U posljednjih nekoliko stoljeća, Zapadna civilizacija dominirala je svijetom i kulturno i ekonomski. Zašto? Neki ukazuju na imperijalizam, ropstvo i kolonijalne ratove. Ali ti grijesi su zajednički svim carstvima tijekom povijesti. Što odvaja Zapad od ostatka? Povjesničar sa Stanforda Niall Ferguson ima odgovor u ovom vrlo informativnom videu.
Prema folkloru, svojedobno su upitali Mahatmu Gandhija što misli o Zapadnoj civilizaciji. On je odgovorio kako misli da bi to bila dobra ideja.
To je trebala biti šala, ali oprostite mi što zauzimam suprotnu stranu. Ja mislim da je Zapadna civilizacija bila — i je — dobra ideja.
Ovakvo razmišljanje je najbliža stvar herezi koja postoji u današnjem suvremenom akademskom životu.
Na većini sveučilišta engleskog govornog svijeta, postoje zahtjevi za “dekolonizacijom kurikuluma”. Kao rezultat toga, danas sve manje i manje studenata diplomira s bilo kakvim razumijevanjem onoga što je Zapad razlikovalo od ostatka svijeta. Oni napuštaju fakultete s pogrešnim mišljenjem da su definirajuće značajke Zapadne civilizacije ropstvo, imperijalizam i rat.
Nitko neće osporiti da su, nakon što su se počeli širiti u inozemstvo u kasnim 1400-ima, narodi zapadne Europe bavili svim tim stvarima. ali poanta je u tome da su to bile najmanje originalne stvari koje su radili. Prije tog vremena, gotovo sve velike civilizacije porobljavale su ljude, gradile carstva i vodile rat. Na mnogim mjestima u koja su Europljani otišli — Južnu Ameriku, Afriku, Bliski istok, Južnu Aziju i Istočnu Aziju — nailazili su na carstva.
Zapad je ponajprije napredovao ispred svih zahvaljujući nizu institucionalnih inovacija koje ja nazivam “ubojitim aplikacijama”:
1. Ekonomska i politička konkurencija. Nakon pada Rimskog Carstva, Europa je bila politički fragmentirana u više monarhija i republika. One su zauzvrat bile podijeljene u konkurentske korporativne subjekte, među kojima su bili i preci modernih poslovnih korporacija. Banka Medicija u renesansnoj Firenci je dobar primjer.
2. Znanstvena revolucija. Sva značajna otkrića 17. stoljeća u matematici, astronomiji, fizici, kemiji i biologiji dogodila su se u Zapadnoj Europi. Razlika u odnosu na ranije napretke u znanosti bila je spoznaja da se kroz eksperiment i mjerenje, ne samo da se priroda može shvatiti, već njome možemo manipulirati, pa čak i ovladati.
3. Vladavina zakona i predstavnička vlada. Optimalni sustav društvenog i političkog poretka pojavio se u engleskom govornom svijetu, temeljen na pravima privatnog vlasništva i zastupništvu vlasnika imovine u izabranim zakonodavnim tijelima. To se poprilično razlikovalo od pravnih sustava koji su se razvili drugdje, u kojima su individualna prava bila uskraćena.
4. Moderna medicina. Gotovo sva otkrića 19. i 20. stoljeća u zdravstvu proizašla su od zapadnih Europljana i sjevernih Amerikanaca. Ironično je da su europski istraživači koji su radili u kolonijama pronašli lijekove za neke od najsmrtonosnijih tropskih bolesti — poput žute groznice.
5. Potrošačko društvo. Industrijska revolucija dogodila se tamo gdje je postojala i ponuda tehnologije za povećanje produktivnosti i potražnja za većom količinom bolje i jeftinije robe. Bez elastične potražnje za proizvedenom tkaninom, na primjer, ne bi imalo previše smisla smanjivati njezinu cijenu.
6. Radna etika. Zapadnjaci su radili dulje, napornije i uštedjeli više od onoga što su zaradili. To je dovelo do neviđene akumulacije kapitala, što je zauzvrat dovelo do investicija u čuda suvremene tehnologije.
Stotinama godina te su ubojite aplikacije u osnovi bile pod monopolom Zapadnih Europljana i njihovih rođaka koji su se nastanili u Sjevernoj Americi i Australiji. One su najbolje objašnjenje onoga što ekonomski povjesničari nazivaju “velikom divergencijom”: nevjerojatni jaz koji je nastao između životnog standarda na Zapadu i onih u ostatku svijeta.
Da, Zapadna civilizacija imala je carstva. Vodila je ratove. Imala je ropstvo. Ali to nisu bile stvari koje su dovele do velike divergencije i razdoblja Zapadne dominacije nad svijetom. Presudno je bilo tih šest ubojitih aplikacija.
A taj paket Zapadnih institucija još uvijek nudi čovječanstvu najbolju nadu za rješavanje problema s kojima se suočavamo u 21. stoljeću.
Možda najveći od tih problema nije uspon Kine, radikalni islam ili emisije ugljičnog dioksida, već vlastiti gubitak vjere u civilizaciju koju smo naslijedili od svojih predaka.
Winston Churchill nije bio Gandhijev prijatelj. Godine 1938., Churchill je definirao “središnje načelo [Zapadne] civilizacije” kao “podčinjenost vladajuće klase… narodu i njihovoj volji izraženoj u Ustavu”. Možda znate neku drugu civilizaciju koja je smislila tu jednostavnu, ali jedinstveno moćnu ideju.
Ja ne.
Ja sam Niall Ferguson, suradnik Instituta Hoover na Stanfordu, za Sveučilište Prager.
