Wanda Wos Lorenc nije imala lagani život. Njezino idilično djetinjstvo u Poljskoj razrušeno je 1939. godine kad su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez napali njezinu zemlju, podijelivši je među sobom. Wanda se nije poslušno predala, već se pridružila Polska Walczy, podzemnoj vojsci, služeći kao glasnica i bolničarka. Polska Walczy se nastavila boriti, čak i kad je Adolf Hitler izdao svog nekadašnjeg saveznika i napao Sovjetski Savez.
Nakon neuspjelog Varšavskog ustanka protiv nacističke vladavine 1944. godine, Wanda je poslana u Ravensbrück, zloglasni nacistički koncentracijski logor za žene. Kad su logor naposljetku “oslobodili” sovjetski vojnici, Wanda je gledala kako vojnici Crvene armije sustavno siluju njezine kolegice zarobljenice.
Ovo zvjerstvo predskazivalo je budućnost Poljske. Nakon što je preživjela brutalnu nacističku okupaciju u kojoj je ubijeno gotovo 20 posto stanovništva, Poljska je bila podvrgnuta pola stoljeća robovanja pod komunističkom vlašću. Wanda i njezina obitelj odlučili su da više ne mogu izdržati i jedva su uspjeli pobjeći otputovavši u Jugoslaviju te potrčali preko granice u Austriju. Milijuni njezinih sunarodnjaka nisu imali toliko sreće i nastavili su desetljećima patiti iza Željezne zavjese.
Fašizam i komunizam ujedinjeni u teroru
Wandina jedinstvena priča predstavlja samo jedan život od milijuna koji su zdrobljeni između nacističko-sovjetskog škripa. Pakt Ribbentrop-Molotov (također poznat kao nacističko-sovjetski pakt), potpisan prije 80 godina, 23. kolovoza 1939. godine, podijelio je Istočnu Europu na njemačku i sovjetsku sferu utjecaja. Staljinova podrška Hitleru te zajednička invazija Poljske izravno su doveli do početka Drugog svjetskog rata i posljedične smrti i mizerije tolikog broja ljudi.
Nažalost, ta se činjenica s vremenom zataškala, dijelom iz razloga što su Sovjeti na kraju pomogli saveznicima da poraze Hitlera (tek nakon što su bili prisiljeni voditi obrambeni rat protiv Njemačke). Ipak, lekcija pakta Ribbentrop-Molotov nikada se ne smije zaboraviti: fašizam i komunizam su ptice iz istog jata i krive su za neke od najgorih zločina u povijesti čovječanstva.
Iako se te dvije ideologije često gledaju kao polarne suprotnosti, one se gotovo nimalo ne razlikuju. Stara rumunjska šala govori najbolje: Rumunji su znali govoriti da su mnoge zelene košulje fašističkog pokreta Željezna garda u Rumunjskoj “sazrele” poput rajčica kad su pocrvenjele — to jest, pretvorile se u komuniste. Slično tome, neki bivši nacisti nisu imali problema “sazreti” nakon Drugog svjetskog rata počevši raditi za istočnonjemačku Stasi. Činjenica da bivši fašisti nisu imali previše problema promijeniti stranu dovoljno govori.
I komunizam i fašizam su duboko antizapadnjački, demoniziraju etnoreligijske manjine, oslanjaju se na centraliziranu kontrolu ekonomije, potiču agresivni militarizam i rađaju kultove ličnosti koji idoliziraju političkog vladara, bio to Der Führer, Il Duce ili Otac Naroda (Staljinov biblijski nadimak koji mu je nadjenuo sovjetski tisak). New York Times, koji danas objavljuje članke u kojima hvali socijalizam i ignorira povijesne komunističke zločine, dobro je napisao 1939. godine da je “hitlerizam smeđi komunizam, staljinizam crveni fašizam”.
Nacisti i Sovjeti se slažu
No, ne morate mi vjerovati. Samo poslušajte što su Sovjeti i nacisti govorili jedni o drugima. Između 1939. i 1941. godine, sovjetska propaganda o nacističkoj Njemačkoj bila je pozitivno blistava, do te mjere da su Sovjeti počeli slikati svastike na javnim zgradama i na plakatima sovjetskih čelnika.
Staljin nije bio stidljiv u svojim pohvalama Hitleru. Kad je čuo o Noći dugih noževa, Hitlerovu čistku svih protivnika Nacističke stranke, sovjetski diktator je komentirao: “Dobar lik… taj Hitler. Zna kako se odnositi prema svojim protivnicima.”
Hitler je u Staljinu vidio srodan duh i cijenio njegov brutalni uspon na vlast. Führer je vjerovao da je Staljin “jedna od najneobičnijih figura u svjetskoj povijesti. Započeo je svoj put kao mali činovnik i on nikad nije prestao biti činovnik”, upravljajući birokracijom “koja se pokorava svakom njegovom kimanju i kretnji.”
Čak i 1942. godine, kad je već dobrano trajala nacistička invazija SSSR-a, Hitler je i dalje gledao na Staljina kao na “ogromnu ličnost, asketa koji je tu čitavu gigantsku zemlju čvrsto primio u svoj željezni stisak”. U tim ranim danima sukoba na istočnom frontu, kad se nacistička pobjeda nad Rusijom činila sigurnom, Hitler je rekao “kad bi se Staljinu dalo još kojih 10 do 15 godina, Rusija bi postala najmoćnijom državom na svijetu.”
Staljin: Marksov ideološki najbolji prijatelj zauvijek
Sličnosti ne završavaju ovdje. Oprostit će vam kad bi pomislili da je Joseph Goebbels bio taj koji je rekao: “Koja je svjetovna religija Židova? Torbarenje. Tko je njihov svjetovni Bog? Novac … Novac je ljubomorni bog Izraela, pred kojim ne može postojati nijedan drugi bog.” U stvari, ovo je napisao Karl Marx 1844. godine.
Staljin je dijelio nenaklonost druga Marxa prema Židovima. Usprkos svojoj uzvišenoj izjavi iz 1931. godine da je “antisemitizam, kao ekstremni oblik rasnog šovinizma, najopasniji ostatak kanibalizma”, Staljin nije imao problema s progonom Židova kad je to služilo njegovim potrebama.
Godine 1939., kako bi umirio Hitlera i pokazao mu da je ozbiljan u vezi nacističko-sovjetskog saveza, Staljin je naredio ministru vanjskih poslova Vjačeslavu Molotovu da “pročisti ministarstvo [vanjskih poslova] od Židova”. Molotov nije ni pokušavao sakriti svoje uzbuđenje, rekavši: “Hvala Bogu za [Staljinove naredbe]! Židovi su činili apsolutnu većinu u vodstvu i među veleposlanicima. Nije bilo dobro.”
Nacistima se sviđala ideja socijalističke ekonomije
Nacisti i komunisti su također dijelili slična ekonomska stajališta. Iako neki danas inzistiraju da su nacisti bili kapitalisti, Hitler i njegovi kompanjoni oduvijek su državu smatrali vrhovnom nad svim slojevima društva, uključujući i privatni sektor.
Kao što je Ludwig Von Mises to objasnio, nacistička ekonomije je “socijalizam s vanjskim izgledom kapitalizma”, sustav u kojem vlada “govori … poduzetnicima što i kako proizvoditi, po kojim cijenama i od koga kupiti, po kojim cijenama i kome prodati” i “određuje plaće po kojima će radnici raditi i kome i pod kojim uvjetima kapitalisti trebaju povjeriti svoja sredstva.” Centralizirana ekonomija je i dalje centralizirana ekonomija, bez obzira u što ona bila umotana.
Kako bi bili sigurni, kao što su neki istaknuli, nacisti nikada nisu nacionalizirali većinu industrija, a privatna industrija je bilježila porast profita tijekom velikog dijela Drugog svjetskog rata. Ali svaka zemlja može postati bogata od konstantne krađe svojih susjeda, osobito imajući na umu da su nacisti njemačkoj industriji dali dozvolu slobodnog korištenja robovske radne snage i opreme opljačkane od osvojenih nacija.
S obzirom na sve ove sličnosti, mogli biste se zapitati: kako komunisti i fašisti doista mogu toliko sličiti jedni drugima ako su vodili tako dugi i ubilački sukob jedni s drugima?
Iako su Hitler i Staljin posjedovali određenu vrstu bolesnog divljenja jedan prema drugom, ono što je u konačnici zanimalo Hitlera bio je “Lebensraum” za njemački narod. Koje je bolje mjesto od nacije koja se proteže na 11 vremenskih zona, osobito nacije naseljene Slavenima, koje su nacisti smatrali podljudima sposobnima samo da budu porobljeni ili istrijebljeni? Hitlerov napad na Sovjetski Savez bio je oportunističko otimanje zemlje protiv naizgled slabašnog susjeda s mnogo zemlje i resursa zrelih za uzimanje.
Savezništvo sa Staljinom bilo je pragmatični izbor
Sve to ne znači da su Zapadne zemlje pogriješile u savezništvu sa Staljinom protiv Hitlera. Kao što je Winston Churchill rekao uoči operacije Barbarossa: “Da je Hitler napao Pakao, barem bi Đavla spomenuo u pozitivnom svjetlu u Donjem domu.” Staljin i Hitler su obojica bili psihotični tirani, ali Hitler je predstavljao neposredniju egzistencijalnu prijetnju svjetskoj sigurnosti. Udruživanje sa Staljinom kako bi se porazio Hitler, a potom suzdržavanje sovjetskog ekspanzionizma tijekom Hladnog rata, bila je najbolja opcija koju su zapadni saveznici imali pod tim okolnostima.
Obljetnica Pakta Ribbentrop-Molotov još uvijek se obilježava kao Dan crne vrpce u više od 10 zemalja. Iako je fašizam bio u potpunosti poražen na europskim ratištima, komunizam je živio i dalje. U Istočnom bloku, Kambodži, Kini, Kubi, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i mnogim drugim nacijama, komunistički režimi su nastavili ubijati, mučiti i izgladnjivati milijune nevinih još desetljećima — a to nastavljaju sve do današnjih dana. Usprkos padu Berlinskog zida prije 30 godina, jedna petina svjetske populacije nastavlja živjeti pod komunističkom vladavinom.
Kad se prisjećamo ove 80. godišnjice nacističko-sovjetskog pakta, moramo zadržati sjećanje na žrtve fašizma i komunizma. Dugujemo im sjećanje da su ove ideologije dvije strane istog toksičnog novčića.
