Kao što je George Orwell svojedobno napomenuo: “Najgora reklama za socijalizam su njegovi pristaše.” Prema Orwellu, tipični socijalist je “ili mladenački snob-boljševik … ili, još tipičnije, ukočeni mali čovjek s uredskim poslom, obično potajni trezvenjak i često vegetarijanskih sklonosti.” Orwell je te riječi napisao 1937. godine, ali su one i danas u potpunosti prepoznatljive, osobito crtica o vegetarijanstvu. Postoji nešto na ljevici što ih čini krajnje neurotičnima u vezi hrane. To je istina već generacijama, ali postoje dokazi da se taj impuls pogoršava,.
Tijekom nedavne maratonske rasprave o klimatskim promjenama na CNN-u, voditelji su pitali demokratske kandidate hoće li podržavati promjenu prehrambenih smjernica naše zemlje, poznatijih kao prehrambena piramida, kako bi smanjili konzumiranje crvenog mesa i time smanjili globalno zatopljenje. Senatorica Kamala Harris se brzo složila. Kao i Andrew Yang, koji je rekao: “To je dobro za okoliš, to je dobro za vaše zdravlje ako jedete manje mesa. Zasigurno, meso je skupa stvar za proizvodnju.” Senatorica Elizabeth Warren se složila: “Gledajte, postoje mnogo načina na koje možemo pokušati promijeniti našu potrošnju energije. … Neki od njih se odnose na žarulje, neki na slamke, a neki, k vrapcu, na cheesburgere, zar ne?”
Jeste li uhvatili to? Warren je rekla da jedete previše cheeseburgera — kao da je to njena stvar. Ali u ovome je poanta: Ona zapravo misli kako je to njena stvar. To svi oni misle. Aktivistička ljevica želi kontrolirati sve što radite, uključujući i ono što stavljate u usta. Posljednjih nekoliko godina oni vas potiču da jedete kukce. Prisjetite se ovog naslova iz Washington Posta: “Jedenje insekata može pomoći okolišu.” Ili ovog iz New York Timesa: “Zašto ne jedemo više insekata?” Bizarno. Zašto bi itko želio da jedete kukce? Jer je to, naravno, odvratno i ne-američki te stoga, u očima ljevice, mora biti fantastično. Što perverznije i neprirodnije, to bolje. To je oduvijek bio standard ljevice.
S obzirom na to, ne treba nas iznenaditi ono što se nedavno dogodilo na švedskoj televiziji kad je istraživač i profesor po imenu Magnus Soderlund otkrio svoj plan za borbu protiv klimatskih promjena. Prema Soderlundu, jedenje kukaca nije dovoljno. Smanjenje emisija ugljičnog dioksida će možda zahtijevati da razvijemo ukus prema ljudskom mesu. Da, vrijeme je za prakticiranje eko-kanibalizma. Soderlund je napomenuo da bi se, nažalost, mnogi ljudi mogli protiviti kanibalizmu. Oni su jednostavno previše stisnuti i srednjoklasni. Predložio je dječje korake kako bi otvorio njihov um: Mogu početi s jedenjem svojih kućnih ljubimaca. Priuštite su jedan koker španijel burger. To je za planet. Šveđani, trebali bismo napomenuti, su nekoliko godina ispred nas u svojoj klimatskoj svjesnosti. Ubrzo ćemo i mi tamo stići. Ako kad to učinimo, to će se dogoditi zahvaljujući neumornim evangeliziranjima eko-proroka poput oca Petea Buttigiega iz South Benda, Indiane. Kao što je Buttigieg napomenuo neku večer, sam Bog se snažno slaže sa svakom riječju koju izgovori:
Buttigieg: “Znate, ako vjerujemo da Bog gleda dok se otrov izdiže u zrak kreacije i nanosi štetu ljudima, a niskim zemljama prijeti opasnost nestanka, što mislite da Bog misli o tome? Kladim se da misli da je to užasno. … Barem jedan od načina razgovora o tome jest da je to neka vrsta grijeha.”
Shvatili ste? Neslaganje s ocem Peteom je grijeh — ili kako bi episkopalci poput oca Petea rekli “neka vrsta grijeha”. Što god. To je loše. Ono što očigledno nije loše je letenje privatnim avionima, što otac Pete čini više od bilo kojeg drugog demokratskog kandidata. Naravno, kad biste se vi našli na udaljenosti 50 metara od unajmljenog aviona, ljevica bi vas osudila kao nečovječnog plutokrata koji ubija Zemlju. Ali kad oni lete privatno, to je drugačije. To je neophodno, čak i kreposno! Dva standarda: jedan za njih, a drugi za sve ostale. I takvi su u svemu ostalome. Ovo je, na primjer, otac Pete koji podbada nas ostale zbog naše nestašne navike korištenja plastičnih slamki:
Buttigieg: “Mislim da o tome razmišljamo uglavnom kroz perspektivu krivnje. Od korištenja slamke do jedenja hamburgera: ‘Jesam li ja dio problema?’ I u neku ruku, da, ali najuzbudljivije je to što svi možemo biti dio rješenja.”
Kad koristite slamku za piće, kaže otac Pete, vi ste dio problema. Osim ako ste sam Pete Buttigieg i nađete se na državnom sajmu Iowe, u kojem slučaju možete jesti meso koliko god želite i, da, piti pomoću plastične slamke.
Slamke za mene, ali ne i za tebe. Ne sviđa ti se? Šteta. Prestani cviljeti i jedi svoje kukce. Ili svoje kućne ljubimce. Ili svoje susjede. Mi izlazimo na cheeseburger.
