Činilo se turobno prikladnim da je JK Rowling bila izložena još jednoj prijetnji smrću nakon mučnog napada na Salmana Rushdieja. Jer Rowling je Rushdie za budni set. Sa svojim rodno kritičkim stavovima, ona se gadi propovjednicima ispravne misli jednako kao što se Rushdie gadi iranskim klericima. Za budne ajatolahe trans pokreta i njihove glasne saveznike u medijima, Rowling je bogohulnica, izgovaračica profanosti, apostat političke korektnosti. Oni joj prijete smrću, kao što su islamisti prijetili Rushdieju. Oni pale njezine knjige, kao što je to rulja činila sa Sotonskim stihovima. Oni sanjare da je ušutkaju, kao što je Iran sanjario da ušutka Rushdieja. Nisu samo regresivne vjerske starješine ti koji izdaju fetve protiv disidentskih pisaca ovih dana.
“Ne brini, ti si sljedeća”, tweetao je muškarac Rowling kad je izrazila svoje užasnutost zbog napada na Rushdieja. U ovom slučaju, čini se da je podli zastrašivač gđe Rowling netko s islamističkim sklonostima. Obično su ljudi koji Rowling prijete smrću — ili napadom, ili silovanjem — sljedbenici transrodnog kulta, a ne kulta radikalnog islama. U srpnju je tviteraš s trans zastavom u svojoj biografiji objavio adresu Rowling uz sliku priručnika za izradu bombe. Drugi je izrazio želju da “ubije TERFe” (radikalne feministice koje isključuju trans osobe — op. a.) i rekao Rowling: “Nadam se da staneš u mrtvačka kola, k*čko.” Društvene mreže preplavljene su poremećenim fantazijama o nasilnoj smrti Rowling. Vidjeti da netko kaže Rowling “K*jo, ubit ću te” postalo je šokantno normalno u 2020-ima. Vjerojatno jednako normalno kao što je bilo čuti tvrdolinijaške muslimane kako govore “Rushdie mora umrijeti” dok su onomad ćaskali nakon molitve u Teheranu.
Ne prijete svi mučitelji Rowling smrću. Neki preferiraju seksualni napad. “Popuši mi ku*ac”, viču histerični ženomrsci. Drugi preferiraju “Popuši moj djevojački ku*ac”, odražavajući budno uvjerenje da penisi mogu biti ženski, vjersko uvjerenje jednako ćaknuto kao ona koja ćete uobičajeno čuti od ekstremističkih mrzitelja Rushdieja. TikTok palitelji knjiga Rowling inzistiraju na tome da se njezin književni utjecaj obezvrijedi u svjetlu njezinog “mrskog lobiranja” o trans pitanjima. Ovo tiransko gledište nimalo se ne razlikuje od ljutih povika rulje koja se u siječnju 1989. godine okupila u Bradfordu kako bi spalila Sotonske stihove. Kreativna sloboda može ići k vragu, rekli su, ako ona uključuje “bogohuljenje protiv islama“. Mladi, “budi ljubazan”, TikTokeri koji mašu Pride zastavama vjerojatno misle o sebi kao o potpunoj suprotnosti strogim religioznim ljudima koji su palili Rushdiejev roman, ali njihovi instinkti su isti — upotrijebiti vatru kako bi pokušali pročistiti svijet od piščeve nesavjesne, nesvete prisutnosti.
Najupečatljivija zajednička točka između budne fetve protiv Rowling i vjerske fetve protiv Rushdieja je kukavička šutnja dijelova liberalne elite. Sa zabrinutošću se osvrćemo na neuspjeh nekih književnih i političkih figura da stanu na Rushdiejevu stranu protiv naputka iz 7. stoljeća Ajatolaha Homeinija da i njega i izdavače njegove knjige treba ubiti “bez odgode”. A opet, zurenje u cipele također je bio odgovor mnogih dežurnih moralista na neprestane prijetnje usmjerene prema Rowling. Neki iz establišmenta su se čak urotili s njezinim progoniteljima. Privatna škola je uklonila njezino ime s jedne od svojih kuća. Njezino ime je umanjeno u traileru najnovijeg filma Čudesne zvijeri. Mnogi pisci nisu ni pisnuli dok je jedan od njih bio izložen svakodnevnom odvratnom zlostavljanju. Poput onih koji su sramotno vrtjeli svojim palčevima nakon Rushdiejeve fetve, ljudi koji se prave da ne primjećuju da je regresivna, nasiljem obojena rulja pretvorila Rowling u vraga koji mora biti uništen, vođeni su kukavnom nadom da, ako ostanu šutjeti, rulja možda neće doći po njih. Samoodržanje ispred solidarnosti; narcizam ispred slobode.
Od Rushdieja do Rowling, od vjerskih prijetnji smrću do budnih prijetnji smrću — trebalo bi biti jasno da prljavi nalog za smrt koju je prije 33 godine izdao Iran nije toliko stran, toliko egzotičan, kao što bismo to mogli pomisliti. Ovim ne želim umanjiti specifičnu prirodu radikalnog islama ili ozbiljnost prijetnje koju predstavlja životu, tijelu i slobodi. Fetva izdana protiv Rushdieja bio je edikt koji je izdala država s transnacionalnim posljedicama, dok je fetva protiv Rowling neformalna, više društveno-medijski fenomen, iako naravno s implikacijama u stvarnom svijetu. Brojni ljudi su umrli zbog Rushdiejeve fetve, a tisuće njih stradali su posljednjih godina kao rezultat radikalnog islamističkog žara, dok budnost ima tendenciju samo smanjiti slobodu, umjesto životnih vjekova. A opet, činjenica da se budna rulja navodnih pravednika može posvetiti mučenju pisca zbog pogrešnog mišljenja na način koji se ne razlikuje od načina na koji su bijesne rulje pozivale na kažnjavanje Rushdieja, trebala bi nas potaknuti na razmišljanje. Zahtijeva da razmislimo o tome u kojem pravcu ide društvo i što se dogodilo sa slobodom.
Ono što povezuje stari mobing Rushdieja i novi mobing Rowling je nasilje narcizma, tiranije samosažaljenja. Krhka taština onih muslimanskih prosvjednika iz prošlosti koji su bjesnili protiv Rushdiejevog romana danas nalazi novi izražaj u psihičkoj aroganciji trans aktivista i drugih identitarijanaca koji zahtijevaju gušenje svake riječi ili ideje koja je u suprotnosti s njihovim vlastitim pažljivo kultiviranim identitetom i sustavom vjerovanja. “Pogrešno im oslovite rod” i vi ste govorni kriminalac. Izjavite da “žene nemaju penise” i vi ste bogohulnik. Vi ih povrjeđujete svojim riječima. Vi ih možda čak i “brišete”. Dovođenje u pitanje bilo kojeg aspekta transrodnog kulta je za 2022. godinu ono što je dovođenje u pitanje istinitosti Kurana bilo za 1989. godinu. U oba slučaja, osjećaj povrijeđenosti ljudi nakon što čuju ili pročitaju kontradiktornu ideju smatra se previsokom cijenom za slobodu govora. I tako su Sotonski stihovi morali biti spaljeni kako bi zaštitili krhku čast onih muslimana koji su se osjećali uvrijeđenima, a Rowling se mora ušutkati kako bi se očuvali činjenično šturi, ekscentrični identiteti muškaraca koji fantaziraju da su žene.
Sloboda mišljenja i govora žrtvuje se na oltaru identitarizma. To je oduvijek bila jedna od najupečatljivijih stvari vezanih uz Rushdiejevu fetvu: nju je možda izdao vjerski tiranin iz starog svijeta, ali na Zapadu je filtrirana kroz politiku identiteta. Zapravo je odzvanjala, zastrašujuće dobro, s razvojem u Zapadnim društvima, gdje smo također prihvatili da je pogrešno “vrijeđati” islam. Samo što smo mi to nazvali “islamofobijom”, a ne bogohuljenjem. I pozivali da bogohulnici izgube svoj posao ili pravo govora na sveučilišnim kampusima, a ne njihove živote. Uz pomoć identitarizma, Istočna fetva postala je Zapadna ideologija, s osjetljivostima uvrijeđenih muslimana koje su dobile prednost nad slobodom ljudi da govore, kritiziraju i ismijavaju. Nesveti brak između ideje starog svijeta o bogohuljenju i nove ideologije identiteta postao je jasan tijekom prosvjeda protiv filma Gospa od neba početkom godine. Prosvjednici su rekli da brane “osjećaje i sentimente” muslimana. To je bila verzija “sigurnog prostora” islamističke netolerancije, buđenje ekstremističkog stava da se svaka kritika Muhameda mora slomiti. Na post-fetva Zapadu, islamizam je preoblikovan — i ohrabren — politikom identiteta.
Završili smo u svijetu u kojem se sloboda ograničava kako bi se umirile emocije. Gdje viktimizacija postaje oružje za ušutkavanje navodno transgresivnih misli. To je tiranija krhkosti, gdje egzistencijalna ranjivost koja se potiče kod ljudi kad se bilo koji aspekt njihovog dragocjenog identiteta dovede u pitanje, postaje odlučujući čimbenik u onome što mi ostali smijemo reći i misliti. To ima užasan učinak implicitnog sankcioniranja nasilja, ili barem sanjarenja o nasilju. Uostalom, ako kritičko razmišljanje prijeti da će izbrisati vas i vaš identitet, ne biste li trebali upotrijebiti sva moguća sredstva za slamanje tog kritičkog razmišljanja? Ideologija fetve je posvuda. Ona informira svakodnevni život. Ona je edikt sigurnog prostora generacije Z koliko i tvrdolinijaške džamije. Vrijeme je da više nas zauzme stav protiv toga i brani slobodu mišljenja za sve — Rushdieja, Rowling, sve.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
