Ako ste ovo pratili, vjerojatno ste primijetili duboku promjenu u načinu na koji Demokratska stranka govori o pitanju pobačaja. Davno je nestalo empatije ili prostora za kompromis. Dakle, od samog početka ove rasprave prije 50 godina, čak su i najgorljiviji pro-liferi priznavali tjeskobu mladih žena koje su trudne, a to ne žele biti, koje su bile usamljene i osjećale se zarobljene djetetom koje raste u njima. To je bio razlog zašto su pro-life institucije izgradile krizne centre za trudnoću i, da budemo pošteni, čak su i najposvećeniji zagovornici izbora priznavali inherentnu tugu pobačaja koji je, u najmanju ruku, kraj potencijalnog života.
“Na pobačaj ne gledam kao na izbor”, govorio je Joe Biden još 2006. godine. “Mislim da je to uvijek tragedija.” I naravno, to je uvijek tragedija, čak i ako mislite da bi to trebalo biti legalno, a svojedobno su demokrati to otvoreno naglas govorili. Zapravo, 1997. godine, kao savjetnica Bijele kuće, sadašnja sutkinja Vrhovnog suda Elena Kagan poticala je svog šefa, Billa Clintona, da potpiše zabranu pobačaja djelomičnim rođenjem. Elena Kagan je oduvijek bila za izbor, ali okončanje života djeteta tjedan dana prije njegova rođenja bilo je ipak previše, čak i za nju. I naravno, što se njega tiče, Bill Clinton je uvijek govorio o pobačaju samo kao o krajnjoj nuždi. On ga je čuveno opisao kao nešto što bi trebalo biti “sigurno, legalno i rijetko”.
To više nikad ne čujete na ljevici. Zapravo, mnogi se na ljevici sada ponašaju kao da je pobačaj sam po sebi pozitivno dobro, uzbuđeni činjenicom da se dijete koji bi se rodilo nije rodilo. Razmislite o tome na trenutak — slavljenje neuspjeha djeteta da dođe na svijet. Što to govori o tome kako se osjećate prema djeci ili ljudima? Zapravo, neki se ponašaju kao da je pobačaj poželjniji od imanja djece.
Kako to znamo? Pa nitko na ljevici ne potiče žene da se hvale što imaju djecu. Imati više od dvoje djece se, zapravo, smatra čudnim i posramljujućim, nešto što rade samo mormoni i ljudi koji žive u getu. Ali pobačaj, to je nešto o čemu možete pričati svojim prijateljima. Čak postoji i kampanja uzvikanja svog pobačaja, dobro financirana, koja uključuje i živahne majice koje se hvale kako ste prekinuli trudnoću. Što nam to govori? Ništa dobro. Tijekom vikenda mogli ste vidjeti mnogo ljudi koji su ponosno uzvikivali o svojim pobačajima na pro-choice neredima diljem zemlje. Evo kako su izgledali Washington D.C. i Los Angeles.
Što je to? Histerija nam nešto sugerira. To nije napad na tjelesnu autonomiju nakon završetka Roe protiv Wadea. To su isti oni ljudi koji su zahtijevali mandate cijepljenja, ali to se dogodilo u čitavoj zemlji. U Arizoni su tisuće ljudi pokušale upasti u zgradu državnog Capitola. U petak navečer, srušili su sigurnosnu ogradu oko zgrade. Lupali su po staklenim vratima i prozorima Senata u kojem je zasjedalo zakonodavno tijelo. Policija je morala ispaliti suzavac s prozora kako bi zaštitila političare unutra. Evo kako je u petak izgledao glavni grad države Arizone.
Nama izgleda kao pobuna, ali u petak nije bilo uhićenja u državnom Capitolu Arizone kad je i snimljena ta snimka. Neće biti istrage FBI-a. Demokrati koji su 6. siječanj nazvali rasističkom pobunom ovog vikenda nisu rekli ništa o nasilnoj opsadi državnog Capitola Arizone. Jeste li to očekivali od njih? Ne, naravno da ne i oni su je zapravo opravdavali.
ZAST. PRAMILA JAYAPAL: Budimo jasni. Imamo mnogih problema s Vrhovnim sudom i legitimitetom.
ELIZABETH WARREN: Ovaj sud izgubio je legitimitet. Spalili su koji god su legitimitet još imali.
AOC: Ovo je kriza legitimiteta.
JOHN AVLON, CNN: I to ugrožava dugoročni legitimitet suda.
CHRIS HAYES, MSNBC: Sud će se suočiti s jednom od najvećih prijetnji percipiranom legitimitetu u svojoj povijesti.
ZAST. SARA JACOBS: Vrhovni sud izgubio je legitimitet kod američkog naroda.
LAWRENCE O’DONNELL, MSNBC: Kriza samog legitimiteta Vrhovnog suda Sjedinjenih Država ispunjava me tugom.
Pa, morate im odati priznanje što svi čitaju iz iste knjige kao i obično. Rado bismo dobili šifru konferencije za jutarnji poziv gdje su to postavili, ali budući da je sud uradio nešto što im se ne sviđa, ne govore nam da je treća grana vlasti “nelegitimna”. Vrhovni sud je nelegitiman jer je dopustio glasačima da odluče što žele učiniti s pobačajem.
Neki bi tu demokraciju nazvali sustavom u kojem građani sami biraju svoj oblik vlasti. Oni nam govore da je to nelegitimno. U nedjelju, neizabrana guvernerka New Yorka, Kathy Hochuk, objasnila je da su bez devet članova Vrhovnog suda koji diktiraju zakon za stotine milijuna Amerikanaca, žene temeljno potlačene.
GUV. NEW YORKA KATHY HOCHUL: Jer ćemo dobiti poplavu ljudi. Ja sam ovo proglasila sigurnim utočištem. Ovo je mjesto gdje imamo Kip Slobode koji dočekuje ljude koji su potlačeni, žene koje ne mogu dobiti svoje temeljno pravo da kontroliraju svoje tijelo ili imaju pobačaj. One su potlačene. One su dobrodošle ovdje u državu New York.
Mogli bismo nastaviti dalje i puštati vam apsurdne izjave za apsurdnom izjavom, ali što zapravo vidimo ovdje? To nije samo napad, eksplicitan napad na legitimitet treće grane vlasti, sud. To nije samo napad na pravo ljudi da upravljaju sami sobom. To je nešto mnogo veće od toga. Ono što vidite je koordinirani napad na obitelj i na djecu.
Ljudi na ovim prosvjedima su ljuti na ideju da se rađaju djeca. Pogledajte što se tamo događa. To je teško pretjerana izjava. Ova fotografija na vašem ekranu je od ovog vikenda. Snimljena je ispred Vrhovnog suda. Pokazuje majku koja ponižava svoju djecu u javnosti, implicirajući da su joj ona teret jer još uvijek žive. Ovakve smo stvari vidjeli posvuda na prosvjedima za pobačaj, a često i pred očima djece. Ovo je, na primjer, bila scena u Dallasu ovog vikenda. Pogledajte.
Dakle, što je to točno? Zašto pomisao imanja djece toliko ljuti ove ljude? Odakle dolazi takav stav? Pa, kao što se ispostavilo, taj stav dolazi s istog mjesta s kojeg Demokratska stranka sada dobiva sve stavove, izravno iz korporativne Amerike. Korporativna Amerika vas želi bez djece i to predstavlja veliku promjenu. Prije 100 godina, velike kompanije gradile su stambene prostore za obitelji svojih zaposlenika, a zatim i škole i knjižnice za njihovo obrazovanje. To je bila humana star, a u to vrijeme se također činilo da ima i dobrog poslovnog smisla. Ako ste htjeli radnike na koje možete računati, morali ste se brinuti o njima i njihovom potomstvu. No, s vremenom je taj aranžman postao skup.
Zaposlenici s obiteljima zahtijevali su veće plaće kako bi uzdržavali svoju djecu, a u mnogim su slučajevima osnivali sindikate kako bi dobili te povišice. Dakle, troškovi rada su porasli. Stoga je, kao odgovor na to, korporativna Amerika razvila novi model: zaposliti neudane žene. U mnogim velikim kompanijama, uključujući i tradicionalno muški bankarski sektor, mlade žene danas čine većinu zaposlenika i možete vidjeti zašto to čine. One naporno rade, pouzdane su. One su sklone biti lojalne kompanijama u kojima rade. Jedina mana zapošljavanja mladih žena jest to što mogu zatrudnjeti.
Ako vodite odjel ljudskih resursa u Citibanku, to je posljednja stvar koju želite vidjeti. Djeca poskupljuju vaš plan zdravstvene zaštite. Ono još gore, ona su sklona natjecati se s pažnjom zaposlenika. Većini novopečenih mama odgovaranje na e-poruke nakon posla čini se manje važnim od pospremanja vlastite djece u krevet.
To je ogroman problem za velike kompanije, pa stoga imaju svaki poticaj spriječiti svoje radnice od imanja djece. To, naravno, ne možete reći naglas. Bilo bi previše očito. Dajte nam najbolje godine vašeg života i u zamjenu ćemo vam platiti onoliko koliko je zapravo egzistencijalna plaća u bilo kojem precijenjenom urbanom paklu u kojem smo smješteni, a nakon toga ćemo vam uzeti jedinu stvar koja bi vašem postojanju mogla dati smisao i radost u srednjim godinama, a to je imanje djece. To je dogovor koji nudimo. To je dogovor koji oni nude, ali ne mogu to reći. Zvučalo bi kao ono što zapravo jest, a to je eksploatacija, i to ništa bolja od onoga što su tvornice pamuka nekoć radile 14-godišnjim djevojčicama.
Dakle, umjesto da to kaže, što je istina, korporativna Amerika koristi jezik društvenog pokreta koji je stvorila, feminizma, kako bi zavrtjela čitavi aranžman kao nekakvu vrstu progresivnog pokreta oslobođenja. “Borite se protiv patrijarhata. Pobacite. To nema nikakve veze sa smanjenje troškova rada, obećavamo.” Ali naravno, to itekako ima veze sa smanjenjem njihovih troškova rada. Diljem zemlje raznose tu poruku: pobačaj kao oslobođenje. Mnoge od najvećih američkih kompanija sad plaćaju zaposlenicama da imaju pobačaje, kako bi prekinule svoje trudnoće.
One uključuju Microsoft i Apple, Facebook, Yelp, Netflix, Comcast, Goldman Sachs, Citibank, JP Morgan, Nike, Starbucks, itd. Dick’s Sporting Goods svojim zaposlenicama nudi do 4.000 dolara ako pobace. Nudi li kompanija isti iznos zaposlenicama ako žele imati djecu? Pa, urednici Breitbarta su se upravo to pitali. Postavili su pitanje Dick’s Sporting Goods, ali kompanija se nije udostojila čak ni odgovoriti, a to vam govori koji je odgovor.
Ono što je ovdje nevjerojatno jest da je toliko mnogo Amerikanaca, koji bi trebali znati bolje, nasjelo na to pa je neki računovođa u bezdušnoj, javno trgovanoj korporaciji zaključio da dronovi bez privatnih života čine jeftinije radnike. To se i dogodilo, ali umjesto da se to dovodi u pitanje ili se odupire tome, vaš će prosječni fakultetski slušatelj NPR-a klimati glavom u znak odobravanja, a onda postati potpuno histeričan kad netko sugerira da možda postoji drugi način života, da je barem teoretski moguće da bi podizanje vlastitog djeteta moglo biti korisnije kao životni izbor od putovanja u sirotinjsku četvrt u javnom prijevozu kako biste se probili do srednjeg menadžmenta u Deutsche Bank, ali sama pomisao na to, odbijanje Deutsche Bank kako biste unijeli novi život na svijet dovodi te ljude u pomamu bijesa.
Odabrati obitelj umjesto služenja globalnom kapitalizmu? To je odvratno, zašutite. Novinar Drew Hernandez naletio je na ovakve ljude tijekom vikenda. Evo kako je to prošlo.
PROSVJEDNIK: Beba nije živa sve dok prvi put ne udahne.
PROSVJEDNICI: Je*eš Vrhovni sud! Je*eš Vrhovni sud! Je*eš Vrhovni sud!
ČOVJEK: Ne, nemojmo je*eno razgovarati, ti bezvrijedni komadiću go*na.
DREW HERNANDEZ, TURNING POINT USA: Pretpostavljam da je pandemija gotova? Što nije u redu gospodine, volite ubijati bebe? Volite li ubijati bebe?
ČOVJEK: Da, ja je*eno ubijam bebe.
