Koronavirus: Daruju vam ga isti oni divni ljudi koji su Kini priuštili Veliki skok naprijed, Kulturnu revoluciju i Tiananmenski trg.
Wuhan nije ništa novo za režim koji više od 70 godina žrtvuje nedužne svojoj dementnoj ideologiji. Politički se nije ništa promijenilo od proglašenja Narodne Republike Kine 1. listopada 1949. godine.
NRK je još uvijek totalitarna država u kojoj se neslaganje brutalno kažnjava, Partija je svemoćna, a ljudski život je jeftin.
Manje od godinu dana nakon uspostavljanja NRK, Mao je poslao svoju “dobrovoljačku” vojsku od 3 milijuna ljudi preko rijeke Yalu kako bi intervenirala u Korejskom ratu, produživši tako sukob za gotovo tri godine i rezultirajući desecima tisuća mrtvih Kineza, Amerikanaca i Korejaca.
Potom je na red došao Veliki skok naprijed (1958. do 1962. godine) u kojem je 45 milijuna ljudi umrlo od gladi koju je uzrokovala Maova luđačka ambicija izjednačavanja s Britanijom u proizvodnji željeza i čelika te postavljanjem fantastičnih ciljeva u poljoprivrednoj proizvodnji. Veći dio ovog potonjeg iskoristio se za otplatu dugova Sovjetskom Savezu ili se donirao zemljama Trećeg svijeta za kupovinu utjecaja.
Selo je lišeno žita, a seljaci su ostavljeni da gladuju. Procjenjuje se da je 2,5 milijuna onih koji su se suprotstavili toj ludosti ili vukli svoje noge pogubljeni na licu mjesta ili mučeni do smrti. Do dana današnjeg, Komunistička partija će dopustiti samo stišanu kritiku Maove uloge u oblikovanju te katastrofe.
Ubrzo nakon Velikog skoka naprijed došla je Velika proleterska kulturna revolucija (1966. do 1976. godine) — sve je sjajno u komunističkoj Kini. Kad je Mao utvrdio da u Srednjem kraljevstvu nema dovoljno ideološke čistoće, pustio je s uzice studente i radnike na intelektualce, učitelje i partijske funkcionare koji su griješili u promjeni misli predsjedavajućeg Maoa.
Za kaznu, 20 milijuna poslano je na selo na rad u poljima. Mnogi su umrli od gladi. Još njih milijun i pol je ubijeno ili natjerano na samoubojstvo. Diljem nacije, dvije stotine milijuna patilo je od neuhranjenosti, a kineska ekonomija je ostala u ruševinama.
Nastavljajući kroz povijest, 1989. godine, nakon smrti popularnog reformističkog lidera i reakcije na raširenu korupciju, studenti su održali prosvjede na pekinškom Tiananmenskom trgu, koji su u Kini postali poznati kao Demokratski pokret ’89. Trajao je od 15. travnja do 4. lipnja.
To je bio najizravniji izazov vladavini Partije od osnivanja NRK. Kao takav, brutalno je suzbijen jurišnim puškama i tenkovima. Veliki dijelovi Pekinga su okupirani. Procjene o broju poginulih, budući da su prosvjednici pregaženi gusjenicama tekova, kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća.
Poput Velikog skoka naprijed i Kulturne revolucije, Partija ne želi raspravljati o svojoj ulozi u tom događaju.
Ovi gorespomenuti događaji trebalo bi uzeti u obzir u našoj raspravi o kriminalnom kineskom rukovanju koronavirusom. Glumačka postava se mijenja. Taktike se modificiraju — prvo reforma, zatim represija. Ali pandemija predstavlja samo još jednu od stanica na putu po kojem se Kina kreće od 1949. godine.
Sve je bilo toliko predvidljivo.
Prošlog prosinca, u Wuhanu je izbio novi virus. Vjeruje se kako je njegovo podrijetlo ili s prljave mokre tržnice (gdje se životinje kolju, kao i prodaju) ili laboratorija za biološko oružje.
Zanemarivanje ili nemar — u svakom slučaju, bila je to krivnja režima. Ali Partija nikada ne priznaje pogreške, stoga je početna reakcija bila poricanje i prikrivanje. Lokalni liječnici koji su prvi upozorili na novu zarazu bili su uhićeni i prisiljeni povući svoje tvrdnje. Dragocjeni tjedni bili su izgubljeni opstrukcijom i držanjem stranih istraživača izvan zemlje.
Francuzi kažu da kako se stvari više mijenjaju, to one više ostaju iste. Kina pod komunizmom je savršena ilustracija tog aksioma.
