Za tjedan dana od danas, Europljani će možda moći ocijeniti koliko je plima populizma i nacionalizma porasla unutar njihovih zemalja i na njihovom kontinentu.
Jer svi glasovi će biti izbrojani tri dana od izbora u 28 zemalja u kojima će se birati zastupnici u Europskom parlamentu.
Očekivanja: Nacionalisti i populisti će ostvariti svoje najbolje rezultate otkako je osnovana EU, a njihova parlamentarna skupina — Europa nacija i sloboda — mogla bi zauzeti četvrtinu mjesta u Strasbourgu.
Predviđa se da će nova Brexit stranka Nigela Faragea prvi put nastupiti na britanskim izborima te osvojiti dva do tri puta više glasova od vladajuće Konzervativne stranke premijerke Therese May.
U Francuskoj, Stranka nacionalnog okupljanja Marine Le Pen konkurira čak stranci predsjednika Emmanuela Macrona, koji se zalaže za “više Europe”.
Matteo Salvini, ministar unutarnjih poslova i čelnik stranke Lega, predviđa da će njegova stranka biti prva u Italiji i u Europi.
Na poziv Salvinija, desetak nacionalističkih stranaka okupilo se ovog vikenda u Milanu. U roku od tjedan dana, oni bi mogli postati treći najveći blok u Europskom parlamentu. U slučaju da se to ostvari, njihovi će se dobici ostvariti na račun stranaka lijevog i desnog centra koje su dominirale europskom politikom od Drugog svjetskog rata.
Govoreći pred desetinama tisuća ljudi ispred katedrale Duomo u Milanu, Salvini je odbacio poruge svojih neprijatelja da su te nove stranke ukorijenjene u staroj ružnoj politici 1930-ih godina.
“Na ovom trgu nema ekstremista. Nema rasista. Nema fašista. … U Italiji i u Europi, razlika je između … onih koji govore o budućnosti umjesto ponavljanja pokušaja prošlosti.”
Sutrašnjica protiv jučerašnjice, kaže Salvini.
Dok europski establišment povlači paralele između populističkih stranaka današnjice i onoga što se dogodilo 1930-ih, on ne uspijeva prepoznati svoju nezaobilaznu ulogu u stvaranju masovnih prebjega na populističku desnicu koja sad ugrožava njegovu političku hegemoniju.
Populističke-nacionalističke stranke su energizirane i ujedinjene u onome što preziru i onome što je EU proizvela.
A što je to?
Nezadovoljni nejednakostima nove ekonomije, gdje su plaće radničke i srednje klase, jezgre nacija, daleko zaostale iza onih menadžerske klase te korporativnih i financijskih elita.
Ljudi koji rade sa svojim rukama, alatima i mašinama doživjeli su stagnaciju svojih plaća i nestanak radnih mjesta, dok su plaće onih koji premještaju brojeve na kompjuterima vrtoglavo porasle.
Razlike su postale prevelike, kao i udaljenosti između glavnih gradova nacija i unutrašnjosti nacija.
Onda je tu i imigracija. Domaći Europljani ne pozdravljaju nove etničke skupine koje su u posljednjim desetljećima došle nepozvane i u značajnim brojevima, koje se nisu uspjele asimilirati i koje su stvorile enklave koje nalikuju mjestima trećeg svijeta odakle su došli.
Kad bi mogli identificirati zajednički krik populista, on bi mogao zvučati kao: “Želimo natrag svoje zemlje!”
Što god bi se moglo reći za populiste i nacionaliste, oni su ljudi srca. Oni vole svoje zemlje. Oni njeguju kulture u kojima su odrasli. Oni žele zadržati svoje jedinstvene nacionalne identitete.
Što nije u redu s tim?
Patriotizam je ključan za nacionalističke i populističke pokrete. Globalizam im je stran. Oni vjeruju u De Gaulleuovu Europu nacionalnih država “od Atlantika do Urala”, a ne u apstraktnu Europu Jeana Monneta te zasigurno ne u bruxellesku birokraciju današnjice.
Nacija, patrija, najveći je entitet kojemu čovjek može dati odanost i ljubav. Tko bi marširao u ničiju zemlju za EU?
Nisu svi europski nacionalisti isti. Vladajuća stranka Poljske, Pravo i pravda, ne dijeli mišljenje o Putinovoj Rusiji s vladajućom strankom premijera Mađarske Viktora Orbana, Fidesz.
Iako EU parlament nema veliku moć, ovi izbori nisu bez velikog značaja.
Razmotrite Faragea. Ako će njegova Brexit stranka završiti na prvom mjestu u Britaniji, na koji će način Torijevci izbjeći izlazak iz EU-a koji je izglasan 2016. godine, bez da iznevjere svoje najodanije izborno tijelo u onom najkritičnijem pitanju?
Njemačka neće ostvariti obećanih 2 posto BDP-a za obranu koje je zahtijevao predsjednik Donald Trump. A Berlin nastavlja s drugim plinovodom za prirodni plin ispod Baltičkog mora koji vodi iz Rusije u Njemačku, Nord Stream 2.
Turska ovo ljeto preuzima ruski sustav zračne obrane S-400, unatoč upozorenju SAD-a da naša prodaja 100 zrakoplova F-35 neće proći ako Turci nastave s nabavkom ruske opreme.
Jesu li nacionalisti Europe uhvatili val budućnosti?
Ili će budućnost vidjeti oživljavanje ideje Jedne Europe, političke i ekonomske unije koja je nadahnjivala sanjare prošlih godina?
Odavde budućnost izgleda kao Matteo, a ne Macron.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
