Sinoćnja dodjela nagrada filmske Akademije bila je vjerojatno najveći prikaz junaštva od Dana D. Zapravo, možda je čak i podcjenjujem. Uostalom, muškarci koji su jurišali na plaže Normandije nosili su neukusne, konvencionalne uniforme. Billy Porter je barem imao hrabrosti i modnog smisla pojaviti se u lepršavoj haljini. Dakako, haljina je bila ružna i izgledao je presmiješno u njoj, ali bez obzira na to, on je, kako nam kažu mediji, “heroj“.
Joaquin Phoenix je također dao svoj doprinos vlastitim plemenitim i herojskim djelom. Nakon što je osvojio Oscara za najbolju mušku ulogu, upustio se u podulje predavanje koje je uključivalo propovijed o etici mliječnih proizvoda. “Mi osjećamo da imamo pravo na oplođivanje krave”, rekao je, iako, da budem iskren, nisam siguran da sam ikada osjetio bilo kakvu želju za oplođivanjem krave, a još manje pravo. Međutim, volim mlijeko u svojoj kavi i žitaricama, a to je samo po sebi veliko zlo, kao što je objasnio Phoenix. On je pokrio i mnoge druge teme u svom govoru, koji je napokon završio oko 8:30 ujutro.
No, od svih sinoćnjih junačkih podviga, niti jedan se nije približio gestama ženskog osnaživanja koje su ponudile neke od žena koje su prisustvovale svečanom događaju. Na primjer, glumica Natalie Portman krasila je crveni tepih noseći Diorov ogrtač napravljen specijalno za tu prigodu na kojem su bila izvezena imena ženskih redateljica koje nisu bile nominirane za nagradu. U “najosnažujućem” govoru večeri, Sigourney Weaver, Gal Gadot i Brie Larson objavile su da su “sve žene superheroji”. Ovo mi se čini čudnim načinom opisivanja Eve Braun i Andree Yates, ali tko sam ja da sudim?
Kad malo bolje razmislim, možda postoji bolja riječ od “hrabre” za opisivanje svega ovoga. Možda bi termini poput “pokroviteljski”, “glupi”, “licemjerni”, “dosadni”, “bezizražajni” i “iritantni” bili prikladniji.
U čemu je točno bila poanta Portman? Nije važno što je istaknula svoju poantu ukrašavanjem svog ogrtača od 20.000 dolara. Da li ona sugerira da bi sve žene redateljice koje su na njezinoj listi morale biti nominirane samo zato što su žene? Želi li ona da žene u umjetnosti budu nagrađivane zbog imanja vagine, a ne zbog kvalitete svog rada? Jedna od “ignoriranih” redateljica je Marielle Heller, koja je režirala savršeno pristojni i prihvatljivi biografski film o Mr. Rogersu, “Prekrasan dan u susjedstvu”. Da li itko misli da je ovo bilo majstorsko djelo u filmskoj režiji? Kojeg bi muškog redatelja trebalo odbaciti na stranu u korist Heller?
Mislio bih da je način na koji treba osnažiti ženu odnositi se prema njoj kao prema induvidualnoj osobi, a ne kao prema avataru za njezin čitavi rod i prepoznati njezinu umjetnost prema vrijednostima, a ne prema sastavu kromosoma. Ispostavlja se da Natalie Portman čini upravo to pri odabiru svojih prokjekata. Pogled na njezinu IMDB stranicu pokazuje da su gotovo sve njezine glavne uloge bile u filmovima koje su režirali muškarci. Posljednji njezin film koji je režirala žena bio je tamo 2015. godine i to kad je ona sama bila u ulozi redatelja. Čini se kako je odvažna Portman ogromna pobornica ženskih redatelja po imenu Natalie Portman. Inače odabire projekte koji joj se čine zanimljivi — a ne projekte koji sadrže najviše estrogena. A opet, Portman, baš kao i većina feministica, očekuje da će ostatak svijeta ponašati upravo onako kako se i ona sama ne ponaša.
Isto se može reći za deklaraciju “sve žene su superheroji”. Kako bismo shvatili koliko je krajnje djetinjasta i besmislena ova izjava, samo zamislite kako bi ona zvučala kad bi umjesto žena to izjavili za muškarce. Postoje dobri muškarci i loši muškarci i muškarci između. Ista stvar je i sa ženama. I još jednom, hollywoodske slavne ličnosti, koje se pretvaraju da su sve žene univerzalno divne i krasne, ne dolaze ni blizu kad su u pitanju njihova vlastita uvjerenja. Samo zamislite reakciju Hollywooda kad bi Donald Trump odabrao Amy Coney Barrett kao svoj sljedeći izbor za nominaciju na Vrhovni sud. Ova ‘girl power’ spika bila bi izbačena kroz prozor prije nego biste rekli “keks”. Sjetite se kako je Hollywood tretirao Sarah Palin — i sad to pojačajte s faktorom 10.
Naravno, shvaćam da se moje kritike o neprestanom slavljenju ‘girl power’ moraju uzeti sa zadrškom pošto one dolaze od muškarca. Ali opet, činjenica da sam muškarac nikako me ne isključuje da budem žena. To je onaj drugi problem s hollywoodskim križarskim ratom za osnaživanje žena: Nitko od ljudi koji se bave s njim zapravo ne znaju što je žena. Ili ako znaju, oni to ne žele reći. Pitajte bilo koga od tih glumica da vam pruži zadovoljavajuću definiciju riječi “žena” i one će mucati i zamuckivati prije nego nestanu u grmlju poput Homera Simpsona. One pokušavaju osnažiti skupinu ljudi koja, prema njihovim vlastitim rodnim teorijama, zapravo ne postoji. To bi trebao biti dovoljni razlog da prestanu.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
