Prije jednog stoljeća, 1918.-20., Europa je potonula u “crveni teror”. Inspirirani Ruskom revolucijom, ljudi s crvenim trakama, crvenim zastavama i crvenim zvijezdama bili su odlučni proslaviti “novu svjetlu budućnost”. U tvornicama, moć je prebačena u ruke tvorničkih odbora, banke su nacionalizirane, crkve pretvorene u skladišta hrane i vojne opreme, spomenici su srušeni, a ljudi prisilno mobilizirani u Crvenu armiju. Izvanredna povjerenstva ubijala su “neprijatelje naroda” i njihove obitelji te im oduzimala zemlju i imovinu. Bavarska sovjetska republika, Mađarska sovjetska republika, Slovačka sovjetska republika, Elzas-Lotarinška sovjetska republika, Bremenska sovjetska republika, Crvena Finska — tvorci velike utopije uništili su sve što je bilo povezano s tradicionalnim vrijednostima, idealima i vrlinama. Čini se kako se danas nitko toga ne sjeća. Ljevica ne bi imala koristi od toga; desnica se užasava optužbi zataškavanja nacizma.
Ishod je bio dramatičan. Posljedice pokušaja društvenog eksperimenta na živom tijelu društva bile su brutalne — isprva spontano, a potom organizirano: razjareni nacionalizam, oživjele rasne fobije i neograničena žeđ za osvetom. Čak su i prosvijetljeni intelektualci poput Thomasa Manna bili zahvaćeni tim valom mržnje. U Rusiji, utopija se gušila u krvi. U Europi su pobijedili nacionalisti: umjereni i oprezni, poput Mannerheima; okrutni, ali predvidljivi, poput admirala Horthyja; i monstruozni, poput Hitlera.
Samo jedna stvar ostala je nepromijenjena: strastvena vjera Zapadnih elita u perverzne utopijske teorije svih vrsta. Kao rezultat toga, svijet je u 21. stoljeću ponovno ušao u začarani krug revolucije i reakcije.
Reakcija se već započela. Teror samotnjaka, napadi na džamije i sinagoge, zvjerstva na Utøyi, u Christchruchu, Galleu i sad u Hanauu njezini su prvi znaci.
Bilo je to predvidljivo, objašnjivo i logično. Globalistička kvazi-marksistička ideologija pretvorila je stanovnike Trećeg svijeta, osobito muslimane, u “ljude najvišeg sloja”. Oni su postali “proletarijat” modernih vremena i obrnuto: “heteroseksualni bijeli muškarci” postali su simbol ugnjetavanja, rasizma i nasilja, “novi svjetski neprijatelj”. Ali narod se odbija složiti s uništenjem tisućljetnih temelja, obitelji, vjere i tradicija. Oni odbijaju biti marginalizirani u vlastitim zemljama. Društvo odbacuje prisilno implementiranu stranu kulturu i u takvoj atmosferi psihopati se laćaju oružja i ubijaju one za koje misle da su operativci ove nove pseudo-religijske sekte i njihovi saveznici. Možete zažmiriti na to, ignorirati uzročno-posljedične veze, urlati o rasizmu bijelog društva, ali to ne mijenja suštinu.
To je reakcija na nasilnu fanatičnu implementaciju Utopije, bez obzira na to kako se ona nazivala: marksizmom, globalizmom, progresivizmom, multikulturalizmom, političkom korektnošću, intersekcionalnošću, političkim identitetom, kulturnom različitosti ili Tikkun Olamom. To je reakcija na Antifu, Black Lives Matter, islamski teror, muslimansku kulturu silovanja i maltretiranje. Psihoza samotnjaka prethodnica je masovnoj psihozi. “Crvena kuga” generira “Smeđu kugu”.
U Njemačkoj, zemlji toliko sklonoj naletima psihopatije, broj neonacista je nažalost u porastu. To nisu umjereni nacionalisti iz AfD-a ili PEGIDA-e. To su pravi nacisti, izravni sljedbenici Führera. Prema BvF-u, njihov broj se u posljednjih dvije godine (tj., nakon izbjegličkog vala) povećao za 50%. Oni se bave borilačkim vještinama. Oni crtaju vukodlaka, simbol SS-a, nose majice “Adolf je bio najbolji” i “Ja [srce] HTLR”, organiziraju “Kampf der Nibelungen” (“Borbu Nibelunga”) i pripremaju se za “Dan D”. Vidimo kako ideje Trećeg Reicha ponovno dobivaju na snazi u Zapadnoj kulturi od SAD-a i Kanade do Francuske. Oni se više ne pokušavaju skrivati. Njihovo vrijeme se približava, pošto su progresivci već pripremili teren za njih.
Zbog globalista i progresivaca, Zapadni svijet tone u kaos i mržnju. Samo mali broj sretnih ljudi dobit će sljedećeg Mannerheima. Međutim, gotovo sigurno, većina njih će dobiti nove Führere.
Nositelji Nove Utopije daleko su više krivi zbog nepravdi prema svojim ljudima i njihovoj povijesti u odnosu na svoje prethodnike s crvenim zastavama u Bavarskoj i Mađarskoj.
Prvo, Rusija sa svojim despotizmom Careva, takozvanim “Pale of Settlement“, Ohranom (tajnom policijom), kao i militaristička pruska Njemačka, bili su ozbiljno bolesni. Užasi Velikog rata i kloaka Industrijske revolucije opustošili su dušu Zapada. No, sadašnji progresivci naslijedili su inherentno zdrave, stabilne i prosperitetne zajednice. U suštini, otklonjeni su ili gotovo otklonjeni svi nedostaci i mane iz prošlosti: diskriminacija nacionalnih i seksualnih manjina i žena, društveni ulkusi, industrijski lumpeni i masovno siromaštvo. Provodeći program etničke zamjene masovnom migracijom iz Trećeg (osobito muslimanskog) svijeta i uništavajući kulturne i religijske vrijednosti svojih naroda, globalisti ne uništavaju umiruće, trule režime; umjesto toga oni buldožiraju uspješne demokratske države.
Drugo, Lenjin, Trocki, Bela Kun i Dzeržinski bili su iskreni idealisti; oni još nisu imali zlokobno iskustvo 20. stoljeća. Oni su se još uvijek mogli prepustiti vjerovanju u uspjeh svog socijalnog eksperimenta. Nasuprot tome, Corbin, Sanders, Obama, Trudeau, Elizabeth Warren, Mélenchon, Kamala Harris, Juncker i Macron nisu idealisti. Oni su licemjerni plutokrati i manipulatori svijesti koji žude za moći i slavom. I stoga su sramotniji.
I naposljetku, treće i najvažnije. Marksizam je izrastao iz utopijskog komunizma, ukorijenjenog u judeo-kršćanskoj tradiciji: od židovskih proroka, Esena i ranih kršćana, pa sve do Thomasa Müntzera i anabaptista, iluminata Adama Weishaupta, Thomasa Morea i Tommasa Campanella, Saint-Simona, Charlesa Fouriera i Roberta Owena. Njihova stajališta (bez obzira kako ih procijenili) bila su utemeljena isključivo na samoj Zapadnoj kulturi. Oni nisu imali ništa s arhaičnim, primitivnim i okrutnim kultovima zaostalih naroda i svakako ništa zajedničko sa sumorno dogmatičnim i agresivnim islamom, s njegovim obrezivanjem djevojčica, zastrašivanjem žena, ritualima kamenovanja nevjernih žena i homoseksualaca, krvavim osvetama, trgovinom robljem i podjelom čovječanstva na vjernike i nevjernike. Islam je za njih bio simbol anti-utopije. Oni bi se okretali u svojim grobovima kad bi znali da su njihovi nasljednici, koje predstavljaju Zapadne elite, otvorili svoja vrata gomili među kojima su i mnogi primitivni divljaci.
… Čovjek je dio prirode i pokorava se njenim zakonima. Prema Newtonovom 3. zakonu gibanja, “Za svaku akciju, postoji jednaka i suprotna reakcija”. Kršenje ljudske prirode dovodi do nasilja i čudovišta — u našem slučaju tri čudovišta: ono Crveno, Smeđe i Zeleno. Prosperitetne, stabilne i tolerantne zajednice zamijenila je Crveno-Zelena Hidra s jedne strane i Vukodlak s druge.
Međutim, tko je Newton da diktira zakone progresivno usmjerenoj osobi? Ništa više od Mrtvog Bijelog Europskog Muškarca.
Alexander Maistrovoy je autor knjige “Agony of Hercules or a Farewell to Democracy (Notes of a Stranger)”.
