Zamislite ovaj scenarij. Godina je 2015. Ruth Bader Ginsburg se zalaže za tjelesnu autonomiju žena. Daje intervju MSNBC-u u kojem kaže da svaka žena u Americi mora imati pravo na “siguran pobačaj” ako ga želi. Pro-life lobi se uvrijedi. Aktivisti se okupljaju ispred doma Ginsburg, mašu plakatima i uzvikuju slogane. Uzvikuju “Sramota!” dok se Ginsburg krije u svojoj kući. Naposljetku odlaze, ali jedan pro-life agitator osjeća se toliko napaljen anti-ginsburgovskim bijesom da odlučuje ubiti zlu sutkinju koja ubija bebe. Odlazi do njezine kuće naoružan plastičnim vezicama, biber sprejom, čekićem, ljepljivom trakom i pištoljem. Jedina stvar koja ga sprječava da izvrši svoje gnjusno djelo je prisutnost dvojice maršala u blizini rezidencije Ginsburg. Nadobudni ubojica odlazi, ogorčen što nije mogao zaklati sutkinju zbog njezinih političkih stavova.
Bila bi to globalna priča, zar ne? Našla bi se na naslovnicama ne samo u SAD-u, već i diljem Zapadnog svijeta. Došlo bi do intenzivnih osuda — i to s pravom — ovog prijetećeg pokušaja na život sutkinje samo zato što ima određene stavove o pobačaju. Kolumne mišljenja preplavile bi medije. Bile bi povučene izravne veze između pro-life okupljanja ispred doma Ginsburg i naknadnog pokušaja njezinog ubojstva. To samo pokazuje koliko je pro-life/fundamentalističko kršćansko/desničarsko društvo postalo opasno, govorili bi liberalni mediji. Opisali bi to kao “domaći terorizam” i pozvali na nove zakone za borbu protiv toga. Taj bi događaj, bez imalo sumnje, bio tretiran kao jedan od ključnih političkih događaja 2010-ih.
A opet, evo neobične stvari. Ovog se mjeseca dogodilo nešto vrlo slično ovom scenariju, a moguće je da neki od vas, osobito čitatelji izvan Amerike, nisu ni čuli za to. Ili su čuli u prolazu. Možda ste nešto vidjeli na 20. stranici svojih novina. Čak i u SAD-u vladala je “jeziva tišina” o ovoj nedavnoj ozbiljnoj prijetnji nasiljem prema sucu Vrhovnog suda. Sudac je muški, a ne žensko, a kao meta zavjere za ubojstvo našao se zbog svojih pro-life stavova, a ne bilo kakvog pro-choice stajališta. U pitanju je Brett Kavanaugh, bête noire budnih elita, čovjek čije je ime postalo sinonim muške privilegije i Trumpovske arogancije. Stoga možda nije važno što se mladić naoružan taktičkim nožem, pištoljem Glock 17 i drugim ubojitim priborom pojavio ispred njegove kuće s navodnom namjerom da okonča njegov život?
Taj mladić je Nicholas Roske. Ima 26 godina i dolazi iz Kalifornije. Dana 8. lipnja otputovao je do ulice u Marylandu u kojoj živi Brett Kavanaugh. To je bilo samo mjesec dana nakon što su domove Kavanaugha i drugih sudaca koji očito razmišljaju o ukidanju odluke Roe protiv Wadea opsjedali pro-choice prosvjednici. Roske se približavao Kavanaughovom domu, sa svojim različitim oružjem, kad je ugledao dva američka maršala kako izlaze iz automobila. Otišao je da bi se kasnije predao vlastima. Sad je optužen za pokušaj ubojstva. Prema izjavi agenta FBI-a, Roske je rekao da je otišao u Maryland “kako bi ubio određenog suca Vrhovnog suda Sjedinjenih Država”. Rekao je da se osjećao “uzrujano” zbog procurjelog nacrta mišljenja koje sugerira da bi sud mogao poništiti Roea. U uvrnutoj ironiji, također je bio uzrujan zbog mogućnosti da Kavanaugh olabavi zakonodavstvo o kontroli oružja — pa je navodno želio upotrijebiti vlastiti Glock 17 kako bi gada naučio lekciju. Vrijedno je napomenuti da Kavanaugh ima dvije kćeri tinejdžerske dobi.
Gdje je bilo rasprave o tome? Da, bilo je izvješća u vijestima, osobito u SAD-u, i malo u Velikoj Britaniji. Ali gdje su analize, tsunami kolumni, bijes i zabrinutost društvenih medija? Ono što bi nedvojbeno uslijedilo nakon navodnog pokušaja ubojstva da je meta bila RBG ili Hillary Clinton ili bilo tko drugi za koga su liberalni mediji procijenili da se nalazi na pravoj strani povijesti? “Jeziva tišina” čak i na stranicama analiza u glavnim američkim medijima navela je jednog promatrača da se zapita: “Ako netko pokuša ubiti suca Vrhovnog suda, ali korporativni mediji jedva pokriju tu vijest, je li se to zapravo dogodilo?” The Hill je primijetio da je “većina velikih medijskih kuća izvijestila o uhićenju [Roskea]”, ali je “izvješćivanje naposljetku odbačeno”. Što je nevjerojatno čudno, zar ne? Razmislite o ovome u britanskom kontekstu. Čovjek s pištoljem, nožem i čekićem odlazi do kuće jednog od sudaca Vrhovnog suda koji su 2019. godine kontroverzno presudili da je raspuštanje parlamenta Borisa Johnsona bilo ilegalno. Mislite li da bi izvješćivanje bilo “odbačeno”. Teško. Još uvijek bismo govorili o tome. Bila bi to velika debata našeg vremena. “Obuzdajte svoju retoriku ili ćemo ponovno imati pokušaj ubojstva suca…” A s druge strane, navodni je pokušaj ubojstva suca zbog njegovih moralnih stavova o pobačaju prouzročio samo sitne političke talase u Velikoj Britaniji i SAD-u.
Ne bismo se trebali čuditi. Kad je riječ o političkom nasilju, uvijek postoji nevjerojatan dvostruki standard. I tako, kad je demokratska kongresnica Gabby Giffords bila meta masovne pucnjave u Tucsonu 2011. godine, armije komentatora okrivili su za to Sarah Palin i druge desničare koji su sudjelovali u žustroj političkoj retorici. A opet, kad je pristaša Bernieja Sandersa otvorio vatru na humanitarnoj bejzbol utakmici u Virginiji 2017. godine, ranivši između ostalih republikanskog kongresmena Stevea Scalisea, bilo je vrlo malo takvih komentara. Također postoji i identitarijansko licemjerje. Činovi masovnog nasilja koje počine bijeli, krajnje desni raspirivači mržnje ostat će godinama u savjesti medija. No, činovi mržnje koje su počinili pripadnici navodno potlačenih manjina — poput masakra na božićnoj povorci u Waukeshi prošle godine ili brojnih djela antisemitskog i antiazijskog nasilja koje posljednjih godina počinjavaju Afroamerikanci — umanjuju se i brzo zaboravljaju. Sve je u političkom korištenju nasilja. Ako čin nasilja služi narativama budne elite o hijerarhijama ugnjetavanja, pošasti bjeline i opasnostima desničarske retorike, bit će razglašen na sve strane. Ako ne, neće biti. Sam čin (i njegove žrtve) važni su samo u onoj mjeri u kojoj se mogu iskoristiti za jačanje moralne dominacije novih elita.
To je pravi razlog zašto je navodni pokušaj ubojstva Kavanaugha nestao s medijskog i političkog radara — jer nije koristan. Naprotiv, to je problematičan događaj s obzirom na to da prijeti zakomplicirati pojednostavljene narative koje podupiru konsenzus elite. Naročito je neugodno što se ovaj incident dogodio uoči saslušanja “6. siječnja”, koja su se pretvorila u visoko politizirano inscenirano suđenje Trumpovskoj retorici i kako riječi navodno mogu uzrokovati nasilje. Dakle, čije su riječi “uzrokovale” navodni čin pokušaja ubojstva suca Kavanaugha? Ako se za Trumpove nejasne izjave 6. siječnja 2021. godine može reći da su izazvale nerede, može li se blaćenje Kavanaugha od strane pro-Roe komentarijata i prosvjednika više srednje klase smatrati pokretačem Roskeovog navodnog pokušaja ubojstva? Ako je izjava Trumpa da voli prosvjednike koji mu pružaju podršku bio razlog napada na Capitol, je li komentar Chucka Schumera o Kavanaughu po pitanju pobačaja 2020. godine — “Pustili ste vihor i sad ćete platiti cijenu” — razlog pokušaja ubojstva Kavanaugha?
Po mom mišljenju, ne. Govor osobe nikad nije kriv za nešto što netko slobodno odluči učiniti. No, upečatljivo je što obalne elite nikad ne traže od svojih retorika ono što traže od Trumpove i drugih ljudi. To je previše neprijatno, vidite. To otvara mogućnost da, ako riječi nanose štetu — ideja s kojom imam ogromnih problema — onda bi bijesna budna retorika mogla jednako biti nagovještaj nasilja kao što je to navodno bilo Trumpovo tweetanje. I tako se navodni pokušaj ubojstva Bretta Kavanaugha mora umanjiti. Pokušaj atentata na pro-life suca nakon obijesnog demoniziranja istog u liberalnim medijima mora se zaboraviti. Mora se “odbaciti”. Nemate što vidjeti ovdje. Nastavite dalje. Razgovarajte o “6. siječnju”. Razgovarajte o bilo čemu drugom samo ne o ovome.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
