Prije dva ljeta tijekom posjeta Budimpešti, upitao sam glasnogovornika mađarske vlade o rastućem problemu migranata koji dolaze u Europu. Rekao mi je da Mađarska nema problem s migrantima jer nema programe socijalne pomoći. Zbog toga, rekao je, migranti nastavljaju svoje putovanje prema drugim europskim zemljama koje imaju.
Ipak, to nije sve. Mađarska je kreirala programe koji pomažu migrantima ostanak u svojim vlastitim zemljama kako ne bi osjetili potrebu za bijegom u Europu. To je model čije bi usvajanje SAD trebale razmotriti, umjesto inozemne pomoći kojoj se obično izgubi svaki trag ili je često pogrešno usmjerena.
Vlada ga naziva “Projekt Mađarska pomaže”. On izravno pruža pomoć mjestima koja su pogođena sukobima, koji su pokretačka snaga većine migracija. Pomoć ne prolazi kroz korumpirane vlade, već ide u crkve i dobrotvorne organizacije koje se lakše prate i za koje se pretpostavlja da imaju dobre motive.
Čini se daleko jeftinijim i politički povoljnijim od poplava ljudi koje ugrožavaju jedinstvo i karakter europskih naroda, a sve više i SAD-a.
Vlada kaže da je program u samo dvije godine pomogao da 35.000 ljudi ostane kod kuće. Među njima su progonjeni kršćani, koji vlade i mediji često ignoriraju. U Nigeriji, gdje je ubijeno na tisuće progonjenih kršćana, Mađarska je osigurala milijun eura (1,2 milijuna dolara) katoličkoj biskupiji Maiduguri. Novac se koristi u obrazovnoj i zdravstvenoj infrastrukturi zemlje, koja je oštećena neprestanim napadima islamske terorističke skupine Boko Haram.
Dodatnih 500.000 eura (oko 560.000 dolara) otišlo je u programe socijalne rehabilitacije kojima upravlja organizacija Krist u nacijama, koja pomaže povratak izbjeglica svojim kućama uništenima u napadima ekstremističke skupine. Također podržava poljoprivredne napore usmjerene na poboljšanje samodostatnosti kućanstava, uklanjanje nestašica hrane i liječenje bolesti.
U pogrešno nazvanoj Demokratskoj Republici Kongo (jer nije ni demokratska niti je republika), mađarska pomoć u ukupnom iznosu od milijuna eura usmjerena je za očnu kliniku koju vodi Fondacija za bolesne brata Roberta. Procjenjuje se da oko 10.000 pacijenata prima izravnu pomoć, ali zbog nedostatka dobre zdravstvene skrbi, praksa klinike proteže se na 8 milijuna ljudi.
Etiopija je još jedna afrička nacija koja prima mađarsku pomoć. U duhu ekumenizma, sredstva ne dobivaju samo katoličke službe; isto vrijedi i za Etiopsku evanđeosku crkvu. Izbjegličkom kampu Mai-Aini osigurano je 1,5 milijuna eura za pružanje skloništa i osnovnih usluga, uključujući čistu vodu, usluge obrazovanja i podrške za oko 15.000 eritrejskih izbjeglica. Etiopska pravoslavna crkva u Adis Abebi također je primila 500.000 eura potpore.
Tristan Azbej je mađarski državni tajnik za pomoć prognanim kršćanima. U članku za web stranicu About Hungary, on piše: “Tijekom vrhunca migrantske krize 2015. godine, međunarodni akteri naširoko su kritizirali Orbanovu vladu zbog zauzimanja čvrstog stava (protiv nedokumentiranih stranaca). Između ostalog, neki su rekli da se Mađarska ponaša bezdušno. Naš pristup je jednostavan: kako bismo osigurali alternativu iskorištavaju trgovaca ljudima i manipulaciji nevladinih organizacija, mi činimo sve što je u našoj moći kako bismo onima kojima je pomoć potrebna omogućili ostanak u svojim domovinama. Riječima premijera Orbana: ‘Ne treba dovoditi nevolje ovamo, već se pomoć treba pružiti tamo gdje je ona potrebna.’ A upravo to i nastojimo učiniti.”
Zapadnjački mediji i liberalni političari su osudili premijera kao krajnje desnog ideologa, ali čini se da ovaj program funkcionira. Većina ljudi bi to trebala smatrati razumnijim pristupom nasuprot čovječanstvu koje preplavljuje Europu i sve više SAD, opterećujući usluge i resurse.
Ponovno, to ima dodatne koristi uštede novca, što bi trebalo zanimati sve .
