Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi koji se bore za pravo da rade svoj posao, da nesmetano obavljaju svoje svakodnevne poslove. A s druge, tu su patricijski predskazatelji eko-katastrofe zelenog pokreta. Oni Tarkviniji i Matilde, često privatno obrazovani, koji misle da je industrijska revolucija bila najgora stvar koja se ikad dogodila i da će nas sve uskoro progutati klimatska apokalipsa koju su uzrokovale same prljave mase. Još jednom se radničke klase suprotstavljaju ovim prorocima propasti sa srebrnom žlicom u ustima, a ja ih svesrdno podržavam.
Just Stop Oil (Samo zaustavite naftu), ogranak luđačke skupine Extinction Rebellion (Pobuna zbog izumiranja), blokira ceste diljem Londona. Zahtijevaju da vlada obustavi svu proizvodnju energije iz fosilnih goriva. Da, usred energetske krize, kad mnogi ljudi nisu sigurni hoće li se moći grijati preko zime, ovi aktivisti iz više srednje klase u suštini govore: “Proizvodimo manje energije!” “Neka se stari ljudi smrznu”, je sve što ja čujem. Nije iznenađujuće da ljudi s poslovima i životima nisu sretni zbog svih ovih blokada cesta. Danas su neki od njih poduzeli izravnu akciju. “Ne zajebavam se“, rekao je jedan vozač agitatorima protiv nafte.
Neki su prosvjednicima oduzeli transparente. Drugi su prosvjednike odvukli s ceste. Dok je jedan bijesan tip odvukao jednog od pozerskih “doomstera” s ceste, žena je rekla: “O, moj Bože, ti ga ozljeđuješ, prestani.” Na što je čovjek odgovorio: “Neka se onda makne s jebene ceste.” Želim tu poruku na majici. U nedjelju sam naišao na cestovnu blokadu Just Stop Oil-a na Shaftesbury aveniji. Ponovno je to bila klasna borba. Mladi muškarci iz radničke klase u radnim kombinezonima molili su eko-histeričare da ih puste kući. Prosvjednici su bolnim, paternalističkim tonom ravnateljice koja kori neposlušnog školarca rekli muškarcima da je ovaj prosvjed za njihovo dobro i za dobrobit planeta. “Vi jebeni mupeti“, rekao je jedan od muškaraca.
Just Stop Oil ne stvara neugodnosti samo radnim ljudima, ljudima koji su ekonomski i društveno produktivni. Oni također rade štetu bolesnima i ranjivima. Danas su blokirali i vatrogasno vozilo, kao i vozilo hitne pomoći. U jednoj nevjerojatnoj snimci možemo čuti muškarca kako govori prosvjednicima: “Netko je bolestan, maknite se s ceste! Nekome je loše, jeste li blesavi?” Uz krajnju bezosjećajnost, prosvjednik odgovara: “Ako je netko bolestan, on ne bi trebao voziti.” Strpljivo, njegov očajni sugovornik izjavljuje ono očito: “Ne, ima putnika koji je bolestan. Jeste li blesavi?” Zamislite do koje je razine samopravednosti i opće neljudskosti čovjek morao doći da zapriječi put oboljelima, da bi se potom narugao građaninu koji od njega traži da se smiluje nad bolesnima i omogući im prolazak.
U jednom drugom videu muškarac kaže: “Moram u bolnicu, imam termin, gluh sam, pustite me da nastavim sa svojim životom i prestanite nas ometati.” Kasnije se obratio gomili — neki ljudi očigledno još razumiju važnost društvene solidarnosti — i rekao: “Gdje je policija? Za što plaćamo porez? Da nam ovi idioti stvaraju neugodnosti u životu? Ovo nije u redu.” Bio je to improvizirani govor koji je zarezao u srž stvari zašto su ljudi toliko ljuti zbog svega ovoga. Osjećaju da im živote poremećuju neurotični dobrostojeći ljudi i da vlasti ne čine dovoljno da to riješe. U nedjelju je pajkan odgurnuo mene s ceste — dok sam strpljivo objašnjavao prosvjednicima da su prijetnja pravima i egzistenciji radnih ljudi — a prosvjednike ostavio na mjestu. (Mnogi su naknadno uhićeni, naravno, nakon određenog vremena.)
Ja, na primjer, osjećam snažan osjećaj ponosa zbog ove pobune protiv Just Stop Oil. Ovo je izravna akcija. Ona odjekuje ranije ustanke ljudi protiv Extinction Rebellion i Insulate Britain (Izolirajte Britaniju). Tko može zaboraviti uzvik jednog od muškaraca koji su odvukli Insulate Britain mupeta s ceste prošlog listopada kako bi moglo proći vozilo hitne pomoći: “To je jebeno vozilo hitne pomoći, kretenu glupi, makni se s ceste!” Politički jezik u svom najjednostavnijem i najuniverzalnijem obliku. Elite — od policajaca do političkih klasa i većine medija — možda suosjećaju s ovom ruljom Sudnjeg dana, ali većina normalnih ljudi sigurno ne.
Evo važne stvari: neugodnosti koju ovi prosvjednici stvaraju običnim ljudima nije slučajan nusproizvod njihove apokaliptične agitacije. Čak ni prezir koji jasno osjećaju — a ponekad i izražavaju — prema ljudima koji jednostavno pokušavaju doći na posao ili na bolnički pregled nije nekakav nusprodukt njihovog ključnog cilja “podizanja svijesti”. Ne, neugodnosti su upravo poanta. Jedva prikriveni prezir prema gomili je glavna stvar. Prezir koji očito osjećaju prema nama, natjecateljima u utrci štakora koji se vozikamo po gradu i obavljamo svoje glupe poslove, od središnje je važnosti za njihov cjelokupni pogled. Environmentalizam je u osnovi anti-ljudski pokret, i zbog toga Just Stop Oil — kao i XR u širem smislu — s tolikim zadovoljstvom ljuti ljude.
U svom korijenu, environmentalizam je ideologija protiv modernosti i usmjerena protiv masa. Ona na ljude gleda kao na kugu na planetu. Mi previše kupujemo, previše se vozimo, previše rasipamo. Sve što radimo mjeri se, ne prema tome koliko radosti ili važnosti to ima u našim životima, već prema “ugljičnom otisku” koji ostavlja za sobom. Imati djecu, otići na odmor, voziti se na posao — svaka naša radnja doživljava se kao karneval zagađenja. A kad na ljude gledate kao na velike boginje, kao na autore apokalipse, na kraju nećete imati previše osjećaja za njihove živote i težnje. Zato je za Just Stop Oil u redu kad vas spriječe da dođete na posao, pa čak i da odete u bolnicu — jer prema njihovom mizantropskom zelenom evanđelju, sva su ta ponašanja zagađujuća, a time i loša, pa se stoga moraju ograničiti. Kad ljudsku rasu vidite kao problem, uskoro ćete početi mrziti ljudska bića.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
