Sjedinjene Države trenutačno su upletene u još jednu političku kontroverzu. Sljedeći tjedan vidjet ćemo još jednu. Svaka od njih odvratit će našu pažnju. Trebali bismo naporno raditi kako ne bismo bili odvraćeni od Božića. Ne bismo trebali biti odvraćeni od ključnog čuda koje je pokrenulo kršćansku vjeru.
I Matej i Luka nam govore da je Isus začet Duhom Svetim. Marija je u to vrijeme bila djevica. Vjerovanje u ovo, stvar je teološke ortodoksije, a s obzirom na parametre kršćanstva, nije pretjerano sugerirati da će osobi, ako ne može vjerovati u djevičansko rođenje, vjerojatno također nedostajati vjere potrebne za vjerovanje u fizičko Isusovo uskrsnuće.
Rani crkveni oci naširoko su se složili da je Isus rođen od djevice i da je fizički ustao iz mrtvih. Crkvena ortodoksija utvrđena je u tim točkama otprilike 2.000 godina i nikakva količina blagdanskih dronjaka napisanih o silovanoj Mariji ili o pogrešno prevedenoj Bibliji to ne može opovrgnuti. Zapravo, zbirka rukopisa Svetog pisma koju danas posjedujemo jasno daje do znanja da ne postoje pogrešni prijevodi u izvješćima o Kristovom rođenju.
F.F. Bruce, jedan od najcjenjenijih znanstvenika na temu biblijske točnosti, primjećuje da postoji samo oko devet ili 10 rukopisa “Galskih ratova” Julija Cezara, koji su sastavljeni između 58. i 50. godine prije Krista. Najstariji rukopisi koje posjedujemo potiču iz vremena 900 godina nakon toga. Bruce piše da nam je “Tukididova povijest (oko 460.-400. prije Krista) poznata iz osam (rukopisa), od kojih je najraniji iz 900. godine nove ere i nekoliko komada papirusa koji okvirno pripadaju početku kršćanske ere. Isto vrijedi i za Herodotovu povijest (oko 488.-428. prije Krista). A opet, niti jedan klasični učenjak ne bi ozbiljno razmotrio argument da je autentičnost Herodota ili Tukidida dvojbena jer su najraniji (rukopisi) njihovih djela koji su nam od bilo kakve koristi došli više od 1.300 godina nakon originala.”
Od Svetog pisma posjedujemo mnogo više. Zapravo, mogli bismo reproducirati čitavi Novi zavjet iz pisanja ranih crkvenih otaca. Unutar 100 godina nakon Kristove smrti, imamo gotovo sva evanđelja i veliki dio citiranog Pavla. Kao što je dr. Michael Brown napomenuo, trenutačno nam je poznato više od 20.000 rukopisa — napisanih na grčkom, latinskom, sirijskom, koptskom i ostalim drvenim jezicima — a arheolozi stalno pronalaze nove primjerke. Zapravo, Biblija je vjerojatno najbolje sačuvana drevna knjiga, s više rukopisa koji datiraju unutar 200 godina od primarnih izvora nego bilo koje drugo djelo grčko-rimskog svijeta. Poznato je da postoji nekih 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, od kojih su neki od njih napisani ne više od 100 godina nakon Kristova uskrsnuća.
Prema našim saznanjima, nemamo originalne autografe, tj., stvarna pisma koja je napisao Pavao. Ali postoji mnoštvo mainstream učenja i širokog prihvaćanja da su originali napisani unutar 50 godina od Kristove smrti. Mnogi od očevidaca su još uvijek bili živi. Pavao čak primjećuje da su još uvijek živjeli očevici koji su mogli potvrditi priče o Kristovom životu.
Iako ne posjedujemo originalne autografe, imamo kopije koje su napisali rani kršćani, umnožavajući ta pisma. Najnevjerojatniji dio pri posjedovanju tolikih kopija koji se protežu stotinama godina jest to što su neobično bez grešaka. Znamo da je točnost Starog zavjeta, koji seže tisućama godina unatrag, neupitna. Što se tiče Novog zavjeta, postoje pogreške u nekim rukopisima, ali posjedujemo toliko mnogo rukopisa da možemo pronaći konsenzus o tome što je točno i, još važnije, niti jedna od tih pogrešaka ne utječe na bilo što bitno.
Kao što je Bart Ehrman, agnostički biblijski učenjak istaknuo, “Na suštinska kršćanska vjerovanja ne utječu tekstualne varijacije u rukopisnoj tradiciji Novog zavjeta.” A jedno od tih suštinskih vjerovanja je ovo: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.”
Erick Erickson je američki konzervativni bloger i radio voditelj.
