Evo nekih poruka koje ljevica daje mladima Amerike:
— Vaša prošlost je užasna i vaša budućnost je užasna.
Američka prošlost je priča o genocidu, ropstvu, rasizmu, patrijarhatu i kolonijalizmu. I toga bi se trebali sramiti.
Što se tiče vaše budućnosti, samo vaše postojanje se nalazi u opasnosti. Postoji mogućnost da ćete umrijeti u mladoj dobi osim ako se društvo u potpunosti ne prebaci s fosilnih goriva na energiju sunca i vjetra. Zapravo, vaša budućnost je toliko sumorna da vjerojatno ne biste trebali razmišljati o stupanju u brak ili imanju djece.
— Ako ste djevojka, trebali biste znati da vas američko društvo prezire. Vi ćete biti plaćeni manje od muškarca za isti posao i za isti broj odrađenih sati. Ako pohađate fakultet, postoji između 1 od 4 i 1 od 3 šanse da ćete biti seksualno napadnuti. Također postoji stakleni svod koji će vas spriječiti u profesionalnom uspjehu. A profesionalni uspjeh je taj, a ne brak i obitelj, na što bi se trebale koncentrirati.
Činjenica da niti jedna od gore navedenih tvrdnji nije istinita nije važna ljevici. Ono što je ljevici važno jest da te poruke čine mlade žene ljevičarkama — jer ih čine ljutim (gotovo svi ljevičari su ljuti), tužnim (postoje sretni liberali i sretni konzervativci, ali vrlo malo sretnih ljevičara) i usamljenim (samci su nadmoćno na ljevici).
— Ako ste mladi crnac, najvažnija stvar koju trebate znati jest da vas ova zemlja mrzi — da je rasizam “dio našeg DNK”, kako je to rekao predsjednik Barack Obama — i da vas suspendiraju i izbacuju iz škola, da na vas puca policija, da vam uskraćuju glasanje gdje god to moguće i nesrazmjerno zatvara samo zbog toga što ste crni.
Ponovno, gotovo ništa od toga nije istina. Ali za sretnog crnca — a kamoli crnca koji je zahvalan što je Amerikanac — postoji manja vjerojatnost da će podržavati ljevicu.
— Ako ste mladi Latinoamerikanac, znajte da je bijela većina toliko ksenofobična da bi vas, kad bi mogla, najradije izbacila iz zemlje.
— Ako ste bijeli muškarac, vi ste primatelj nezaslužene privilegije i rasist.
— Dječaci i djevojčice, od svoje najranije dobi morate znati da zapravo ne postoje stvari poput “dječaka i djevojčica”. To je razlog zašto je vašim nastavnicima rečeno da vam se ne obraćaju s “dječaci i djevojčice”, već samo kao “učenici”.
— Mladi ljudi, morate znati da Bog ne postoji. Stoga nemojte tražiti smisao u Bogu ili religiji. To je za emocionalno hendikepirane i za intelektualnu laku kategoriju. Smisao morate tražiti u društvenoj akciji.
— Kršćanstvo, religija velike većine Amerikanaca od osnutka Amerike, religija gotovo svih vaših roditelja ili baka i djedova, opravdavala je ropstvo, pokolj Indijanaca i progon homoseksualaca. A u naše vrijeme, većina ljudi koji sebe nazivaju kršćanskim vjernicima su bigoti i licemjeri. Sve dobro koje je postignuto zasluga je vjernika sa sekularnim prosvjetiteljskim vrijednostima, a ne onim judeo-kršćanskim. S druge strane, islam je oduvijek bio religija mira.
— Zapadna civilizacija nije ništa čime bi se trebali ponositi. Ona nije ni kulturno ni moralno superiorna bilo kojoj drugoj civilizaciji ili kulturi. A u mnogočemu je i gora: Ona je u velikoj mjeri svjedočanstvo progona i genocida. To je razlog zašto više ne slavimo Kolumbov dan, već Dan autohtonih naroda.
— Kolumbov dan neće biti jedini nacionalni praznik koji ćemo izbrisati ili kojem ćemo umanjiti značaj. Dok su Amerikanci oduvijek imali značajne praznike koje su mogli slaviti i koji su obogaćivali njihove živote, vi ćete imati samo nekoliko njih ili niti jedan (osim Noći vještica). Prethodne generacije pronalazile su veliko značenje u rođendanima Washingtona i Lincolna. Vi nećete. Njihovi rođendani se više ne slave. Tijekom američke povijesti, Četvrti srpnja mnogo je značio gotovo svim Amerikancima. Oni su ga slavili patriotskim marševima, paradama i govorima. Više ne. Uostalom, Amerika nije osnovana 1776. godine: Prema New York Timesu, ona je osnovana 1619. godine, kad su stigli prvi robovi. Što se tiče Dana sjećanja, ovaj svojedobno dostojanstveni dan u kojem su Amerikanci polagali cvijeće na grobove onih koji su umrli kako bi sačuvali naše slobode, sveden je na samo još jedan slobodan dan. A većina preminulih je ionako vjerojatno umrla uzalud.
— Imate malo američkih heroja.
Hej, djeco, osnivači Amerike, gotovo svakoj generaciji do ove sadašnje poznatiji kao heroji, nisu uopće bili heroji. Oni su bili bogati bijeli muškarci koji su vjerovali u patrijarhat, ugnjetavanje žena i ropstvo. Svi su bili rasisti, a neki od njih i silovatelji. Ukratko, kao Amerikanci, imate malo, ako uopće, heroja.
Tek kad shvatimo da je ljevica — ljevica, a ne liberalizam — oduvijek i svugdje bila destruktivna sila, možemo početi razumijevati što se događa Americi. A ljevica nije naštetila niti jednoj skupini više nego je to slučaj s američkom mladeži. Ljevica govori o “djeci” — ali njih je briga za “djecu” jednako kao što je komuniste bilo briga za “radnike”.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
