Rusija, koja ima natalitet od 1,5 djece po ženi, izvršila je invaziju na Ukrajinu, gdje je natalitet 1,2 djece po ženi, kako bi odredila koja će nacija s natalitetom ispod stope zamjene najbrže izumrijeti. Dugoročno gledano, jedini će pobjednici rata koji će odlučiti hoće li Ukrajina imati stopu 1,2 ili 1,5 biti Čečeni i drugi muslimanski vojnici koji sudjeluju u borbama.
Čečeni imaju natalitet od 2,5. Vjerojatnije je da će njihova religija i džamije naslijediti teritorije oko kojih se vode borbe nego ruska ili ukrajinska pravoslavna crkva.
Srednjovjekovna Europa uspjela se oporaviti od razornih ratova i pošasti, kao i od stope očekivanog životnog vijeka otprilike u dobi postmodernog diplomca, zbog visoke stope nataliteta. Ali baš kad su Europljani otkrili kako voditi istinski katastrofalne ratove, stope nataliteta su pale. Drugi svjetski rat je slomio Europu, iako prethodni svjetski rat nije, jer mrtvi nikad nisu zamijenjeni.
Stopa nataliteta u Velikoj Britaniji izgledala je tijekom Prvog svjetskog rata kao ona čečenska. Danas je, baš kao i u većini Europe, umjetno potpomognuta britanskom verzijom Čečena, Pakistancima i drugim muslimanskim imigrantima. Njemačka je ušla u Drugi svjetski rat podržana agresivnom stopom nataliteta od 3,5. Naposljetku je, unatoč očajnoj nacističkoj eugenici, ona pala ispod stope zamjene. Izgledala je kao ukrajinska sve dok nije proradio muslimanski natalitet.
Rusija je ušla u Prvi svjetski rat s natalitetom od oko 7, da bi do vremena raspada Sovjetskog Saveza on također pao ispod stope zamjene. Poput Europljana, njezina stopa nataliteta je umjetno napuhana sve većim muslimanskim stanovništvom, legalnim ili ilegalnim, čak i u većim gradovima poput Moskve.
Svaka ukrajinska i ruska smrt predstavlja još jedan gubitak koji se demografski nikad neće nadomjestiti.
Zapadna Europa i Rusija imaju različite vizije za Ukrajinu i teritorije bivšeg Sovjetskog Saveza. Europa bi željela da se pridruže divnoj uniji koja se temelji na miru, toleranciji i uvozu milijuna muslimana kako bi nadomjestili sve miroljubive tolerantne Europljane. Putin bi ih želio uvesti u Veliku Rusiju koja će ujediniti islam i kršćanstvo.
Europljani tvrde da mogu imati tolerantno društvo izgrađeno oko demografskog rasta religije koja ubija nevjernike. Putin tvrdi da će novo kršćansko Rusko carstvo biti izgrađeno na viševjerskom savezu s religijom koja je stoljećima uništavala kršćanska carstva.
Putin tvrdi da “mi imamo istočno kršćanstvo i izvjesni teoretičari kažu da je ono puno bliže islamu nego katolicizmu”. Komunistička era ostavila je u Rusiji više “izvjesnih teoretičara” nego mrtvih pasa. Povjesničari bi mogli istaknuti da je islam uništio daleko više istočnokršćanskog nego katoličkog svijeta. Ali, baš kao i Europljani, Rusija bez djece okrenula se islamu kako bi dobila proletere i topovsko meso za održavanje svjetla i ratova.
Vladimir Putin voli glumiti branitelja kršćanstva. Branitelj kršćanstva ne bi slao muslimanske vojnike u invaziju na sukršćansku zemlju. Ali opet, Europljani se pretvaraju da su branitelji tolerancije, a svejedno su ispunili kontinent s religijom netolerancije.
Dakle, od Londona i Berlina do Moskve, postoji mnogo samoubilačkog licemjerja.
Putin tvrdi da je “Rusija izgrađena kao multinacionalna i multikonfesionalna zemlja”. Europska unija tvrdi istu stvar o svom gulašu nacija. Problem je u tome što će “multiji” naposljetku ustupiti mjesto samo jednom. Ili, točnije, jednom ummetu.
Njemačka prihvaća milijune muslimanskih migranata, a Putinova marioneta u Bjelorusiji uvozi na tisuće iračkih migranata i naređuje im da napadaju Poljsku. Izgleda kao da manijaci koji se natječu tko će najprije spaliti vlastitu civilizaciju ponavljaju Opsadu Beča.
Prije tri godine, glavni muftija Vijeća muftija Rusije rekao je na konferenciji održanoj u ruskom parlamentu na temu “Povijest islama u Rusiji: Razumijevanje s pogledom u budućnost” da će se muslimanska “populacija u desetljeće i pol povećati na 30 posto”.
S glavnim muftijom se složio Dimitrij Smirnov, predsjednik Patrijaršijskog povjerenstva za pitanja obitelji, zaštitu majčinstva i djetinjstva Ruske pravoslavne crkve. “Muslimani imaju više djece. Ne Tatari, nego bijelci. Čečeni imaju osmero djece, kao i Inguši. Rusija će nestati do 2050. godine. Ovdje će živjeti druge nacije: Čečeni, Inguši, Arapi.”
Na pitanje ima li nade, arhijerej je rekao da je “već prekasno”.
Onda je vrijeme za invaziju Ukrajine. A potom Europljani i Rusi mogu raspravljati o tome koji budući islamski blok, Velika Muslimanska Rusija ili Velika Muslimanska Europa, treba kontrolirati Ukrajinu.
Kakve god će žrtve donijeti aktualni rat, Rusi i Ukrajinci se sami ubijaju mnogo brže nego što ubijaju jedni druge, s više od 600.000 pobačaja godišnje u Rusiji i nešto ispod 75.000 u Ukrajini. Obje zemlje također imaju neke od najgorih stopa samoubojstva na svijetu.
Rusija ima treću najvišu stopu samoubojstva na svijetu, a Ukrajina sedmu najvišu stopu samoubojstava kod muškaraca. To nisu karakteristike ljudi koji vjeruju u budućnost.
U pozadini ovih suprotstavljenih kampanja propagande, potpune zasićenosti lažima, kriju se ove mračne stvarnosti očaja i smrti. Lažni nacionalizam je samo fasada teške stvarnosti da ukrajinski i ruski mladići umiru u besmislenom ratu čiji će jedini pobjednici biti migrantske horde koje se izlijevaju iz “Stanova” i azijskih i muslimanskih bliskoistočnih nacija kako bi ih zamijenile.
Kratkoročno gledano, europski i ruski lideri i oligarsi očekuju da će izvući neku privremenu korist iz ove najnovije epizode samrtnih muka naše civilizacije.
Dugoročno, oni nas sve osuđuju na propast.
Za što god se ove suprotstavljene strane navodno bore, Veliku Rusiju, demokraciju ili nacionalizam, jedino što zapravo rade jest ubrzavanje svog vlastitog poraza.
Kina i islamski ummet trebaju samo promatrati i naizmjenično bodriti obje strane.
Velik dio ruske zemlje, kao i one američke, već je iznajmljen Kini. Dok Putin juri za ukrajinskim teritorijem, sama Rusija je u vlasništvu Kine i kolonizirana muslimanskim migrantima. Rusko preuzimanje Krima potaknulo je kineska ulaganja u to područje. Koji god teritorij Putin uzme, on će naposljetku koristiti kineskim industrijama i njihovim ruskim posrednicima.
No, vjerojatno će se pronaći mjesto u odborima i za Huntera Bidena te Neila Busha.
Amerika je, poput Europe, Rusije i ostatka onoga što je svojedobno važilo za civilizirani svijet, postala duboko neozbiljna, nagužvana u eho komore društvenih medija, uzvikuje popularne hashtagove i odbija razmišljati u bilo kojem smislu dulje od svojih poremećaja deficita pažnje.
Uvijek postoje smetnje koje nam skraćuju vrijeme, kako bismo odagnali naše ogorčenje u stvari koje nisu važne i izbjegli razmišljati o doista velikim koje jesu. Ratovi su divna smetnja. Osobito ratovi koji nas ne uključuju i u kojima je naš jedini ulog hashtag i pozicija.
No, ako ne počnemo ozbiljno razmišljati o budućnosti, mi nećemo samo izgubiti, mi ćemo prestati postojati.
Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.
