Kao što je izvijestio Daily Wire, zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez nedavno se upustila u osobito sumanuto buncanje o milijarderima. Tijekom intervjua povodom događaja koji je obilježavao Dan Martina Luthera Kinga Jr.-a, Ocasio-Cortez je tvrdila da su se svi biznismeni milijarderi obogatili na ropskoj radnoj snazi. Oni ne izrađuju ono što prodaju, objasnila je. Oni “sjede u foteljama” i ne rade ništa dok “tisućama ljudi plaćaju robovske nadnice” kako bi radili sav posao umjesto njih.
Potom je pokrenula standardu litaniju o navodnim žrtvama kapitalizma — “nedokumentiranim ljudima”, “crnim i smeđim ljudima”, “samohranim majkama” — koji svi “doslovno umiru” jer nisu dovoljno plaćeni za život. “Nitko nikad ne zaradi milijardu dolara”, rekla je. Nakon što je na trenutak zamišljeno zastala, dodala je: “Vi uzimate milijardu dolara.”
Sve to se vrlo uspješno odigralo u dvorani u kojoj je sjedila, baš kao što se to uobičajeno uspješno odigrava među demokratskim glasačima i mlađim ljudima općenito. No to su, uglavnom, gluposti. AOC želi da vidimo milijardere kao ništa drugo nego gomilu masnih, debelih tirana koji žvaču svoje cigare te manijakalnim osmjehom na ustima čvrsto stežu svoje velike vreće sa znakom dolara iz kojih ispadaju zlatni novčići. Njezin krajnje pojednostavljeni svjetonazor ne može prihvatiti mogućnost da milijarderi imaju bilo kakvih iskupljujućih karakteristika. Oni su otvoreno zli i beskorisni i to je sve što se može reći o njima.
Ovaj crtić lakše je nacrtati ako se samo držite prikazivanja milijardera kao pohlepnih i materijalističkih. No, to je mnogo teže prodati ako ih povrh svega opisujete sedentarnima. Recite što god želite o Billu Gatesu, Marku Zuckerbergu, Elonu Musku i ostatku ekipe, ali vi ih doista ne možete nazvati lijenima. U stvarnosti, izvršni direktori rade više od 60 sati tjedno, što je gotovo 20 sati više od prosječnog Amerikanca. Ispada da ne možete zapravo voditi kompaniju vrijednu milijardu dolara sjedeći u svojoj fotelji. I zasigurno ne možete osnovati tvrtku i izgraditi je u carstvo na isti način. Vjerojatno bih ovo uspio izraziti i snažnijim riječima: ne postoji stvar poput uspješnog i lijenog biznismena. U poslovnom svijetu, te dvije kvalitete su obično međusobno isključive.
A što je sa zaposlenicima? Jesu li oni doista gomila izgladnjelih robova? Iako je istina da su neke kompanije, poput poslodavca Colina Kaepernicka, krive zbog doslovnog korištenja robovske radne snage, teško bi mogli tvrditi da je to pravilo u modernoj Americi. Naširoko omraženi Walmart, na primjer, plaća svojim zaposlenicima s punim radnim vremenom u prosjeku 14,26 dolara po satu. Voditelji trgovina obično zarade više od 170.000 dolara godišnje. Više od polovice njihovih zaposlenika su žene, a gotovo polovica su ljudi od boje. Oni također imaju tendenciju napredovanja unutar kompanije, što onima na najnižoj stepenici ljestvice pruža razne prilike za napredovanje. Čak je i izvršni direktor svoju karijeru započeo istovarujući kamione u Walmartovom skladištu. Ništa od ovog mi ne zvuči kao ropstvo.
“Vi ne zaradite milijardu dolara, vi uzimate milijardu dolara”, je možda učinkovit i privlačan slogan publici koja vas unaprijed simpatizira, ali on ne znači ništa. Apple, Microsoft, Amazon, pa čak i Google, svi oni su započeli u garažama svojih dotičnih osnivača. Ti su osnivači postali milijarderi jer su se mnogim ljudima svidjeli njihovi proizvodi. Čini mi se da se to kvalificira kao “zaraditi milijardu dolara”, prema bilo kojoj poštenoj definiciji te fraze. Ako je Bill Gates “uzeo” svoje milijarde, od koga je točno uzeo? Jesu li ljudi bili prisiljeni kupovati proizvode Microsofta? Je li on držao pištolj na glavi svakog kupca? Ili su oni ponudili svoj novac u zamjenu za proizvod koji je pružio?
Ako doista želimo upirati prstom na beskorisne, lijene pijavice koje uzimaju, a ne zarađuju, trebali bismo svoje prste usmjeriti prema institucijama koje predstavlja sama AOC. Vlada je ta koja opstaje i uspijeva uzimajući novac doslovno pod prijetnjom oružja. Birokrati i političari su ti koji, u toliko mnogo slučajeva, po čitave dane ne rade ništa korisno, a opet su izdašno plaćeni. Gotovo sve što je AOC rekla o izvršnim direktorima daleko bi se prikladnije odnosilo na nju i njezine prijatelje političare. A opet, njezino rješenje problema u našoj zemlji jest davanje još više novca u ruke istih onih ljudi koji su spiskali bilijune dolara te više moći u ruke istih onih ljudi koji su se sami pokazali etički i praktički nesposobnima da rukuju njome.
AOC želi da kapitalizam bude igra nulte sume (u kojoj je osoba ili pobjednik ili gubitnik – op. a.) u kojoj je svaki zarađeni dolar milijardera ukradeni dolar od vas i mene. Ali to ne funkcionira na taj način jer mi odlučujemo odreći se naših dolara i to činimo u zamjenu za robu i usluge koje želimo. Međutim, u slučaju vlade, doista se radi o poslu nulte sume. Svaki dolar koji zarade je dolar uzet od nas. Mi ga ne dajemo dobrovoljno i nemamo drugog izbora nego im dati sve što zahtijevaju. Možda ćemo jednog dana imati koristi od onoga što učine s tim novcem, a možda i ne. U većini slučajeva, ne.
I u tome je cijeli problem s programom koji iznose AOC, Sanders i Warren. Oni žele spriječiti Apple i Amazon od zarađivanja milijardi, ali ne vide problem u Ujaku Samu koji zarađuje bilijune. Oni žele da na bogate i moćne gledamo s prezirom i sumnjom, a s druge strane slijepo vjerujemo najbogatijoj i najsnažnijoj sili na kugli zemaljskoj. I nadaju se da smo dovoljno glupi da ne primijetimo kontradikcije.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
