Elite neumorno promiču transrodnu ideologiju — usprkos snažnom protivljenju običnih ljudi.
Tisućama godina biološka razlika između muškog i ženskog smatrana je jednostavnom životnom činjenicom. Ali više ne. Prema istraživanju anketara Rasmussen Reports, značajna manjina Amerikanaca odbacuje činjenicu da su muško i žensko jedina dva spola.
Dok se 75 posto anketiranih slaže da postoje samo dva spola, 18 posto se ne slaže. Osamnaest posto možda predstavlja jasnu manjinu, ali kao udio Amerikanaca to je još uvijek značajan broj ljudi.
Štoviše, ovaj manjinski stav ima značajan utjecaj na javni život i vladinu politiku. U SAD-u, ljudi mogu promijeniti rodni identitet na svojim putovnicama bez dokumentacije; transrodnim sportašima koji su rođeni kao muški sad je dopušteno natjecanje u djevojačkim i ženskim sportovima; a škole konstantno izlažu djecu transrodnoj ideologiji. I sve to se događa usprkos protivljenju većine.
Današnje političke i kulturne elite nisu samo ravnodušne prema stavovima većine u vezi spola i roda — oni te poglede smatraju ignorantskim i predrasudnim. Doista, te elite vjeruju kako je njihova dužnost obrazovati i “podići svijest” svojih kulturno nepismenih inferiornih.
Mediji, akademska zajednica i druge kulturne institucije neprestano promiču trans ideologiju. U Zapadnim društvima, medijske zvijezde i komentatori posjeduju monopol nad načinom na koji je uokviren rod. Naširoko reklamirana HBO-ova 20. godišnjica Harryja Pottera: Povratak u Hogwarts jedan je od primjera. Zbog njezinog stava o spolu i rodu, kreatorica Harryja Pottera JK Rowling neslavno je isključena iz emisije, pojavljujući se samo u nekoliko arhivskih isječaka. To je učinkovito poručilo svijetu da su pogledi Rowling o spolu neprihvatljivi. Članovi glumačke ekipe Harryja Pottera također su mobilizirani kako bi promicali poruku da biste, ako volite Harryja Pottera, trebali zauzeti stav protiv onog Rowling.
Posljednjih je godina trans ideologija preplavila naše TV ekrane. Doista, kao što se nedavno pohvalila jedna komentatorica u Salonu, “2021. je bila nevjerojatna godina u kojoj je nebinarno postalo uobičajeno… pop kultura predvodila je juriš razbijanja rodne binarnosti.”
Danas se kao kulturni ideal osobito slavi nebinarni identitet. Uobičajeno, nebinarni likovi u TV serijama i filmovima posjeduju daleko veći moralni autoritet od heteroseksualnih i homoseksualnih (preuzeli su primat od ovih potonjih — op. a.). U tom je pogledu paradigmatično Netflixovo Seksualno obrazovanje. U trećoj seriji upoznajemo Cala, nebinarnog studenta čija bi dramatična borba za priznanjem trebala prikazati da tradicionalne ideje roda imaju štetan utjecaj na mlade ljude. I tako Seksualno obrazovanje započinje diskreditirati konvencionalne predodžbe o spolu i rodu.
Ili uzmite nebinarni lik Taylora Masona (glumi ga Asia Kate Dillon, koja se također identificira kao nebinarna u stvarnom životu) iz serije Milijarde. Mason personificira fantaziju kulturnih elita o nebinarnoj osobi. Ona je najprofinjenija, višedimenzionalna i najosjetljivija osoba u seriji. Ona je pametna i inteligentna, dok su drugi likovi nevjerojatno plitki, a njihovi odnosi nefunkcionalni (opet, na isti način su nekoliko prethodnih desetljeća prikazivali homoseksualce — op. a.).
Ova kulturološka valorizacija nebinarnih i trans identiteta odigrala je značajnu ulogu u promjeni percepcije mnogih ljudi o biološkom spolu. A naročito mladih ljudi. U školi ih potiču da na svoj rod gledaju kao fluidan. A u širem smislu u našoj se kulturi mladi ljudi rutinski pozivaju da zanemare spol koji im je “dodijeljen pri rođenju” pri konstruiranju svog identiteta.
Činjenica da je naša kulturna oligarhija toliko brzo i toliko voljno zamijenila znanstveno potvrđeni pogled na biološki spol u korist nebinarne, rodno-fluidne fantazije duboko govori o njezinom nedostatku moralnih temelja. Osim ako se ova fantazija ozbiljno ne ospori, samo je pitanje vremena kad će trans pogled na svijet postati norma.
Još tamo 1997. godine, kad je objavljen prvi roman o Harryju Potteru, ideje koje je promicao trans lobi nisu imale nikakvog utjecaja na društvo. Međutim, u vrlo kratkom razdoblju sve se promijenilo. Stavovi koji bi svojedobno bili odbačeni kao simptomi biološke nepismenosti stekli su značajnu potporu među višim slojevima društva i temeljito su ih internalizirale kulturne elite.
Još nije kasno zaustaviti ovo spuštanje u kaljužu identitetske zbunjenosti. Ogromna većina ljudi zabrinuta je zbog korozivnog utjecaja trans ideologije. Problem je u tome što im nedostaju sredstva kako bi izrazili tu zabrinutost. Pomoći ovoj većini pronaći svoj glas jedan je od najvažnijih izazova našeg vremena.
