Demokrati su upravo preuzeli kontrolu nad Zastupničkim domom. Jedno od njihovih glavnih pitanja je zdravstveni sustav jedinstvenog platitelja, u kojem država plaća sve troškove zdravstvene skrbi.
Kanada, Norveška i Engleska imaju verzije ovakvog sustava.
Chris Pope, iz Gradskog časopisa Manhattan instituta, rekao je Johnu Stosselu da rezultati nisu toliko sjajni kakvim ih progresivci prikazuju. “U Engleskoj rijetko koji tjedan prođe bez vijesti o krizi u zdravstvenom sustavu. Ove godine došlo je do krize u hitnim službama. Ljudi su satima i satima čekali u hodnicima.”
Kad je Stossel upitao ako jedinstveni platitelj nije rješenje, što je? Pope je sugerirao veću konkurenciju među bolnicama i dodao: “Trenutačno imamo sustav koji se temelji na odabiru poslodavca koji je zdravstveni plan dobar za zaposlenike. Ako krenemo prema zdravstvenom sustavu u kojem bi pojedinci više sudjelovali što se tiče odabira. Ljudi bi odabrali bolji sustav.”
Pod trenutačnim sustavom, vlada i osiguranje potroši 7 od 8 dolara za zdravstvenu skrb u naše ime.
Pope kaže: “Pitanje je, želimo li poboljšati zdravstveni sustav osnaživanjem potrošača ili ćemo jednostavno reći: ‘Ovo je vladin plan. Nosite se s njim.”
