Više od 200 novina širom zemlje, istog dana zajednički su objavile članke u kojima osuđuju napade predsjednika Trumpa na tisak. Na taj način, te tiskovine potvrdile su mišljenje mnogih da koordiniraju svoje napade na predsjednika. One upravo igraju na kartu predsjednika, koji će iskoristiti njihove editorijale kao daljnji dokaz da su spremni da mu dođu glave.
Istina je da američki tisak nije neprijatelj naroda, već je sam sebi najveći neprijatelj. Tiskovne snage u Sjedinjenim Državama odišu osjećajem ovlaštenosti. Samo prije nekoliko godina, novinar iz istaknutog medija objavio je kako sloboda tiska pripada samo novinarima. Samo prošli tjedan, CNN je objavio komad u kojem uspoređuje novinare koji postavljaju pitanja Predsjedniku s vojnicima koji su dali živote u obrani zemlje.
Predsjednik može tako divljački napadati tisak jer američke tiskovne snage trenutačno imaju rejting popularnosti negdje ispod toaletnog papira koji vam se zalijepio za cipelu. Umjesto da pokuša ispravno izvijestiti o pričama, tisak pokušava biti prvi. Umjesto da pokuša razumijeti i pošteno svjedočiti za obje strane, tisak se sve više i više priklanja političkim predrasudama ljevice.
Razmislite o prošlom tjednu. Fraza “lažne vijesti” ušla je u američki leksikon i nešto je što rutinski koriste Amerikanci i sam Predsjednik. Newseum, pretenciozno svetište nedostojnog tiska, počeo je prodavati majice s natpisom “Fake News”. Iste one snage tiska koje se tuže na zlostavljajuću taktiku predsjednika usmjerenu prema njima, sami su zlostavljali Newseum tako dugo dok nije prestao prodavati majice. Nedostatak samosvijeti tiska posramio bi i amebu.
U posljednja dva tjedna, policija je uhitila čovjeka u New Yorku zbog slanja prijetećih poruka na govornu poštu republikanskih zastupnika u Kongresu, Steve Scalisea i Cathy McMorris Rodgers. Još jedan čovjek je uhićen zbog vjerodostojne prijetnje republikanskom zastupniku Chris Smithu. Prema Becket Adamsu iz Washington Examinera: “lavlji dio vijesti od 27. srpnja nadalje, posvećen je raspravi o neprekidnoj borbi Bijele kuće s medijima”.
Isto tako, prošli tjedan, policijske snage napravile su racije na posjed islamskih radikala u Novom Meksiku i pronašle ono što je izgledalo kao trening djece da postanu školski pucači. Mediji su, ponovno, posvetili više vremena govoreći o sebi i Predsjedniku. Nakon toga, vijest o kineskom špijunu koji je desetljećima radio za demokratsku senatoricu Dianne Feinstein. Vijest je objavljena u kalifornijskim novinama, a tjedan nakon izlaska priče, nacionalne novine koje će objavljivati editorijale o napadima predsjednika nisu se ni udostojile izvijestiti o toj značajnoj priči.
U kampanji 2016. godine, predsjednik Trump i mediji hranili su se jedan drugog. Tvrtka za praćenje medija, mediaQuant, izvijestila je da je Trump primio oko 5 milijardi dolara besplatnog medijskog pokrivanja, nadmašivši tako sve ostale kandidate na primarnim i općim izborima. New York Times vidio je gotovo 300.000 novih digitalnih pretplatnika u prvom tromjesječju 2017. i gotovo istu brojku u zadnjem tromjesječju 2016. Times je naveo kako se pretplata tek sada počela usporavati. Ista stvar vrijedi i za druge medijske izdavače.
Na dnevnoj bazi, informativni mediji usredotočuju se na uvrede predsjednika na štetu drugih vijesti. Često im je pogrešno izvještavanje. Sjećate li se kako je kampanja predsjednika Trumpa unaprijed primila informaciju o izdavanju emaila u vlasništvu Hillary Clinton i Johna Podeste od strane Wikileaksa? CNN, CBS News i ostali izvijestili su o tome. Ispalo je da informacija nije bila točna.
CNN-ov Evan Perez izvijestio je da su republikanci financirali dosje Christophera Steela protiv Donalda Trumpa. Ispalo je da to nije istina. Washington Post izvijestio je kako će CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) zabraniti uporabu cijelog mnoštva riječi, uključujući “fetus” i “transrodno”. To je također bilo pogrešno. Autori poput Becketa Adamsa posjeduju iscrpne popise svega što je tisak krivo izvijestio o predsjedniku Trumpu od njegove inauguracije, a popis konstantno raste.
Tisak nije neprijatelj američkog naroda. Ali oni su svoj najgori neprijatelj. Sve više su uskih shvaćanja, žive u ljevičarskim mjehurićima i skloni su gubiti živce pri kritiziranju. Oni su također, zahvaljujući ovoj uredničkoj koordinaciji, dali novu municiju predsjedniku.
