“Spolovi i zvanja koja se odnos na njihe nisu međusobno zamjenjivi”, napisao je pokojni katolički svećenik Vincent P. Miceli u svojoj knjizi iz 1981. godine Antikrist: Konačna borba protiv Spasitelja. Micelijeva analiza muškarca i žene te njihovih ključnih uloga u obitelji, koju je nedavno ponovno objavio Sophia Institute Press, i danas je jednako relevantna kao i njegovi prethodno razmotreni uvidi u sekularizam i vođu ljevičarskog kulta Jima Jonesa.
Miceli je primijetio da “spol nije slučajna karakteristika muškarca i žene. Ljudska osoba bez spola je čudovišna apstrakcija. Spol podrazumijeva sam identitet svake osobe; spol ponire do najdublje misterije svake osobe.” S obzirom na različitost muškarca i žene, svaka je “osoba pozvana služiti Bogu i bližnjima, rado prihvaćajući spol kojim je obdarena, kao i poziv koji je vezan uz taj spol”.
Miceli je temeljito razotkrio šupljinu feminističke ideologije, koja je definirala jednakost između spolova u muškim terminima. Napisao je:
Doista, pod krinkom napredovanja žena prema jednakosti s muškarcima, ovo lažno načelo čini konačni pokušaj potpunog podvrgavanja žena tiraniji čisto muških kriterija. Žene se ne mogu učiniti “imitatorima” muškaraca bez da ih se ne degradira neprirodnim oduzimanjem njihove ženstvenosti. Lažna muškost ne poštuje niti ne oslobađa žene. Žena je poštovana i oslobođena kad je istinski prihvaćena kao cjelovita žena sa svim karakterističnim čarima ženstvenosti. Jer žena pridonosi ljudskom društvu onim čime jedino ona besprijekornom vještinom može doprinijeti — majčinstvom, njegovanjem i odgajanjem ljudske obitelji s nježnošću i ljubavi.
Majčinstvo je za Micelija bilo jednako važno kao i svaka karijera. Kao što je primijetio:
majčinstvo je možda najvažnija društvena aktivnost za uspostavljanje razuma i svetosti u obitelji i društvu. To je punovremeni, zahtjevan poziv koji zahtijeva postojani duh blagosti, ustrajnu predanost, čvrstoću i neograničenu sposobnost davanja sebe u samopožrtvovnosti i potpunoj ljubavi.
Miceli je ispravno primijetio da, za razliku od bračnog poretka, raspad obitelji nanosi ogromnu štetu društvu:
Sotona, njegovi demoni i njihovi ljudski sljedbenici znaju da sudbina čovječanstva ovisi o duhovnoj trajnosti obiteljskih odnosa. Ako netko razbije atom, najmanju jedinicu materije, uslijed oslobađanja eksplozivnih sila dolazi do goleme fizičke katastrofe. A ako netko razbije obitelj, najmanju jedinicu društva, uslijed oslobođenih eksplozivnih strasti dolazi do goleme društvene katastrofe.
Miceli je već 1981. godine bio zabrinut zbog dominacije onoga što bi drugi opisali kao “sekularno stanje” državnog libertinizma. “Promiskuitetne kulture brzo trunu iznutra; mnoga su velika carstva pala zbog njihovih neobuzdanih seksualnih običaja. To se danas događa čitavom kršćanskom Zapadu”, napisao je. Naročito je istaknuo “zloslutnu činjenica da gay pokret redefinira svoj način života kao puku varijantu normalne seksualnosti koja je utkana u tkivo društva”. Ove “abnormalne ljudske aktivnosti… ukazuju na moralni pad koji potkopava obitelj i društvo”.
Od objavljivanja Micelijeve knjige nisu se pojavili nikakvi dokazi koji bi opovrgnuli njegovu tvrdnju da je homoseksualnost u velikoj mjeri posljedica pojedinčeve okoline u djetinjstvu, a ne bilo kojeg urođenog “gay” gena. “Uzrok ovih izopačenih aktivnosti nedvosmisleno se nalazi u iskustvima iz djetinjstva unutar obitelji”, napisao je. “Porast ovog oblika psihopatije izravno je povezan s pogrešnim psihičkim razvojem djeteta unutar poremećene obitelji.”
U doba “transrodnog” ludila i naizgled nezaustavljivog juriša LGBT ponosa, Miceli može zvučati poput mrtvog bijelog muškarca davno prošlih vremena. Međutim, koliko god se činio uznemirujućim za moderne budne osjećaje, njegove riječi zadržavaju prodornu logiku koju su događaji od Micelijevog vremena samo potvrdili.
