnji cilj eugenike, ali njihova su uvjerenja ostala ista. Stranka ropstva i Jima Crowa nikad nije promijenila svoj cilj, samo je promijenila svoju taktiku.
Kad otvoreni rasizam više nije bio prihvatljiv, ljevica je otišla u drugom smjeru. Kad više nisu mogli javno mrziti crne ljude, počeli su javno mrziti bijele ljude. Ono bitno je bila mržnja, a ne smjer u kojem je ona tekla. Bubrezi majmuna bili su savršeni medij za uzgoj virusa u laboratorijima, a rasna mržnja su majmunski bubrezi progresivne politike — ona stvara okruženje u kojem ljevičarske politike mogu napredovati.
Prosječna osoba koja racionalno razmišlja ne bi prihvatila progresivne politike kad bi razumno razmišljala. Svaka zahtijeva više vaše slobode i niti jedna logična osoba ne bi to zamijenila za bilo što. No, gledajući kroz leću straha i mržnje, normalni će ljudi učiniti stvari koje u normalnim okolnostima nikad ne bi učinili.
Razmislite o ovome: kad ste se posljednji put ispričali za nešto što ste učinili u trenutku smirenosti? Vjerojatno je prošlo neko vrijeme. Većina događaja vrijednih isprike u našim životima dogodila su se u žaru trenutka, afektu, kad ste ljuti ili uplašeni. Emocije, osobito te dvije emocije, redovito nadjačavaju logiku. Zapravo, ponekad je potrebno puno truda kako bismo to izbjegli.
Sad razmislite o načinu na koji ljevica djeluje. Oni čine sve što mogu kako bi zadržali svoje glasače u konstantnom strahu — razmislite o načinu na koji govore o COVID-u — ili mržnji — politici zavisti na tome koliko ljudi zarađuju, tko “zaslužuje” što, itd. To je modus operandi Demokratske stranke.
A najprikladniji, najčešće korišteni put za tu mržnju je rasa.
Martin Luther King se prevrće u grobu zbog načina na koji su demokrati napustili ono za što je dao svoj život — ideju da ljude treba suditi prema tome tko su kao pojedinci, a ne prema njihovoj boji kože. Sad je vaša boja kože sve što ljevičari vide i o čemu brinu. Ako skrenete od njihovih unaprijed stvorenih predodžbi o tome kako bi netko s ne-bijelom kožom trebao razmišljati, vi postajete njihov neprijatelj i nema nikakvih ograničenja u nastojanjima za vašim uništenjem. (Samo pitajte Clarencea Thomasa ili Condoleezzu Rice koliko su demokrati tolerantni prema crnim ljudima koji se odbijaju pokoriti unaprijed stvorenim predodžbama progresivaca.)
Dva ovotjedna događaja ilustriraju nam ovu podjelu na savršeno jasan način.
Prva je ova priča iz Colorada, gdje je školski okrug uveo vrijeme “samo za obojene” na igralištu. George Wallace nije bio posljednji demokratski segregacionist, bio je ispred svog vremena. Škola je, umjesto da promijeni smjer nakon što je razotkrivena, još pojačala svoje opravdanje segregacije. Glasnogovornik je rekao za Fox News: “Naši su se školski čelnici susreli s nekim crnim obiteljima čija djeca pohađaju našu školu kako bi utvrdili načine na koji će se te obitelji osjećati više uključenima u našu školsku zajednicu. Neke su nam od tih obitelji rekle da, budući da se mnogi od njih vide samo u vrijeme kad dovode ili odvode svoju djecu iz škole, organiziramo neke događaje na kojima se crne obitelji mogu sastati i povezati jedni s drugima te podijeliti svoja iskustva o školi. Mi poštujemo njihov zahtjev.”
On se trebao dočekati s prezirom i istog trenutka odbaciti. Umjesto toga, rasistički zahtjev naišao je na rasistički odgovor. Znam da je u ovom trenutku to kliše, ali zamislite da “bijeli” zamijeni riječ “crni”. Fekalna oluja, koji bi s pravom nastala, nikad ne bi prestala. Svi bi u školi bili otpušteni, a ne prkosni i ponosni.
Ako je nešto pogrešno, onda je to pogrešno, bez obzira na to kako osoba koja to radi izgleda ili kroz kakvo su iskustvo prošli ljudi koji izgledaju poput te osobe davno prije nego što je itko tko danas živi rođen. Ne postoji rasa ljudi koja nije porobljavala druge ili bila porobljavana od drugih. Afrika nije bila utopija prije nego što se pojavio zli bijelac, plemena su se čitavo vrijeme međusobno porobljavala. I Afrikanci su, na primjer, bili oni koji su prodavali crne robove u prekomorskoj trgovini robljem.
Ako ta stvarnost, ako išta drugo, igra ulogu u uznemiravanju “roditelja od boje”, njihov problem. Prevladaj to. Ti nisi žrtva, ti ispadaš počinitelj.
No, najodvratnija ovotjedna priča dolazi iz Washington Posta i radi se o “transrasnom posvojenju”. Pod naslovom “Znam da me moji roditelji vole, ali oni ne vole moj narod“, ovaj podli primjer progresivne propagande pronalazi dobru ljevičarsku djecu koja su spremna zabiti nož u leđa jedinih roditelja koje su ikad poznavali samo kako bi služili svojim političkim gospodarima.
“O ispravnosti međukulturalnih posvojenja raspravlja se već desetljećima”, navodi se u priči, i to je istina. KKK — izvršno krilo Demokratske stranke — bio je protiv koncepta, kao i općenito rasisti. Sad, u ime raznolikosti i tolerancije, ljevičari bi radije da ne-bijela djeca ostanu štićenici države ili da žive u sirotištima nego da ih odgajaju roditelji koji su bijeli. Mogu reći “roditelji koji su bijeli” jer nisam vidio niti jednu jedinu priču u kojoj ljevičar jadikuje zbog toga što su latinoameričko dijete posvojili crni roditelji ili obrnuto. To se inače događa, ali iz nekog razloga to progresivcima ne smeta.
Ne smeta ih jer to nije podjela koja pomaže demokratima, barem ne još. Kako Hispanci postaju veća manjina od crnaca u ovoj zemlji i nastavljaju glasati na načine koji ne odgovaraju demokratima, doći će i taj dan. Ako demokrati nekoga ne mogu kontrolirati, moraju ga uništiti.
Jednostavna je činjenica da progresivno vodstvo čine loši ljudi. To je to, točka. Loši ljudi će učiniti sve što trebaju kako bi došli do svog cilja. Uništavati živote, naštetiti ljudima, lagati, varati, što god možete zamisliti, oni će to i učiniti.
Dok fakulteti organiziraju segregirane svečanosti dodjela diploma i društvene događaje, znajte da, iako vam se to gadi jer je rasistički, postoji čitava industrija koja dobro zarađuje na tome; koja cvjeta zbog toga. Zapravo, koja to uzrokuje. Kad predsjednik Sjedinjenih Država može, bez ikakve reakcije, reći skupini diplomaca na povijesno crnom fakultetu da crni poduzetnici nisu dovoljno pametni da unajmljuju odvjetnike ili računovođe, to vam pokazuje koliko je taj rasistički stav duboko ugrađen u progresivnu kulturu. I on neće samo tako nestati, jer im je prijeko potreban.
