Ponovno smo stigli na proslavu obljetnice najvećeg događaja u povijesti. Prije otprilike 2.000 godina, u prilično rutinskom i zanemarivom činu za to doba, rimske su vlasti pribile muškarca na križ. Ono što se nakon toga dogodilo predstavlja predmet spora. No, od tog vremena, većina svijeta vjeruje da se tri dana nakon svog pogubljenja, čovjek po imenu Isus vratio u fizički život.
Bilo da vjerujete da se to dogodilo ili ne, neosporna je činjenica da je prvi Veliki tjedan temeljito transformirao civilizaciju. Danas će nekoliko milijuna ljudi širom svijeta proslaviti Veliki tjedan. Oni vjeruju da je Isus umro za njih, uskrsnuo iz mrtvih, ostao na zemlji 40 dana i potom uzašao na nebo. “Odonud će doći suditi žive i mrtve”, kao što proglašava Apostolsko vjerovanje.
Kršćani su skloni gledati broj pogubljenih ljudi u posljednjih 2.000 godina zbog prihvaćanja Krista i misle da nitko ne bi umro za laž. To jednostavno nije istina. Devetnaest muškaraca zaletjelo se avionima u visoke zgrade, Pentagon i na polje za laž. Ljudi će umrijeti za laži.
Međutim, ljudi koji neće umrijeti za laž su obitelj i prijatelji lažljivca. Oni će čitavu stvar nazvati farsom. Zapravo, povijesni zapis pokazuje da su braća i majka čovjeka po imenu Isus pokušali za njega organizirati intervenciju. Mislili su da je lud. Kršćani vjeruju da je Isusova majka vidjela anđela Gabrijela, koji je rekao Mariji da je trudna, iako je bila djevica.
Usprkos tome, Evanđelje po Marku izvješćuje da je Isusova obitelj “došla da ga obuzdaju jer se govorilo: ‘Izvan sebe je!’ … Tada dođoše majka njegova i braća njegova. Ostadoše stojeći vani i dadoše ga pozvati.” Njegova vlastita majka, za koju kršćani vjeruju da joj se ukazao anđeo i rekao da nosi dijete koje će “zvati svetim — Sinom Božjim”, pokušala je organizirati intervenciju za to isto dijete.
Povijesni podaci također navode da se prilikom Isusova pogubljenja, njegova vlastita obitelj nije pojavila, osim njegove majke. Majke su uvijek posljednje koje se odreknu djeteta. Njegova braća, za koje neki kršćani vjeruju da su mu bili najbliži prvi rođaci, nisu bila ondje. Zapravo je Ivan, očevidac i Isusov najbolji prijatelj, napisao da je mu je Isus s križa rekao da se brine za Mariju. Njegova obitelj nije bila tamo.
Obitelj ne bi umrla za laž lažljivca, osobito lažljivca za kojeg je mislila da je “izvan sebe”. Obitelj ne bi umrla za lažljivca kad se čak nije pojavila na njegovom vlastitom pogubljenju. Dakle, nešto se moralo dogoditi.
Povijesni zapisi, biblijski i izvan-biblijski, pokazuju da su Isusova braća prihvatila Isusa kao Krista nakon Njegove smrti. Pavao, pišući u 1. Korinćanima 15, izvješćuje da se nakon svog uskrsnuća, Krist “ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno … Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.” To bi bio Isusov brat Jakov — brat koji je pokušao organizirati intervenciju i koji čak nije prisustvovao Isusovom pogubljenju.
Jakov je postao stup rane crkve. Povjesničari rane crkve bilježe da je godinama nakon uskrsnuća, kad su lokalni javni dužnosnici tražili od Jakova da kaže drugima da Isus nije bio Krist, Jakov proglasio da je njegov brat Gospodin. Lokalni su vođe potom bacili Jakova sa zidina Hrama u Jeruzalemu i kamenovali do smrti. Nakon toga, Jakov i Isusov brat Šimun zauzeli su njegovo mjesto. Njihov brat Juda također je proglasio Krista Mesijom. I on je bio pogubljen.
Mnogi ljudi odbacuju ove stvari kao mit. Bez obzira na to, povijesni zapisi pokazuju da su događaji na ovaj tjedan prije 2.000 godina temeljito preoblikovali svijet. A vjerojatno se i riječi “Mi smatramo da su ove istine očite same po sebi, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima” ne bi dogodile da Isus nije sebe proglasio “putom i istinom i životom”.
Erick Erickson je američki konzervativni bloger i radio voditelj.
