Zamislite da postoji politički pokret koji je toliko moćan i toliko netolerantan da bi vas mogla posjetiti policija jer ga ismijavate. Pokret toliko dominantan da se skrnavljenje njegovih simbola počelo tretirati poput nekakve vrste bogohuljenja. Pokret kojem su se elite toliko ulizivale da je svaki grad ili selo koje mu se odbilo pokloniti — mahati njegovom zastavom i uzvikivati njegove slogane — riskiralo da bude otpisano kao nesigurno i u suštini nečisto. Pokret toliko ukorijenjen u vladajuću klasu da je svako krilo establišmenta, od političke garniture do financijske elite, bilo dužno isticati njegova obilježja.
Pa, takav pokret postoji, upravo ovdje u Britaniji 21. stoljeća. I to nije torizam ili “brexshit” ili bilo koja druga ideologija za koju nam liberalne elite konstantno govore da ih se trebamo plašiti. To je Ponos (Pride).
Mi živimo pod tiranijom Ponosa. Njegova išarana zastava duginih boja dominira svim važnijim autocestama tijekom Mjeseca ponosa. London je u lipnju izgledao kao grad pod okupacijom, sa širokim bulevarima poput Regent Streeta ukrašenim ovim ružnim novim standardom. Desetine njih vijorile su se dokle god je pogled sezao, u savršenoj i zlokobnoj militarističkoj formaciji. Kapitalistička klasa također se ogrnula zastavom Ponosa. Banke su je stavile na svoje prozore, osoblje Morgan Stanleyja marširalo je iza nje na ulici. Čak i naoružano krilo države sad dolazi u bojama Ponosa. Policijski automobili prefarbani su u nijanse ove ideološke duge. Najviši časnici nosili su oznake i uzice s temom Ponosa. Ogromno sjedište Ministarstva obrane u Londonu osvijetljeno je bojama Ponosa. Kraljevske zračne snage čak su preletjele povorku Ponosa u Londonu prošle godine, s 10 borbenih zrakoplova koji su ispumpavali contrailse duginih boja uz urlikanje i klicanje gomile ispod. Koliko dugo prije nego počnu bacati bombe oslikane duginim bojama u svojim misijama u inozemstvu?
I jao svakome tko odbija mahati zastavom Ponosa ili je — što je grijeh nad grijesima — oskvrne na bilo koji način. Župno vijeće Ockbrooka i Borrowasha u Derbyshireu proglašeno je grješnom zabiti kad je prošle godine odbilo istaknuti zastavu. “Bijes nakon što je vijeće Derbyshirea odbacilo zastavu Ponosa…”, izvijestio je užasnuti BBC. Što se tiče skrnavljenja Ponosa i njegovih svetih simbola — to je sad toliko ozbiljno da može postati stvar policije. Prije nekoliko tjedana, jednog su muškarca u Hampshireu posjetili policajci i stavili mu lisice zbog bogohuljenja retweetanja memea koji prikazuje četiri zastave Ponosa raspoređene na način da izgledaju poput svastike. Doslovna govorna policija koja mu je pokucala na vrata, optužila ga je za “izazivanje tjeskobe”.
Skrnavljenje Ponosa je za 21. stoljeće ono što je za 14. stoljeće bilo skrnavljenje Isusovog lika. Moderni liberali nadimaju se kao superiorni u odnosu na male religiozne ljude, dok su s druge strane daleko neprijateljskije nastrojeni prema činovima ikonoklazma. Većina kršćana umorno uzdahne kad vide da se njihovim vjerovanjima ili njihovoj knjizi rugaju oni budni (koji, naravno, nikad ne bi rekli niti jednu ružnu riječ o islamu). Sekularni pravednici su oni koji prvi započinju kad se ukaljaju njihovi sveti simboli.
Ili čak samo odbiju. Sjećate li se bure početkom godine kad je Idrissa Gueye, nogometaš rođen u Senegalu koji igra za Paris Saint-Germain, izostavljen iz momčadi jer nije želio nositi novi PSG-ov dres s natpisom Ponosa? Čak je i podrška Gueyeu postala riskantan posao. Krilni napadač Watforda Ismaïla Sarr izrazio je suosjećanje s Gueyeom na svojoj Instagram stranici i Watfordov odgovor bio je jednako brz koliko je bio i jeziv — svim svojim zaposlenicima će “ponuditi daljnju edukaciju”, rekli su. Ukratko, reedukaciju; čišćenje grješnih misli i njihovu zamjenu idejama koje odobrava Ponos. Slična je prijetnja upućena spomenutom muškarcu iz Hampshirea — rečeno mu je da će možda morati pohađati tečaj za podizanje svijesti o zločinima iz mržnje. Dakle, nećete biti spaljeni na lomači zbog omalovažavanja Ponosa, ali će vjerojatno žigosati njegove dogme u vaš um.
Neki kažu da sveprisutnost Ponosa samo pokazuje da su gay prava prihvaćenija više nego ikad prije, stoga se smirite. Ništa nije dalje od istine. Jedna od uvrnutih ironija pretvaranja Ponosa iz godišnjeg marša s gay temom u novu religiju elita jest ta što je usput postao neprijateljski raspoložen prema pravima homoseksualaca. Ponos je u potpunosti apsorbirala ideologija transrodnosti, uključujući i uvjerenje da je biti privučen ljudima na temelju spola, a ne rodnog identiteta, vrsta netrpeljivosti. I tako se lezbijke koje odbijaju seks sa “ženama s penisom” — tj. muškarcima — smatraju seksualnim rasistima. Optužuju ih za primjenjivanje “pamučne granice”. To jest, zbog toga što odbijanju spustiti svoje gaćice (to je ono što “pamuk” ovdje znači) ljudima s pimpekima, one su opresivne. Ova duboko mizoginična ideja sad je ključna za trans-infuziranu ideologiju Ponosa. Svako tko sumnja u to trebao bi pogledati što se dogodilo lezbijkama iz Get The L Out kampanje na Pride Cymru u Cardiffu ovaj vikend.
Get The L Out (GTLO – kampanja koja nastoji organizirati lezbijke neovisno o LGBT) kritizira trans ideologiju. One kažu, sasvim opravdano, da ona briše lezbijke tako što “transa” mlade lezbijke i pretvara ih u “muškarce” te govori da svatko može biti lezbijka, čak i ako ima penis. I tako su se pojavile na Pride Cymru s transparentima na kojima je pisalo “Lezbijke ne vole penise” — da, ovo se očito mora reći u 2022. godini — i “Pamučna granica je silovanje”. Što se dalje dogodilo? Izbacila ih je policija. Policajci nakićeni oznakama Ponosa u Britaniji 21. stoljeća. To u suštini znači da je javno izjavljivanje da vas privlače osobe istog spola, da ste homoseksualac, postao riskantan pothvat. Ideja istospolne privlačnosti u suprotnosti je s post-spolnom, post-biološkom ludošću religije Ponosa te se stoga problematizira, demonizira, pa čak i cenzurira, Prava homoseksualaca? Ponos je postao prijetnja, a ne njihov pristalica.
Nazovite me staromodnim, ali moje mišljenje je da kad politički pokret postane neupitan, kad isticanje njegovih simbola postane praktički obavezno i kad svaka institucija moći vijori njegovu zastavu, onda bismo trebali postati zabrinuti. Jako zabrinuti. Osobito kad je pokret otvoreno neprijateljski nastrojen prema ženskim pravima na temelju spola, zbog očiglednog isključivanja “trans žena”; i prema homoseksualnim pravima, zbog očiglednog potkopavanja svetosti rodnog identiteta; i prema samom razumu, zbog arogantne tvrdnje da je spol stvaran i da su muškarci muškarci, a žene žene. Politička klasa, država i vojska ispolitizirani su u potpuno regresivan, iracionalan i autoritaran način razmišljanja koji nosi naziv “Ponos”. Vrijeme je za uzvrat. Bogohulnici, okupite se.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
