Demokrati su prestravljeni. Zamislite da vaša politička budućnost ovisi o vašoj sposobnosti sprječavanja svog protivnika da se izrazi. Čini se da demokrati računaju upravo na to, budući da američka javnost polako gubi strpljenje zahvaljujući njihovim politikama i posljedičnoj inflaciji te poremećajima u lancu opskrbe. Alternativa bi značila obranu vlastitih neuspjeha, a čak ni oni, uz svu pomoć ljevičarskog medijskog kompleksa, nisu u stanju uglancati tu hrpu govana. To je ono čega se toliko boje u vezi onoga što predlaže Elon Musk.
Musk nije konzervativac i prilično je jasno da čak i ne govori isključivo o Sjedinjenim Državama (da, sloboda govora je problem u čitavom svijetu), ali ljevica ga svejedno ne podnosi. John Dean, prijestupnik iz Watergatea koji je postao miljenik ljevice nakon što je okrenuo leđa Richardu Nixonu, tweetao je: “Nisam siguran da me Twitter zanima ako je u vlasništvu Elona Muska.” Zašto? Nije rekao jer liberali nikad ne kažu. Ne moraju, ne pitaju ih.
Ljutiti patuljak i bivši ministar rada u Clintonovoj administraciji, Robert Reich, napisao je na Twitteru: “Pravi cilj Elona Muska nema nikakve veze sa slobodom drugih. Njegov cilj je sloboda baratanja ogromnom moći, a da ne mora biti odgovoran zakonima i propisima, dioničarima ili tržišnoj konkurenciji — zbog čega je čvrsto zapeo za posjedovanje Twittera.” Bobby je, otkako je napustio svoje mjesto u vladi i, naravno, postao stalni profesor na Sveučilištu Berkeley, u potpunosti prigrlio komunizam, stoga nimalo ne iznenađuje što svoje ciljeve projicira na nekoga tko zagovara one suprotne njima. To rade nacisti.
Ti ljudi su izbezumljeni, pokazujući svijetu ono što zapravo jesu. Kako se itko može toliko bojati da drugi ljudi slobodno govore? Evo nečega vrlo znakovitog: totalitarni režimi diljem svijeta koji neumorno rade na ušutkavanju neslaganja u svojim zemljama nisu toliko uznemireni zbog činjenice što Twitter usvaja program slobode govora koliko su to demokrati u Sjedinjenim Državama, uključujući i Kinu.
Musk kontrolira stotine satelita koji kruže oko globusa i koji svugdje omogućuju pristup internetu, dopuštajući, na primjer, ljudima Ukrajine da nastave komunicirati i objavljivati video snimke o ruskim zločinima NAKON što je fizička infrastruktura uništena. Zamislite to posvuda.
To je ono što bi svi trebali slaviti, ali progresivci ne vole slobodu govora. Čak je i ACLU, skupina koja je postala poznata boreći se za to pravo i protiv uplitanja vlade, odlučio javno odustati od borbe za govor koji ne odobravaju i više ne pokazuje interes za taj koncept. Ljevica je sad na strani Kine, Rusije i svakog drugog despotskog režima koji nastoji ograničiti komunikaciju svojih građana, samo što ona to čini u ime “suosjećanja” prema “marginaliziranim zajednicama” i različitim senzibilitetima ljudi, a ne otvorenog grabeža za moći onih stranih vlada koje se ne pretvaraju da to nije njihova motivacija.
Krajnji rezultat je isti — monopolistička kontrola nad onim što se može i što se ne može reći — uvijek služeći isključivo onima na vlasti.
U međuvremenu, demokrati su zauzeti optuživanjem svih zainteresiranih za nesputanu komunikaciju između ljudskih bića da su Hitleri. Nisam bio živ u Hitlerovo vrijeme, ali nisam pročitao niti jednu povijesnu knjigu u kojoj se naziva pobornikom slobode govora. Ako kojim slučajem takvo što postoji, možda bi nam demokrati mogli ukazati na to? U isto vrijeme, oni dijele pregršt istih “progresivnih” političkih ciljeva, kao što biste očekivali od skupine pod nazivom “Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka”.
Svi “pogrešni”, što znači svi pravi ljudi uznemireni su mogućnošću da Elon Musk kupi Twitter, a mnogi od njih prijete otkazom ako to učini. Kao zagovornik slobodnog tržišta, ja pozdravljam njihov odlazak. Kao osoba koja vjeruje u preokret kao najpošteniju igru, pozvao bih one koji su uznemireni do te mjere da se jednostavno ne mogu natjerati da ikad više tweetaju da naprave svoj vlastiti Twitter ako ne mogu podnijeti smjer postojećeg.
Usput, ništa od svega ovoga ne znači da će se dogovor uistinu ostvariti. Pritisak na Twitterov odbor da prekrši svoju fiducijarnu obvezu i zadrži platformu za ljevicu je ogroman, a ako mislite da ne postoje dužnosnici Bidenove administracije koji se ne skidaju s telefonskih linija kako bi to pokušali spriječiti, niste obraćali pozornost.
Koliko daleko će netko ići kako bi ušutkao svoje političke protivnike, a ne porazio ih u otvorenoj raspravi, govori vam sve što trebate znati o modernim demokratima. Konzervativci bi ljevici trebali dati megafone, jer vjerujemo da što ih normalniji ljudi čuju, to postaju odbojniji. Žele nas ušutkati jer se boje da što više ljudi čuje nas, to će ih se više pridružiti našim redovima. To je izbor između megafona i ušutkavanja. Ako ništa drugo, ovaj potez Elona Muska učinio je ovu razliku kristalno jasnom.
